Blog o dječjim slikovnicama 'Djeco, laku noć' iza kojeg stoji Romana Ban u kratkom je razdoblju postao iznimno popularan, naročito među mladim majkama. Nastao je u suradnji s njezinim izvršnim urednikom, trogodišnjim sinom Šimom.
Preporuke prate njegovu dob, a blog na društvenim mrežama okuplja stotine majki koje su zasigurno negdje pročitale i činjenice iz znanstvenih istraživanja, koje govore da rano čitanje djeci pozitivno utječe na njihovu povezanost s roditeljima, ali i psihomotorički razvoj, pamćenje i koncentraciju.
Cjelokupni put otkrivanja i odrastanja uz čitanje Romana naziva vlastitom novotvorenicom - 'knjigoodgoj'.
Romana je svestrana je tridesetjednogodišnjakinja, urednica portala Split Tech City i magistra povijesti i talijanskog jezika i književnosti, trenutačno na bolovanju pred porodiljni dopust u sretnom, petom mjesecu trudnoće.
U šali voli reći kako se nada da će u mirovini osnovati Klub umirovljenika jer razvija interese koje redovito pretvori u poslovne prilike i koji prate odrastanje i sazrijevanje njezine generacije.
- Nama bi tata pred spavanje rekao samo dvije riječi 'Ela Peroci', na što bismo mi odmah uzviknuli 'Djeco, laku noć!' i pošli na spavanje. Jedna priča prije sna je bila obavezna, a osim te zbirke voljeli smo i popularnu 'Macu Papučaricu' iste autorice. Zbog te drage uspomene sam i svoj blog za mame koje tragaju za dobrim slikovnicama nazvala upravo u čast Ele Peroci. Prvih šest mjeseci djetetova života - važno je samo preživjeti - šaljivo ističe Romana.
Slikovnice s prozorčićima
Naglašava da je bebi tada važno samo slušati glasove bliskih osoba, a kao idealne prve slikovnice ističe one šarene, šuškave, načinjene od tkanine jer su u toj dobi knjige - samo igrače.
Slijede kartonske slikovnice bez puno detalja, pa one 's prozorčićima' i s krznima, dok tekst uglavnom izmišljaju mame. S godinom do godine i pol djeca su već sposobna pratiti radnju i rimu, a preporučljive su kartonske slikovnice, kao prevencija od zaigranog trganja stranica.
'Slikovnice nisu samo bajke braće Grimm i ukoričeni Disneyjevi crtići. One su puno više od toga i tek kad počnete istraživati ponudu shvatite da postoji velika razlika jer postoje kvalitetne slikovnice i postoji kič koji je tu samo da vam uzme lovu.'
Romana ističe kako nasreću imamo kvalitetne domaće autore i ilustratore i ističe dvije splitske autorice, Jelenu Pervan koja je napisala seriju slikovnica o Mrljeku i Prljeku, slikovnice o higijeni te Andrijanu Grgičević koja osvaja nagrade za svoja literarna djela. 'Ima ih i mi ih volimo podržati!'
Ono što je bio najveći motiv za pokretanje ovog bloga je spontani pobačaj koji se Romani dogodio početkom godine.
- To me strašno pogodilo, ali nisam željela da me to 'pokosi' niti prepustiti se sjeti i tuzi. Taj ožujak je ružno počeo, a ja sam željela da se lijepo završi. Trebamo poručiti drugim mamama da nisu same, utješiti ih i reći da će biti bolje - ističe Romana.
Ograničenje vremena pred ekranom
U ovoj obitelji mjera vremena koje dijete provodi pred ekranom je zbilja 20 minuta do pola sata.
- Mislim da moj sin ne bi bio pretjerano zainteresiran za slikovnice da je puno pred ekranima. Kada gleda crtiće onda je koncentriran na crtić - ne igra se nečim drugim - ističe Romana.
Romana drži da je roditeljima koji su i sami naviknuti na ekran sigurno je znatno teže ograničiti djeci vrijeme koje provode ispred mobitela, laptopa i televizija.
- Mislim da su oni popustljiviji glede vremena koje dijete provede pred ekranom. Žao mi je kad vidim da se dijete igra igračkama, a u pozadini mu je upaljen crtić ili kad se mame hvale kako im djeca znaju pjevati pjesmice na engleskom, što je obično pokazatelj velike količine vremena koju provedu pred ekranima - kaže naša sugovornica.
Kod Banovih, Šime mobitele ne dira, ne zna sam ući na YouTube, tablet nemaju, televiziju gleda pola sata, a ona uvijek sama pogleda crtić prije nego ga izloži Šiminoj kritici.
- Stara smo škola, on gleda 'Baltazara' i 'A je to'. Grozni su mi nasilni crtići prepuni podražaja koje ni ja ne mogu pratiti, znamo što gleda i znamo koliko gleda i tu nema rasprave. On se na to naviknuo, buni se i često želi još jedan, ali odgovor je 'Ne možeš!' - kategorična je Romana Ban.
Vjeruje da neki čitanje bebama smatraju pretjerivanjem, odnosno preranim forsiranjem da se djeci svidi ono u čemu sami uživamo. Ostvarivanjem naših neostvarenih snova preko djece.
- Nisam ja čitanje postavila kao pravilo niti sam mogla znati hoće li moj sin zbilja voljeti čitanje - objašnjava Romana.
Dida Marijan
Banovima se glede Šiminog interesa za čitanje očito zbilja posrećilo, a kao i mnoge stvari u životu koje su potekle iz doma tako je i njihov dom prepun knjiga kojima je Šime izložen.
Za svog muža Marka Romana kaže da je zeleni aktivist, teži zelenom načinu života i član je udruge Permakultura Dalmacija. Pred 'lockdown' ovog ranog proljeća zajedno su organizirali druženje za djecu i roditelje koje je bilo kombinacija 'zelenog' i slikovnica na livadi ispod tvrđave Gripe.
Roditelji mu čitaju, a dida mu piva! Osim slikovnica mali Šime obožava pjesme djeda Marijana i često uživa u privatnim koncertima koje mu priređuje uz gitaru.
Romana otkriva da je Šime prava spavalica no roditelji su otkrili dobar trik - pjesma 'Od mora do mora' je pravi hit koji uvijek pali pri razbuđivanju pa Šime s njom često započinje dan!