- Od ove jeseni na temelju odluke koju smo donijeli 2018. Informatika po prvi put postaje izborni predmet u razrednoj nastavi za što je osigurano dodatnih 15 milijuna kuna za opremanje područnih škola.
Cilj digitalne transformacije je da naši učenici steknu vještine koje su im potrebne kako bi se snašli i prilagodili svakoj situaciji u svijetu koji se neprestano mijenja, pa tako i u vrijeme ovih izvanrednih okolnosti - kazala je ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak.
Za nastavu izborne informatike predviđeno je 70 sati nastave godišnje. Za tu namjenu predviđeno je dodatno opremanje 1137 područnih škola u iznosu od 15.334.000 kuna.
Digitalna transformacija sustava obrazovanja jedan je od prioriteta od samog početka mog mandata. Izborna informatika od 1. do 4. razreda jedan je od konkretnih poteza“, istaknula je ministrica Divjak.
Nova zapošljavanja
Na stranicama Ministarstva objavljeno je pak sljedeće:
Prema interesu učenika za izborni predmet Informatike, odnosno projekciji potrebnog broja sati i potrebnog broja učitelja, Ministarstvo će odobravati nova zapošljavanja ili povećanje opsega poslova kojima se mogu zadužiti i postojeći učitelji - stoji između ostalog na stranicama Ministarstva.
- E, ovo je kompleksna tema. Tko bi pametan bio protiv nove vještine za mališe? Ali postavlja se pitanje kako će se to obaviti, hoće li to biti uz politiku za dobrobit određenog manjeg broja ljudi koji će veličati svoje ideje i zaposliti svoju ekipu ili u vidu istinskog stjecanja nove vještine?
Postavlja se i pitanje kako sve to brzo, lako i kroz igru provesti. Novi školski predmet ne smije biti novo opterećenje za djecu. E, sad se uz to veže i dulji boravak djece u školi. To se nikako ne smije svesti na dulje ‘čuvanje djece’ ili ‘sjedenje’. A za to opet, treba novaca - za uređenje škola kao i vani, ali i za plaćanje stručnjaka koji će raditi s djecom. Jasno da se učitelji i odgajatelji danas ljute kad ih stavljaju samo u ulogu ‘čuvara djece’. Prekvalificirani su oni za to.
Da, čuvaju oni i te kako djecu, ali ih i odgajaju i obrazuju. Ako ih ‘samo’ čuvaju, onda ih molim i platite kao i tete ‘čuvarice’- po komadu, oko 1000 kuna - bile su prve reakcije učiteljice razredne nastave s kojom smo razgovarali na temu uvođenja novog izbornog predmeta nižim razredima osnovne škole.
Osvrnula se na još nešto.
Izbilo dva sata
- Nekoć smo imali šest sati hrvatskog jezika i pet sati matematike plus dodatna, dopunska te izvannastavne aktivnost i - recimo literalna, dramska, recitatorska, šah…a onda je uveden vjeronauk i obvezni strani jezik tako da mladi bolje mogu ugostiti turiste - kaže ova učiteljica razredne nastave.
Sad imaju, pojašnjava, pet sati hrvatskog jezika i četiri matematike.
- Malim Hrvatima ne treba široko obrazovanje, što će im?
Za jedinu gospodarsku granu - turizam, sasvim su solidno obrazovani. Za više treba platiti više - stručnjake, možda učitelje?- pita se ova učiteljica razredne nastave.
- Situacija sa satnicom je dramatična odavno. I sve je gora. Neprestano se uvode novi predmeti. Nekima od njih doista nije mjesto u školi.
A dječje glavice su tolike kolike su. Još kad uzmemo u obzir znanstvene spoznaje o smanjivanju mozga neupotrebom, zbog digitalizacije, pitam se gdje će i zašto i dalje uguravati nove predmete i nove satove u dječju satnicu, koja je i onako preopterećena.
A povratak na staro je, naravno nemoguć. Naprijed se mora, ali promišljeno i mudro. Nikako ishitreno i po svaku cijenu, jer netko to tako hoće. Generacije su u pitanju. I više od toga - komentirala je pak odluku o uvođenju informatike među najmlađe Milijana Kovačević, poznata splitska psihologinja.
Bila bi, kaže, za uvođenje informatike, kad bi to bio sastavni dio obogaćenih programa za darovitu ili talentiranu djecu.
- Ali, tko uopće u ovoj prelijepoj zemlji razmišlja i brine o darovitoj djeci? U redovnom sustavu, naravno. Centri izvrsnosti nisu skrb o darovitima!
