‘Ovo je miran grad, a kada se nešto dogodi, onda je to drastično, poput Koloperovog sumanutog pohoda‘

Tiha je bila šibenska Poljana u večeri kobnog subotnjeg poslijepodneva kada su u kratkom isječku vremena pod mecima iz strojne puške Branka Kolopera zvanog Matkol pokošena četiri života, da bi ubojica na kraju svoga sumanutog pohoda krvoproliće okončao hicem iz pištolja, oduzevši život i sebi.

Mučno ozračje tragedije kakva se ne pamti dalo se gotovo opipati. Malobrojni šetači, okupljeni u grupicama, okupani žutom svjetlošću gradske rasvjete nevoljko su komentirali događaj koji je odjeknuo u cijeloj zemlji.

A oni koji jesu, pristali su jedino pod uvjetom da ih ne fotografiramo i da ostanu anonimnima.

- Noge su mi same krenule u izlazak večeras. Večeras naročito, naglasio je poznati Šibenčanin, sugerirajući kako ga je uzdrmala tragedija čije je aktere poznavao poput brojnih sugrađana makar u prolazu.

Nekadašnji građevinski poduzetnik sa stanom nadomak Poljane kojeg smo susreli na glavnom gradskom trgu kazao nam je da upravo razmišlja o pitanju koje je čuo u radijskom programu, a izrekao ga je neki Šibenčanin u anketi.

- Hoće li nakon ovoga Šibenik postati grad slučaj? Mi doduše, jesmo mirna sredina sa zanemarivim brojem teških zlodjela poput ovoga, no kada se nešto dogodi, tada je to doista drastično, kazao je i podsjetio na jezivi čin Tina Šunjerge i nedugo zatim još jedno višestruko ubojstvo.

Dvadesetgodišnji mladić je u ožujku 2017. smaknuo vlastitu majku i oca, a mjesec dana kasnije vrag je odvrtio još jedan krvavi krug, kada je Šibenik također potresao osvetnički pohod Borisa Lukete. Danas 61 - godišnji pomorac, koji je usmrtio troje ljudi na Brodarici, nepomičan i nijem leži u postelji, uslijed teškog ranjavanja nakon što si je pokušao oduzeti život.

-Eto o tome razmišljam, još više jer sam poznavao nesretnog Branka Kolopera. Nismo bili prisni prijatelji, nego susjedi u polju, kupio je zemlju do moje, izgradio kuću i dosta vremena tu boravio – opisuje okolnosti u kojima bi rado porazgovarali.

Kaže naš sugovornik da mu se Branko znao požaliti na svoju poslovnu situaciju, a on bi mu najtoplije savjetovao neka se posveti imanju u polju. Uglavnom, nikad nismo ostvarili druženje uz Brankov komin - izjavio je taj Šibenčanin, rastužen i potresen.

Kako kaže, taj je strašni događaj, samo pojačao tešku siječanjsku, a zapravo višemjesečnu atmosferu grada koji tavori i stenje pod epidemijom koronavirusa i kao da se pretvora u zabit sa zakočenim nizom poslova. Možda je upravo to i jedan od neposrednih razloga Matkolova čina. A k tome još, poput brojnih drugih, naš sugovornik nikad ne bi pomislio da bi Koloper, ma kako mu bilo teško, počinio takav zločin.

- Pala čovjeku zavjesa na oči… Tko zna kada je donio odluku? Strašno! - zaključio je naš sugovornik.

Promjene u ponašanju i razmišljanjima Branka Kolopera neki su zamijetili prije dvije godine, poput našeg narednog sugovornika. To se razdoblje podudara s izraženim poslovnim padom Matkola, međutim, kako je na njemu zapazio taj očito dobro informirani Šibenčanin, upoznat s nekim aspektima njegova poslovanja, Koloper je donio nekoliko loših odluka, za što su mu onda bili krivi svi drugi, jedino ne on.

I tako, iz dana u dan širio se krug nazovi krivaca: rekao bih da je sve manje bio u stanju sagledati realnu sliku da bi na neopisivu tugu i nesreću, na vrhuncu tog svoga teškog stanja, počinio neoprostiv zločin…