Poznati arhitekt Jerko Rošin svojedobno je kao predsjednik Vladina Savjeta prostornog uređenja Republike Hrvatske izjavio da je rješenje za bespravnu gradnju "samo bomba".
– Konkretno, radilo se o Viru. Naravno da to nisam mislio ozbiljno, ali svi su mi mediji dali za pravo i drago mi je što sam tada uspio osvijestiti problem do te razine da su se u međuvremenu na Viru stvari bitno popravile i da se više ne događaju incidenti poput miješanja pitke vode i fekalija iz septičkih jama ispred kuća koje su vikendaši tamo podizali, a takvih je incidenata svakog ljeta bilo po četrdesetak. I u njima su najčešće stradavala djeca – veli Rošin, u čije je vrijeme krenula bespoštedna borba protiv bespravnih graditelja uklanjanjem nezakonito izgrađenih objekata po rogozničkim uvalama. Zašto se stalo?
– To je pitanje za Građevinsku inspekciju i nadležno ministarstvo. Ne samo da se stalo, nego su mnogi na istim mjestima opet podigli kuće i legalizirali ih, iako je Zakon o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata, premda Ustavni sud do sada nije razmatrao moju predstavku na tu temu – faktički neustavan. Taj je zakon donesen u vrijeme Vlade Jadranke Kosor i dodatno je pridonio neredu u prostoru. On je toliko nakaradan da je građane Hrvatske doveo u neravnopravan položaj na način da oni koji grade sukladno postojećim zakonima čekaju dozvole, da bi sve to na kraju masno platili, a drugi s gradnjom kreću odmah i nakon legalizacije bespravno izgrađenih objekata prolaze jeftinije nego da su ishodili dozvole?! Recite, je li to normalno? Je li ustavno ako građani nisu jednaki jer jedni poštuju sustav, čekaju dozvole i grade sukladno njima, a drugi rade što ih je volja i gdje ih je volja, i to onda još simbolično plate? Država se hvali da je legalizacijom zaradila, a koliko je izgubila jer su svi ti bespravni graditelji podizali objekte bez dozvola što je kudikamo skuplje i kompliciranije nego legalizacija? – pita Rošin, koji je zgrožen licemjerjem u slučaju bespravnog graditelja Stipe Latkovića.
– Njega je trebalo odmah kazniti zbog probijanja putova do Vrulje. Štoviše, radi se o kaznenom djelu, jer upravo dok sam ja bio na čelu Savjeta, na našu je inicijativu bespravna gradnja postala kazneno djelo kažnjivo i sa do pet godina zatvora sa zastarom od deset godina. No, kad čujem da sada Latkovića osuđuje jedna Anka Mrak Taritaš, koja također stoji iza ovog duboko nepoštenog Zakona o legalizaciji bespravno izgrađenih objekata, uhvati me muka. Za njezina ministarskog mandata legalizirano je najviše od ukupno 862 tisuće nezakonito podignutih objekata za koji su podneseni zahtjevi za legalizaciju! – konstatira Rošin, i dodaje da je ovo nesretno zakonsko rješenje dodatno ohrabrilo divlje graditelje i uzurpatore, tim više jer nisu svi predali zahtjeve za legalizaciju pa su neslužbene brojke još veće. Divlja gradnja je ovdje očito stvar lošeg mentalieta.
Pretpostavlja se da je takvih još najmanje oko dvjesto tisuća ili ukupno oko milijun na manje od četiri milijuna stanovnika koliko danas ima Hrvatska. Tako ispada da je gotovo svaka naša obitelj sudjelovala u barem nekom obliku bespravne gradnje.
– Legalizirani su čak i objekti izgrađeni na tuđem zemljištu – šokiran je Rošin razmjerima divlje i bespravne gradnje.
– Jer to nije jedno te isto. Bespravno graditi znači podizati objekte bez dozvola ili mimo njih, a divlja gradnja predstavlja izravnu agresiju na prostor. Na prirodu koja taj objekt okružuje. U Latkovićevu slučaju tu ima i jednog i drugog. Isto je i s cestom do uvale Vela Farska. I ona je unakazila okoliš. Građena je pod patronatom bivšeg ministra Lovre Kuščevića, koji se i sam kasnije pokazao kao bespravni graditelj – kaže Rošin, pa potvrđuje naše riječi da su bespravni graditelji kuražni kad vide da nitko zbog nezakonite gradnje nije završio u zatvoru, niti mu je objekt uklonjen.
