Vječita hrvatska tema o stanju u zdravstvu, uvjetima rada, napredovanjima, raspisivanju specijalizacija, plaćama liječnika i medicinskih sestara, međuljudskim odnosima, listama čekanja, radu kod privatnika u vrijeme redovnog radnog vremena... ponovno je užarila političku scenu i po svemu sudeći neće tako brzo pasti u zaborav.
Zaista je teško povjerovati da će sve biti sređeno i uređeno "preko noći", jer kada se nije uspjelo stanje u zdravstvu urediti u proteklih 30 i više godina, onda je iluzorno očekivati da će to netko napraviti, eto, u 24 sata. Pa čak da se tog posla, kako liječnici i priželjkuju, uhvati osobno i sam premijer Andrej Plenković. Prije bi za popravljanje ovog stanja u zdravstvu trebao iluzionist David Copperfield.
Šefovi klinika s 6000 eura
Kako se uvijek volimo uspoređivati s Njemačkom i kako naši ljudi najradije "trbuhom za kruhom" idu u tu najrazvijeniju državu EU-a, tako smo i mi u toj Njemačkoj pronašli 50-godišnju Hrvaticu, višu medicinsku sestru, koja nam je pokušala približiti stanje u njemačkom zdravstvu.
Ona u Njemačkoj radi od 1994. godine i ima dobar uvid u stanje zdravstva u toj razvijenoj državi.
- Naravno, ljude najviše zanimaju primanja njemačkih liječnika, kako bi ih mogli usporediti s primanjima u Hrvatskoj. U Njemačkoj liječnik koji nije specijalist ima mjesečna primanja između 5100 i 6000 eura bruto. Kada mu se odbiju davanja državi koja iznose oko 43 posto, mjesečno mu ostaje između 2907 i 3420 eura ili godišnje od 34.884 do 41.040 neto.
Liječnik specijalist prima mjesečnu plaću od 6700 do 7800 eura bruto, pa kada mu se odbiju davanja, ostaje mu od 3819 do 4446 eura ili godišnje neto od 45.744 do 53.352 eura.
Šefovi odjela primaju mjesečno plaću od 8500 do 9500 eura bruto, a nakon odbitka davanja, ostaje im od 4845 do 5415 eura neto, što je godišnje od 58.140 do 64.980 eura neto. Najbolje i najviše su plaćeni šefovi klinika i oni mjesečno zarađuju od 9800 do 11.300 eura bruto. Kada im se odbiju davanja, ostaje im od 5586 do 6441 eura neto ili na godišnjoj razini od 67.032 do 77.292 eura neto - kazuje nam naša sugovornica koja je htjela ostati anonimna.
U Hrvatskoj se nedavno digla velika "frka" kada je ministar zdravstva Beroš istaknuo kako 2400 hrvatskih liječnika ima veću plaću od premijera Andreja Plenkovića. Na taj se način htjelo pokazati kako liječnici bezrazložno prosvjeduju jer da im "ne fali ni tičjega mlika".
Međutim, nitko ne bi smio dovoditi u pitanje visinu liječničkih plaća, iz vrlo jednostavnog razloga, ljudi spašavaju ljudske živote pa je i red da budu dobro, odnosno plaćeni puno bolje nego neki drugi. Da oni ne bi imali plaću veću od Plenkovića i da to Vladi ne bi smetalo, možda bi trebalo Plenkoviću povećati plaću.
Stoga nas je zanimalo postoji li neki liječnik u Njemačkoj koji ima godišnja primanja veća od njemačkog kancelara Olafa Scholza...
Niži porez oženjenima
- Nema. Njemački kancelar ima godišnja primanja od 360 tisuća eura bruto, pa kada mu se odbije oko 43 posto davanja državi, ostaje mu oko 205.200 eura, što je puno više od godišnjih primanja liječnika, i to onih na najvišim pozicijama - kaže naša sugovornica.
S obzirom na to da zdravstveni sustav ne čine samo liječnici, nego i medicinske sestre i drugo medicinsko osoblje, zanimalo nas je kolike plaće, recimo, imaju medicinske sestre...