Ambicije roditelja
Prava skrb, uz obogaćene programe i sve što uz to ide, počinje u vrtiću, preko osnovne, srednje škole i dalje, te uključuje obogaćene i posebne programe koji se ne odnose samo na ‘dril’ kako bi se postigli što bolji rezultati na natjecanjima, već obuhvaćaju poticanje kompletnog psiho-fizičkog razvoja potencijalno darovite djece.
S posebnim naglaskom na njihovoj ličnosti! - kaže Kovačević.
Čak bi, objašnjava, i bila za uvođenje informatike kao izbornog predmeta, pod uvjetom da roditelji budu realni, kad je izbor u pitanju, ali i kad bi se satnica rasteretila, premještanjem nekih predmeta tamo gdje im je mjesto. Onda bi, veli, u školi ostalo dovoljno sati za izbornu informatiku, a da se djecu ne preoptereti.
- Učinkovitost programa bila bi mnogo veća, ako bi se pribjeglo toj varijanti. Nije svejedno gdje što realizirate. Neka su mjesta naprosto stvorena da u njima, ono što u njima treba biti, bude djelotvornije. Ne, nisam protiv, ja sam Za! I, šteta što odgovorni nikako da shvate i prihvate da su odgoji mnogo važniji za poticanje zdravog razvoja djece, nego što se u nas misli. Zdrava nacija treba odgoje!
Ja nikad ne bih bila ministrica, kazuje Kovačević.
- U neposrednom radu s djecom i klijentima dugih dobnih skupina, bila sam najdjelotvornija i najsretnija. I danas me djeca usrećuju. Često sam s njima. Na različite načine. Osobno mislim da se u tim ulogama ne valja oholiti i uporno gurati nešto što je napredniji svijet već prožvakao i ispljunuo.
Mislim, naravno na uvođenje računala u nastavu, za svako dijete. Pa već drugu deceniju postoje istraživanja koja dokazuju da je to fatalan promašaj.
Stukli novce na digitalizaciju
Brojne su zemlje, puno veće, puno bogatije, puno naprednije od nas, koje su stukle ogromne novce na digitalizaciju, oštetile generacije djece i mladih uvođenjem računala, pa već dakon godinu ili dvije od svega se odustalo, jer koristi nije bilo. Samo šteta.
Okoristile su se, vjerojatno samo tvrtke koje proizvode računala.
Možda i još netko (na mala vrata). Pitajte Google - objašnjava psihologinja.
- Putujući po svijetu vidjela sam sjajne stvari, kojih kod nas nema. Ne znam je li i ministrica zapazila tako štogod i misli li da je to vrijedno pažnje.
Škole u Švedskoj imaju igrališta s rekvizitima, na Islandu se djeca penju na stabla zasađena u školskom dvorištu i skupljaju smeće u dvorištu i školskom parku, nakon odmora.
U Švicarskoj imaju ručni rad, kuhaju i uče razne druge elementarne životne vještine, a velika se pozornost posvećuje prihvaćanju različitosti, kao prednosti i njeguje spremnost da se pomogne onima koji pomoć trebaju.
Uči ih se i kako se misli, kako se uči, razvijaju se metakognitivne vještine.
U mnogim nordijskim zemljama uči se ljubav, empatija, čovjekoljublje, davanje i primanje... Bila sam očarana programima upoznavanja djece s prirodom.
Predškolce su, u Malmeu (Švedska) učili kako se penje na stabla, kako ih se grli, dodiruje, mazi, s njih skače na zemlju. Roditelji i odgojitelji, učili su ih zajedno., u veeelikoj park-šumi.
Propalo valja zaobići
Na Kubi su djeca i mladi vrlo kulturni i puni poštovanja prema odraslima. Školovanje im je potpuno besplatno, na svim razinama. U Japanu su dnosi unutar obitelji vrlo nježni, roditelje, rodbinu, učitelje i odrasle općenito se jako cijeni i poštuje.
U odgoju se preferira smirenost, nježnost ipoštovanje. Škola i školska postignuća visoko su rangirani. I, da ne budem nepravedna, moram reći da sam i u nas zapazila kulturne i pristojne mlade ljude i djecu, koje su roditelji i škola uspjelii dobro odgojiti. Po manjim naseljima, naravno - prepričala nam je.
Eto, da sam ministrica, što nikad ne bih bila, kaže na kraju, vjerojatno bi razmišljala što od dragulja koje je skupljala po svijetu, može infiltrirati u naš sustav odgoja i obrazovanje.
- Preživjelo ili propalo, zaobilazila bih u velikom luku. I, naravno, dječje potrebe i poticanje dječjeg razvoja bih stavila u prvi plan. Slušala bih što misle i govore oni kojima sam ministrica, pa nešto od toga, što stvarno ima pokriće, a toga sigurno bude, prihvatila i uvela u praksu - zaključila je splitska psihologinja.