Upravo sada kada mnogi očajavaju da je depopulacija doslovno “progutala” istočni dio otoka Hvara, da se ljudi iz toga kraja i dalje iseljavaju, jer ni duboko u 21. stoljeću nemaju vodovod, primjerenu elektroopskrbu, pa ni ceste kakve bi se očekivalo, pogotovo kada se ključni put naziva državnom prometnicom, u Zastražišću se rađa lijepa životna (ljubavna) priča.
Njezini glavni protagonisti su mlada i zgodna Čehinja Tereza Pršalová iz Humpoleca i mještanin Karmelino Barbarić, za kojeg su mnogi prognozirali da će ostati vječiti momak, ali on je sve te “pesimiste” i u tom pogledu razuvjerio.
– Prije tri godine dogodila nam se prava ljubav, a ona je jača od svih nedaća. Kod mene zapravo nedaća ni nema. Imam obiteljsku kuću u kojoj je prije bila gostionica i veliko imanje, koje će, siguran sam, dodatno oplemeniti ženska ruka moje odabranice.
Popravak demografske slike
Naravno, nadamo se i potomstvu, tako da popravimo i lošu populacijsku sliku našeg mjesta, koje je, primjerice, 1931. brojilo čak 638 stanovnika, a prema posljednjem popisu bilo nas je tek 128. Baš bismo guštali da u našem dvoru doživimo dječju igru i smijeh, što se, nažalost, u Zastražišću rijetko čuje.
Ma mi ništa drugo ni ne želimo nego biti jedna uzorna obitelj kao i u ostatku normalnoga svijeta – kaže mladoženja, za kojeg vrijedi poznata krilatica “Gdje je dobro i fino, tu je Karmelino”, otisnuta na većini njegovih proizvoda.
Junak naše priče je momak sa sto zanimanja – poljoprivrednik, koji zagovara isključivo ekološku proizvodnju, vrstan ribar i lovac, čovjek koji se na razne načine pokušava uklopiti u turističke tokove svoga škoja.
Proizvodi vino, rakije, likere, maslinovo ulje, prikuplja aromatično i ljekovito bilje...
Vrlo često kao pravi chef priprema razne delicije, baš kao što s prijateljima uživa u svojim veselim “bermetima” i “fermetima” – pićima za koja jamči da su dobri afrodizijaci. Naravno, recetu ne da nikome, ne otkriva tajnu kako se pripremaju.
– Otok Hvar je moja opsesija, od prvog dana kad sam nogom kročila na ovo tlo, a otprije tri godine očito i moja sudbina. Karmelina sam sasvim slučajno upoznala u uvali Lađana kod Bogomolja, kada smo se zbližili već na prvi pogled i odonda sam sve češće dolazila, da bih naposljetku ostala za stalno.
Teško je shvatiti zašto se, kako neki govore, ovdje više umire nego rađa, jer je kraj prelijep, obiluje mnoštvom vala, ima tu dosta turističkog potencijala. Odabranik mi je dobar, zabavlja me gončicama iz svoga života – uzgaja šarane na otoku, premda je to slatkovodna riba, bio je boćar, nogometaš i nogometni sudac, a od malih nogu veliki navijač splitskog “Hajduka”. Sve u svemu, meni vrlo zanimljiva i draga osoba – kazuje Tereza.
Nevjesta iz Češke diplomirala je hotelski menadžment u Pragu i radila šest godina u struci, pa zna o čemu govori. Ništa joj nije teško, prihvatila je život na našemu najsunčanijem škoju i veseli se svakom novom danu.
Posebno je nadarena za proizvodnju suvenira te sapuna i kozmetičkih pripravaka, za što sirovine ima dovoljno jer živi u kraju bogatom raznim biljem.
Treba od nečega i živjeti, veli Tereza, koja vjeruje da će stečenim znanjem i iskustvom unaprijediti svoje domaćinstvo i obiteljsko gospodarstvo.
Sada je jako zaljubljena i neće nikud daleko od kuće, no možda se jednog dana i zaposli u hotelskoj industriji, stručnjaci njezina profila tražena su “roba” na Hvaru.