Država jednom ili dva puta godišnje raspisuje natječaje za uklanjanje bespravnih objekata, za koje je često teško pronaći izvođače. Nitko ne želi prisustvovati pravim ljudskim dramama, s kojima i policija jedva izlazi na kraj. Bude tu suza, bacanja po tlu, padanja u nesvijest... Teško je to gledati, a kamoli provoditi zakon.
I zato ispada da se bespravna gradnja opet razmahala. Tko je za to najodgovorniji? DORH je zasut pustim prijavama na ovu temu, inspektori izlaze na teren i samo konstatiraju da je nedjelo počinjeno, novinari o ovome stalno pišu, građani su prosvjedovali na Vruji ili Vrulji, no suci slabo ili nikako donose presude u ovim predmetima.
– To je stvar sustava, države i njezine neučinkovite Građevinske inspekcije. Inspektori se jednostavno ne žele zamjerati svojim susjedima, prijateljima, rođacima, a u tome smislu ih donekle moramo i razumjeti, jer dimenzije bespravne gradnje u Hrvatskoj upravo su nevjerojatne. I nemaju politički predznak. Vir vam je pravi primjer za to. Tamo su bespravno gradili HDZ-ovci, HSP-ovci, SDP-ovci... i oni koji nisu politički opredijeljeni, "veliki" i "mali", svatko je sebi uzeo za pravo raditi što ga je volja i kako ga je volja, što se pretvorilo u potpuno bezakonje. Tako su na Viru podigli naselje za pedeset tisuća ljuda, koje je al pari jednom Zadru, koji je sveučilišni grad, a u vrijeme kad smo ga mi iz Savjeta pohodili, od komunalne infrastrukture imali su samo par banaka. A onda je takvo nemoralno ponašanje počela promovirati i sama država suludim Zakonom o bespravno izgrađenim objektima. Ja sam protiv toga žestoko ustao u Saboru, no ostao sam usamljen. Nisu me slušali ni HDZ-ovci ni ostali. Dalje; treba biti pošten i reći da taj fenomen nije od jučer. Bespravna gradnja buja još od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Najizraženije je to bilo pod Kozjakom i na perifernim dijelovima Splita: na Brdima, Kmanu, Mejašima, Kili..., međutim, činjenica je da su ljudi tako rješavali svoje stambeno pitanje, a država je, svjesna činjenice da svi ne mogu dobiti stanove, na to žmirila. Nije se, dakle, gradilo iz obijesti, nego se tako zbrinjavalo obitelji, ispomagalo se na prijateljskoj i rodbinskoj razini, vikendom se donesu blokete i gradi, nalivaj teracu po teracu da bi se skućilo. No, nakon završetka rata bespravna gradnja nema više tu socijalnu komponentu, nego se rukovodi čistim profitom. U pitanju su apartmani i zarada od turizma, a kako se ona s vremenom akumulirala, i zahvaljujući rastu turizma znatno povećavala, nezakonita gradnja naprosto je buknula – veli Rošin i naglašava da je srž problema nerijetko na lokalnoj razini.
– Često jedinice lokalne uprave i samouprave izmišljaju nove građevinske zone kako bi se na tome zaradilo – konstatira naš sugovornik.
O nezakonitoj gradnji raspravljalo se još u Marksističkom centru na Bačvicama sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Moderator rasprava bio je novinar Željko Rogošić.
– Već tada je taj problem prepoznat. I tada se nezakonito gradilo na sve strane. Nekad je to išlo i po sistemu da se uglednicima naprosto daruje zemlja kako bi sagradili kuću da bi ih drugi u tome slijedili. Na taj se način razvijalo zapuštena područja. I to u startu nije bila loša ideja. Sjećam se kad je na taj način darovana zemlja admiralu Purišiću. Pa i Baja je tako bespravno izgradio jednu malu prizemnicu na Braču. To se sve toleriralo radi nekog općeg progresa, računajući ako ljudi od položaja tu ili tamo izgrade vikendice, gradit će se i ceste, doći će struja, voda i kanalizacija, a tako je nekako i bilo. No poslije se bespravna gradnja otela kontroli i počelo je pravo divljanje u prostoru koje se nije zaustavilo do današnjih dana – zaključuje naš sugovornik.