- Medicinska sestra koja je tek završila školu, dakle mlađa medicinska sestra, ima od 3200 do 3900 eura bruto, a u neto iznosu je to između 1824 i 2223 eura, dakle godišnje od 21.888 do 26.676 neto. Viša medicinska sestra prima od 3500 i 4200 eura u bruto iznosu, odnosno u neto iznosu od 1995 do 2394 eura neto, što je godišnje neto od 23.940 do 28.728 eura.
Naravno, ako medicinska sestra ima više godina staža i više radi u noćnim smjenama, to joj je i plaća veća, pa tako za pet dana noći dobije na plaću još oko 300 eura neto, a ako radi na psihijatriji, onda godišnje dobije 10 dana više godišnjeg odmora. Naravno, visina plaća ovisi i o tome je li osoba oženjena/udana ili je samac. Netko tko nije oženjen/udan ima najviše odbitaka, a onaj tko je oženjen/udana ima najmanje odbitaka, odnosno niži porez - iznosi naša sugovornica.
U Hrvatskoj se od "stoljeća sedmog" specijalizacije raspisuju, odnosno raspisuju ih medicinske ustanove uz odobrenje Ministarstva. Zanimalo nas je kako je to regulirano u Njemačkoj?
- U Njemačkoj se ne raspisuju specijalizacije, već se liječnici natječu tko će dobiti specijalizaciju. U "mojoj" bolnici mi tjedno dobivamo pisma iz raznih krajeva svijeta od ljudi, liječnika koji bi htjeli specijalizirati kod nas.
Takav nam liječnik pošalje pismo u kojemu napiše što bi on htio specijalizirati, pošalje nam svoj životopis i mi ga pozovemo na razgovor. Ako na razgovoru zadovolji i ako vidimo da će on biti prava osoba za specijalizaciju, mi mu tada odobravamo tu specijalizaciju - veli nam naša sugovornica.
Cijena specijalizacije
U Hrvatskoj se dugi niz godina vodi velika polemika oko toga trebaju li mladi liječnici specijalizanti koji, primjerice, u KBC-u Split specijaliziraju neku medicinsku djelatnost za Dom zdravlja, koji financira njihovu specijalizaciju, vratiti novac koji je Dom zdravlja uložio u njihovu specijalizaciju, ako se nakon završetka specijalizacije obavljene u KBC-u Split ne žele vratiti raditi u Dom zdravlja. Prije su morali vratiti kompletan iznos uložen u njih od oko 132 tisuće eura (oko milijun kuna), a od prije par godina moraju vratiti "samo" oko 33 tisuće eura (oko 250 tisuća kuna).
Je li takav slučaj i u Njemačkoj?
- Ako je specijalizant iz naše bolnice, odnosno mi mu financiramo specijalizaciju i on, recimo, specijalizira psihijatriju, koja se sastoji od dvije godine psihijatrije i jedne godinu neurologije, nakon završetka specijalizacije on nije dužan ostati na radu kod nas i nije nam dužan vratiti novac uložen u njega, jer smo mi njegov rad "iskorištavali" te tri godine dok je on kod nas specijalizirao.
No mi imamo i vanjskih specijalizanata, koje je na specijalizaciju u našu bolnicu poslala neka druga zdravstvena ustanova. Oni se po slovu ugovora moraju nakon završene specijalizacije vratiti raditi u onu ustanovu koja ih je poslala na specijalizaciju.
Ako se ne žele vratiti raditi u ustanovu koja ih je poslala i platila im specijalizaciju, novac uložen u njihovu specijalizaciju trebaju vratiti toj ustanovi samo ako je to napisano u ugovoru, a ako nije, teško će ta ustanova doći do uloženog novca. Možda jedino preko suda - govori naša sugovornica.
Liste čekanja su također rak-rana hrvatskog zdravstva. Ima li ih i u Njemačkoj?
- I kod nas postoje liste čekanja, recimo za ispitivanje funkcije štitnjače čeka se neka dva mjeseca, dok se za MR mozga, koji je najčešća radiološka pretraga, čeka do četiri tjedna (toliko se čeka i u Hrvatskoj ako je u pitanju onkološki bolesnik, ili postoji stvarna indikacija da je potreban hitan MR). Pacijenti koji imaju neko teško kronično oboljenje ili onkološku bolest imaju "prednost prolaza" - kazuje naša sugovornica.
