Ovo je najskuplji kokošinjac na svijetu, kvadrat košta 540 eura!

Kvadrat pojate u Lećevici, stare, kamene pojate koja samo što se nije srušila, košta 3990 kuna. Da je pojata na Žnjanu, ne bi toliko koštala, ali u Lećevici joj je upravo takva cijena. I ni za lipu, kako kažu u kaštelanskoj ispostavi Porezne uprave, ne može biti umanjena.

Jedva čekamo prepričati vam razgovore s Kaštelanima iz Porezne uprave, njemu je ime Mario Škopljanac, i on je šef, a njoj Jela Ivanda, a ona je, kako stoji u dokumentima koje posjedujemo i koje ćemo vam u nastavku predočiti, službena osoba. U nje je pečat, ona je odlučila, i to po zakonu, da ne biste, pogani kakvi već jeste, pomislili štogod krivo, kako metar četvorni prastare pojate u Lećevici stoji 3990 kuna. Pretvoreno u poslovnu valutu, to vam je 540 eura.

Penthouse pojata

– Bio sam u srijedu kod gospođe Jele i rekao sam joj da ću ih sve dati u novine, da je to jedino što mi preostaje – kaže nam Marko Vrlika, čiji je otac Vlado nedavno postao vlasnik penthouse pojate u Lećevici.

A nije mu trebala. Prihvatio je tek dar svoje lećevičke susjede koja odavno živi u Rijeci. Gospođa – nema potrebe imenovati je i uvlačiti u priču – odlučila je darovati zapuštenu djedovinu Vladi Vrliki. Ona je daleko, u poznim je godinama, vrijednost darovanog je mala, barem se tako činilo, a kad se uvede porez na nekretnine, ionako će joj ta kućica, pojata, što li je, biti samo nepotrebno novčano opterećenje. Tako je nekako razmišljala stara Vladina susjeda, pa se ni Vlado nije puno mislio. Prihvatio je darovnicu i odradio proceduru: potpisao je ugovor kod javnog bilježnika i uveo se u vlasničke knjige.

Ostalo je još samo platiti porez.

– Ne'š ti poreza, mislili smo. Koliki može biti porez za 60 kvadrata ruševne prizemnice u Lećevici – objašnjava Marko Vrlika, očev opunomoćenik, dodajući kako ih je rješenje iz Porezne sve u kući umalo šlagiralo.

Otvara naš sugovornik fascikl pa vadi dokumente. I na svakom isto piše. Nemaju poreznici milosti. Žali se komu hoćeš i koliko god hoćeš, ali državi njezino moraš dati. A u slučaju lećevičke prahistorijske kuće, pojate, što li je, to znači da kvadrat vrijedi 3990 kuna. Ukupno 514.710 kuna. A to pak znači da Vrlike za darovanu potleušicu moraju platiti 24.984 kune poreza.

– Evo, vidite, točno toliki iznos piše jer su falili veličinu objekta, pa su, umjesto 60 kvadrata ukupne površine, napisali da pojata ima 129 kvadrata. Uračunali su i okućnicu, a kad smo ih na to upozorili, kratko su nam rekli da platimo geodeta koji će sve precizno izmjeriti i da će onda oni unijeti promjene – gorko će Marko Vrlika.

Slijedi im ovrha

S geodetom ili bez njega, obitelj Vrlika ima 15 dana za plaćanje poreza, u suprotnom, slijedi ovrha. Naravno, moguća je i nova žalba, ali ona ne odgađa rješenje.

– Ostavili su nam oni velikodušno i mogućnost da sami platimo sudskog vještaka koji će procijeniti vrijednost nekretnine, no to nismo željeli učiniti jer tko zna koliko bismo i njega morali platiti.

Sve što smo od Porezne tražili bilo je da cijenu, pa tako i porez, odrede prema tržišnoj osnovici, kako to zakon i nalaže, a oni tvrde da su baš to i učinili, te nas uvjeravaju kako se u Lećevici kuće prodaju po cijeni koju su i nama odredili. A to je, da oprostite, pizdarija, pa u Lećevici se ima 50 godina ništa nije prodalo – očajno će Marko Vrlika.

I fotografije dobivene nekretnine nosio je poreznicima, pokazivao im je da to nije vila s bazenom, nego oronula staja, molio ih je da s njim pođu do Lećevice da se na licu mjesta uvjere o kakvom to zdanju govore, ali ništa nije pomoglo.

U renomiranim splitskim agencijama koje se bave prodajom nekretnina nisu mogli vjerovati što ih pitamo. Svi su mislili da smo pogriješili, da smo nešto krivo čuli, da se, moguće, i šalimo, jer svakakvih šaljivčina danas ima. Nitko, naime, nikada od svih kontaktiranih nije sudjelovao u kupoprodaji neke nekretnine u lećevičkom kraju, niti se išta nudi, niti se išta traži, ali su nam spremno ponudili cjenovne usporedbe iz kojih je jasno kako 3990 kuna po četvornome metru u Lećevici spada u znanstvenu fantastiku.

– Evo, na primjer, u ponudi već dugo imamo staru kuću u Solinu, predio Sveti Kajo, 50 kvadrata plus 600 kvadrata zemljišta za 60.000 eura i još se nitko nije interesirao za nju, a to je Solin, sjajna lokacija, tako da je o Lećevici bespredmetno iti razgovarati – kažu nam u jednoj agenciji.

A sad riječ dajemo Jeli Ivandi i Marku Škopljancu, službenici s pečatom kaštelanske ispostave Porezne uprave i njezinu šefu.

Gospođo Ivanda, kako je moguće da ste kvadrat ruševne pojate u Lećevici procijenili na 3990 kuna?
– Postupila sam po zakonu, a Zakon o porezu na promet nekretnina kaže da se porezna osnovica utvrđuje usporednim podacima za druge prodane nekretnine za neko područje.

Pa, s čime ste vi to usporedili, što se to, i kad, u Lećevici prodalo?
– Ooo, iznenadili biste se vi kad biste znali koliko se toga u Lećevici prodaje!

U agencijama za prodaju nekretnina kažu da ne pamte kad se išta u Lećevici prodalo. I Marko Vrlika isto kaže...
– Gospodin Vrlika se može žaliti na rješenje koje smo mu dostavili.

Sve po zakonu

I žalio se, pa nikakve od toga vajde.
– Može se žaliti i našoj centrali u Zagrebu.

Kakve mu koristi, kao da oni znaju gdje je Lećevica i koja je tamo vrijednost zemljišta, Zagreb će opet pitati vas?!
– Rekli smo gospodinu Vrliki da može i sam uzeti ovlaštenog vještaka.

I platiti ga! Zar vi ne biste trebali obaviti vještvo, stručno i pošteno?
– I obavili smo.

Kako?! Pa niste se makli iz kancelarije, Marko Vrlika vam je fotografije donio, ali ih vi niste uzeli u obzir?!
– A kako mi možemo biti sigurni da je na tim fotografijama baš predmetna nekretnina?!

Pa, to vam i govorim, da ste otišli do Lećevice, u sve biste se uvjerili.
– Najbolje da vi nazovete voditelja naše ispostave Marija Škopljanca, on će vam sve objasniti.
I nazvali smo ga. Kao da nismo. Na sva pitanja ponavljao je kako ne smije razgovarati s novinarima. Uz dodatak kako je sve odrađeno po zakonu. I kako kvadrat stare pojate u Lećevici uistinu vrijedi 3990 kuna.