Nered smo od države. U fokusu ovaj put stavit ćemo samo pomorsko dobro koje je svima vidljivo, a devastacija toga prirodnog blaga događa se iz sata u sat, iz minute u minutu...
I nitko ne reagira!
Betoniranje obale, dijela uz more u širini od šest metara od vala, koje pripada svima nama, samo se nastavlja neumornim ritmom! Ne samo da domaći betoniraju mulove ispred svoje kuće, uništavaju "mrkintu" i nalijevaju betonske podeste za sunčališta, nego i stranci ubrzano prihvaćaju naše "običaje". Sve ih je više koji se "komodaju" kao domicilno stanovništvo i prisvajaju blago svih nas, našu zemlju, naših predaka, ograđuju, betoniraju i brane nam kupanje na tim privatnim plažama koje uzimaju bez upita...
Ništa se ne mijenja
Uz onu najvažniji napomenu – pojam privatne plaže u Hrvatskoj ne postoji! Nema privatnog vlasništva na pomorskom dobru, ono je vlasništvo svih nas i svima nam je dostupno na korištenje. Tek neki prostori su dani u koncesiju, gdje se u tri dijela, u tri proračuna – državni, regionalni i lokalni – uplaćuje naknada za korištenje pomorskog dobra po uvjetima koji su dobiveni koncesijom na određeno razdoblje. I svi ti uvjeti korištenja trebaju biti vidljivi na ploči postavljanoj na tom području.
No vratit ćemo se mi na one – devastatore! Na one koji uredno betoniraju, privatiziraju obalu, tjeraju građane koji se žele osunčati na "njihovoj" betoniziranoj plaži, skočiti u more s "njihova" mula, spustiti se do njega "njihovim" skalama...
Njima nitko ništa ne može, oni betoniraju, prisvoje, osvoje tuđi teritorij, ukradu nam obalu i život ide dalje.
Jer kako zdravorazumski pojasniti da im se ništa nije dogodilo zbog devastacije pomorskog dobra – niti su dobili kaznu zato što uništavaju naše blago, niti im je srušena ta ilegalna "građevina", niti su u bilo kojem obliku kažnjeni što su nam oteli – zemlju!
Prelistali smo stranice naše "Slobodne", otkako smo počeli objavljivati te famozne ilegalne radnje na obali, i u našem dosjeu, sada s odmakom vremena, sve je manje-više ostalo gotovo isto.
Tek se nešto pokrenulo aktiviranjem web-portala "Pomorsko je dobro" Odjela za turizam i pomorstvo Splitsko-dalmatinske županije, no tu sve staje!
Građani prijavljuju, ljuti što državne institucije dopuštaju nered; žele barem prijavom pokrenuti i promijeniti stvari, očuvati prirodnu ljepotu, no kako regionalna uprava nema inspekcijske ovlasti, opet smo ne početku.
Betonsko čudovište
Zaprimi se prijava, proslijedi na sve adrese – komunalnom redaru grada ili općine, lučkoj kapetaniji, građevinskoj inspekciji, ministarstvima, državnom inspektoratu... Popriličan je popis tih "ureda" i zaposlenih djelatnika, no rezime je svega – devastacije i dalje nagrđuje obalu, ni jedan betonski centimetar ilegalne "rabote" nije uklonjen. Sve je po starom...
I tako smo vam mi obišli dijelove gdje su "poduzetnici" uništili obalu. Startali smo u općini Marina, u Sevidu na moru, gdje se vila i "privatna" plaža čak oglašavala za prodaju!
U vrijeme najžešće pandemije koronavirusa, u proljeće prošle godine, prodavala se vila koja je bila u roh-bau izvedbi s "privatnom" plažom, preciznije s betoniranim platoom nepravilnog oblika od 120 četvornih metara. Podest je popločan lomljenim kamenom, a izgrađena su i dva betonska zida u dužini 28 metara, visine do metra i širine 30 centimetara, te naravno i stepenice koje su "komunikacija" između platoa i vile.
A godinu poslije scena je ista – betonsko čudovište od privatne plaže i dalje je na svom mjestu, sada još "ušminkanije"! Vila je dovršena, u njoj borave gosti, a vlasnik se pobrinuo da im je iznimno ugodno i na "privatnoj" plaži! Ozelenio je područje grmovima oleandra, stablima tamarisa, postavio ograde od inoksa... Na platou su ležaljke, suncobrani, čak i vješalice od inoksa za odložiti odjeću. A vrh "udobnosti" za goste je zeleni "tapetić" koji ide preko makadamskog puta uz obalu, a koji povezuje betoniranu plažu i ulaz u dvorište vile za odmor.
'Privatne plaže'
Inače bezbroj je oglasa gdje vlasnici vila iznajmljuju smještaj, ali i navode kako imaju "privatnu plažu" ispred kuće, te "privatni mul", privez za brodove. Očito ih nije strah zbog lažnog informiranja jer u Hrvatskoj, koliko znamo, još nitko nije kažnjen zbog lažnih navoda i "prodaje" nečega što nije – njegovo!
Ova praksa i dalje caruje u internetskom svijetu ponude i potražnje, pa na mnogim web-stranicama imate oglase o prodaji ili iznajmljivanju kuća s – "privatnom plažom"!
Provjerili smo i kakva je situacija s plažom ispred vile "Richi" u Slatinama na Čiovu, na lokaciji Zvonimirova obala 116! Još lani, krajem srpnja, Komunalno redarstvo Splita utvrdilo je devastaciju pomorskog dobra, gdje je izbetonirano 50 četvornih metara plaže i postavljene su ležaljke za goste vile. Kako je bilo lani, tako je i sada!
