Vlasnici autoservisa poslali su SOS nadležnim inspekcijskim službama. Divlje tržište rada ih je ugrozilo do te mjere da im je u pitanju goli opstanak. Ne poduzme li se nešto u vezi s tim, svi će - kažu - potonuti.
– S jedne strane, velike automobilske kuće iz Europe s kojima poslujemo nameću nam sve stroža pravila poslovanja, a s druge smo strane izloženi strašnoj nelojalnoj konkurenciji sivog tržišta. Deset puta je više autoservisa koji rade nelegalno, nemaju registriranu djelatnost, za razliku od nas koji poslujemo po zakonu – upozorava Jasenka Perić, predsjednica Strukovne grupacije trgovine motornim vozilima i dijelovima Županijske komore Split.
U susjednoj Srbiji, čak 65 posto automehaničara nema registriranu djelatnost. Slično je i u Bosni i Hercegovini, gdje po usluge autoservisera odlaze i građani sa širega splitskog područja. Na stranu to što i ovdje, i u našem susjedstvu, korisnici takvih usluga nemaju jamstvo da će im auto biti popravljeno kako treba ili da su mu ugrađeni originalni ili istovrsni dijelovi, ljudi svoje četverotočkaše – samo da bi uštedjeli – bez puno razmišljanja daju fušerima u ruke.
– Problem je kad inspektorima koji vam dođu u kontrolu ukažete na postojanje takvih autoservisa koji nelegalno rade po garažama, dvorištima, na ledinama. Oni vam odgovore da ne mogu obaviti očevid bez sudskog naloga jer je riječ o privatnom prostoru koji je nepovrediv, a dok se cijela procedura provede, dokazi se sklone. Tako se rad inspektora uglavnom svodi na kontroliranje uredno registriranih autokuća, što one koji rade na divlje dodatno ohrabruje – veli Jasenka Perić i dodaje da država primjenjuje na njima europsku regulativu, traži potpunu transparentnost u poslovanju i poštovanje dosegnutih standarda u branši, a istodobno dopušta bujanje rada u sivoj zoni.
– Takvi automehaničari ne odlažu ni plastiku ni korišteno motorne ulje po standardima, nego ga se rješavaju kako koga volja, najčešće bacajući ga u kanalizaciju. Takvi su nam nelojalna konkurencija jer posluju bez plaćanja poreza, doprinosa i parafiskalnih nameta, a ljudi k njima odlaze iz jednostavnog razloga jer su jeftiniji – kaže naša sugovornica.
Njezin kolega iz strukovne grupacije Vladimir Skender, direktor "Auto Hrvatske" d.d., ističe da država može efikasno riješiti taj problem na način kako je to provedeno u turizmu.
– Sjetite se iznajmljivača. Radili su što su htjeli dok taj problem nije osviješten, pa se krenulo u kontrolu iznajmljivača koji su apartmane izdavali na crno. U početku inspektori nisu mogli bez sudskog naloga ući u takve prostore, pa su odlazili samo onima koji su registrirani i njih kontrolirali, a poslije, kad je taj problem prepoznat, pod pritiskom javnosti zakonska se regulativa mijenjala i sad turistička branša služi za primjer. Inspektori su zajedno s policijom počeli kucati i na vrata onih koji nisu registrirani za iznajmljivanje privatnog smještaja. To vam je dokaz da se može kad se hoće – veli Skender, te dodaje da problem sive ekonomije u cehu trgovine motornim vozilima i dijelovima očito još nije dovoljno osviješten.
Naši sugovornici slažu se da je model prikupljanja računa koji bi na kraju porezne godine kupcima robe i usluga bili priznati kao porezna olakšica – dobar alat za suzbijanje sive ekonomije.
– Na taj način pod nadzor nadležnih inspekcija dolaze oni koji prodaju, ali i oni koji kupuju usluge. Odakle nekomu velika imovina ako nema prihode koji tu imovinu mogu opravdati? Računi su dokaz za sve – upozorava Jasenka Perić.
Stvari su otišle toliko daleko da se na internetu otvoreno reklamira rad na crno. Ljudi preporučuju jedan drugome "rad u garaži". Nitko se ne boji mogućih kazni.
– Sivo tržište rada je kod nas postalo jedna posebna gospodarska grana i ono je, nažalost, svakim danom sve veće – kaže Perić.
Zbog isplate šteta po "pogodbi", popravak vozila u sivoj zoni porastao je čak 75 posto, a osiguravatelji sami često favoriziraju takvu vrstu isplate jer se tu ne obračunava PDV pa prolaze 25 posto jeftinije. To što su takvi popravci često sumnjive kvalitete, nikoga nije briga. Osiguravajuće društvo isplati novac osiguraniku na temelju pogodbe, a on ga troši gdje ga je volja, najčešće kod majstora koji radi u fušu. Tu je zakazala HANFA koja slabo nadzire tržište automobilskog osiguranja, što je još jedan problem koji vlasnike autokuća gura u ambis.
Nijemci su imali isti problem, danas ga nemaju
Naš vodeći prometni stručnjak dr. Željko Marušić kaže da je ovaj problem prilično kompleksan i riješiti ga može samo - država.
– Ovakve su se stvari događale i u Njemačkoj prije 40 godina, ali danas tamo fizička osoba ne može kupiti spone–disk kočnice, pa ih zamijeniti sama ili to napraviti u nekom divljem servisu. Isto je i s uljima. Zna se tko ih može kupiti, licencirani serviser, i zna se kako se s njima postupa, gdje ih se odlaže. Ovdje se još u automobile ugrađuje koga što volja i gdje ga je volja, i da nam nije Centra za vozila, koji je posljednja točka obrane jer više ne možete za sto eura isposlovati da vam puste tehnički neispravan automobil u promet, sve bi se pretvorilo u kaos. Na potezu je i HGK koja mora lobirati za certificiranje autoservisera da bi oni u ovom divljem kapitalizmu nadjačali one koji rade nelegalno i zbog kojih u konačnici vozač i suputnici mogu stradati i ugroziti druge u prometu. Vjerujem, ipak, da će tome doći kraj, jer u Hrvatskoj smo, zahvaljujući Centru za vozila, ipak ispred susjeda – BiH, Srbije, Crne Gore - kaže Marušić.