Veliki problem
U Hrvatskoj se bune i liječnici obiteljske medicine koji su dosta lošije plaćeni od bolničkih liječnika, a i između njih samih su velike razlike. Tako oni obiteljski liječnici koji su koncesionari i primaju glavarinu od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) uspiju više mjesečno zaraditi od onih liječnika obiteljske medicine koji su zaposlenici domova zdravlja. Ovi iz domova zdravlja imaju najviše do 1600 eura mjesečnih primanja (oko 12 tisuća kuna), dok koncesionarima uspije mjesečno ostati oko 2100 eura plaće.
Kakva su primanja liječnika obiteljske medicine u Njemačkoj?
- Liječnik obiteljske medicine u Njemačkoj, ako ima vrhunsko opremljenu ambulantu, može mjesečno zaraditi puno više nego jedan šef u bolnici. Oni imaju godišnja primanja od 250 do 270 tisuća eura bruto, što je godišnja neto zarada od 142.500 do 153.900 eura. Mjesečno bi to u prosjeku iznosilo od 11.900 do 12.800 eura.
Međutim, u Njemačkoj je veliki problem što liječnika obiteljske medicine nedostaje jako puno. Ima ih dovoljno samo u gradovima, ali u manjim mjestima ili selima nema ih dovoljno ili ih uopće nema. I to je ogroman problem.
Kažete da u Hrvatskoj obiteljski liječnici znaju imati i po 2000 pacijenata? U Njemačkoj je gornja granica od 1500 do 1600 pacijenata po obiteljskom liječniku, kazuje.
U Njemačkoj su liječnici jako dobro organizirani još od 1947. godine.
- Tada je osnovana njihova udruga koja se zove Kassenärztliche Vereinigung, koja ih jako dobro štiti i ako liječnicima nedostaje 50 centi, odmah se ide u prosvjede. Prosvjeduju jednom godišnje kada oni smatraju da se loše mijenjaju zakoni koji utječu na njih - veli naša sugovornica.
U posljednje vrijeme je Ministarstvo zdravstva RH (MIZ) krenulo u obračunavanje s liječnicima koji u vrijeme svog redovnog radnog vremena vole otići s posla i ići malo privatno raditi (zaraditi koji dodatni eurić) kako bi podebljali svoju obiteljsku "kasicu prasicu".
Nema bježanja s posla
Tako su prije nekoliko godina neki liječnici iz riječkog KBC-a u svom redovnom radnom vremenu radili u Sveučilišnoj bolnici u Ljubljani, a vodili su se kao da rade u KBC-u Rijeka. Stoga nas je zanimalo mogu li liječnici u Njemačkoj "bježati" s posla i ići raditi nekoliko sati kod privatnika, odnosno mogu li uopće raditi kod privatnika ako rade u bolnici ili odlaziti raditi u drugu državu u vrijeme kada su trebali biti na poslu u svojoj matičnoj zdravstvenoj ustanovi?
- Liječnik ne može pobjeći sa svog radnog mjesta, jer on bolnici mora jasno, u pisanom obliku, dati do znanja kada i što privatno radi, mora ispuniti jedan formular. U slučaju da netko od šefova u bolnici posumnja da mu neki liječnik puno "šunja", da je u posljednje vrijeme puno "bolestan", pa zbog toga izostaje s posla, provede se inspekcija. Ako se utvrdi da je liječnik neopravdano izostajao s posla, slijedi trenutni otkaz, kao i ako se utvrdi da je krivotvorio podatke o svom radnom vremenu - govori naša sugovornica.
Za kraj našeg razgovora zanimalo nas je dolazi li puno hrvatskih liječnika, odnosno medicinski sestara na rad u Njemačku?
- Dolazi manje liječnika, više je medicinskih sestara, ali puno manje od onih iz Srbije ili BiH. Hrvatska je najmanje zastupljena, a iz Hrvatske se najviše dolazilo u vrijeme kada je bio Domovinski rat - zaključuje naša sugovornica.