Gosti uživaju na betoniziranom podestu, na dijelu na kojem je nepovratno uništena prirodna obala. Tu je i drveni dio kao mostić za skok u more, ležaljke i, naravno, sve samo za goste vile!?
Prijavljeni i DORH-u
Slična slika je, nažalost, na cijeloj našoj obali, kako u priobalju, tako i na otocima, pa smo minulo vrijeme često slušali kako je na našoj obali – milijun "Zagoraca"!
Naime, umirovljeni general Vladimir Zagorec, kojeg je javnost upoznala zbog afere s nestankom dragulja iz sefa Ministarstva obrane, opet je "vraćen" u žižu javnosti kada je početkom 2020. godine ispred parcele i kuće njegova punca i punice devastirano pomorsko dobro. Izgradio se podest za sunčalište i privez brodica te proširile pristupne stepenice, naravno sve bez potrebnih dozvola, i to na području Milića ratac u Nečujmu, općina Šolta. Te su promptno, nakon prijave mještana, na teren izišle sve nadležne institucije, svi su sastavili zapisnik, najavljene su kazne i na koncu rušenje ilegalne građevine.
No godinu i pol kasnije, vjerujte, ništa se nije promijenilo. Betonska ploha je na svom mjestu, stepenice također i, kako doznajemo od mještana, nitko se od njih na tom dijelu naše obale ne smije ni kupati ni sunčati. Tjeraju vas!
Premda su zapisnik o ilegalnoj "raboti" napravili i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, koje je naložilo Lučkoj ispostavi Split da obavi inspekcijski nadzor i očevid neovlaštenih građevinskih radova na pomorskom dobru. Sve prema prijavi zaprimljenoj putem projekta "Pomorsko je dobro" Splitsko-dalmatinske županije, a na teren je izišao i komunalni redar Općine Šolta, te je sve prijavljeno čak i DORH-u.
Ali ništa se pomaklo nije...
Beton i ispred 'Marete'
Tijekom našeg obilaska Šolte vidjeli smo još puno novih betoniranja, od devastacije na Tankom ratcu, isto u Nečujmu, gdje je "zalivena" obala betonom na više nivoa. Napravljeni su mala sunčališta na tri nivoa, s pripadajućim ležaljkama i suncobranima "ukopanima" u beton, stepenice za ulazak u more i to sve je izgrađeno u "divljoj", prekrasnoj uvali.
Na drugom dijelu, ispred konobe "Mareta", također je "uređena" i betonom "izravnana" obala, izgrađeni su ogradni zidići s rasvjetnim tijelima te cvijećem, a sve se to nalazi na pomorskom dobru bez koncesijskog odobrenja.
Jednostavno rečeno – betonirano je more!
Srećom, putem aplikacije "Pomorsko je dobro" građani sve to prijavljuju. Prijavili su i ilegalnu gradnju u zelenoj (zaštićenoj) zoni te na pomorskom dobru u uvali Duboka, u općini Okrug na Čiovu.
Radi se o zaštićenoj zoni "Š 2", dvije zemljišne čestice koje su u naravi oranice u Labadušu od 1551 metra četvornog, odnosno od 1996 kvadrata. No ubrzanim građevinskim radovima, nekada zelena površina, šuma uz more, dobiva sasvim druge konture, kao i dio uz samo more na pomorskom dobru. A što bi na kraju trebalo "niknuti" na tom području, nije se znalo od samog početka budući da na tom povećem gradilištu ploče s oznakom investitora, izvođača radova, projektanta, ovlaštenog nadzora – nema!
Digla se medijska prašina, prije godinu dana zbog ove devastacije prijavljivalo se na sve strane, svim institucijama, no "najfriškija" slika samo je još jedan dokaz neučinkovitosti naše države. Ako je uopće državom i možemo nazvati!
Neutvrđene granice
Trenutačno ispred betonske grdosije bez dozvole, "šminka" se ogradni zid podignut na pomorskom dobru. Radnici ga oblažu u kamen. Betonska grdosija je tik uz more, u zelenom pojasu, proširena i na pomorsko dobro, kojem sada nitko ne može pristupiti.
Prijave su išle, ali očito ni nakon godinu dana nikamo nisu stigle jer gradilište je i dalje aktivno. Zabrane nisu urodile plodom.
Tek ostaje pitanje – kada će se napokon i početi provoditi u praksi ona glavna smjernica očuvanja pomorskog dobra – povratak u prvobitno stanje? Čini se – nikada!
No barem bi mogli angažirati više ljudi u Ministarstvu koji bi napokon utvrdili granice pomorskog dobra! Kako bi imali zakonsko uporište i djelovanje na nečemu što je provedeno kroz knjige, što postoji, a ne da imamo upisano tek oko mizernih 15 posto granica.
Kada ćemo početi rušiti ilegalne građevine na pomorskom dobru? – sljedeće je logično pitanje.
Ako pribjegnemo jedinom suvislom promišljanju – prvo novčanom kaznom, a zatim i rušenjem – onda bi valjda to bio dovoljan pokazatelj budućim devastatorima kako nema smisla uopće se upustiti u taj ilegalni pothvat. Te bismo, valjda, uspjeli donekle sačuvati prirodu, pomorsko dobro koje su nam ostavili naši preci, a bio bi red i da ga mi očuvanog ostavimo našoj djeci.