Krsto Matulić, otac Pašmanera : Na otoku je vrime valuta koju koristiš do mile volje

Svaku godinu računam da sam prije sezone napravila dovoljno sapuna, a onda u osmom misecu vidim da će falit' pa na ih brzinu napravim još – priča nam u hladovini svog dvora, između malog dućana i konobe-radione-labaratorija Ana Matulić, nježnija polovina bračno-poslovnog para Matulić koji čine Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Matulić na Pašmanu.

Naravno da je Ana nježniji dio ove proče jer se Krsto bavi ljutim i snažnim ekološkim proizvodima, između ostaloga i Pašmanerom, dodatkom jelima koji već stekao ugled pa i visoko europsko priznanje. A Anin je ženski dio priče, prirodna kozmetika, desetak proizvoda na bazi bilja iz prirode i maslinovog ulja, šamponi, kreme, kupke.

Sve to zajedno čini jednu šarenu i šarmantnu paletu proizvoda koji se mogu naći u njihovom malom dućanu u kojem nema banana, kao pjesmi, ali zato od ove godine ima čak i vrhunski aceto od smokve, opet po Krstinoj orginalnoj recepturi u kojoj glavu ulogu ima jedna stara bačva kvasine iz konobe Matulićevih. Bačva se već desetljećima, a možda i stoljeće, stalno nadopunjava dropom ili vinom pa onda prastare gljivce učine svoje i baš je ta bačva pokrenula Krstu, dala mu ideju za proizvodnju ljutog umaka od čilija, stare kvasine, soli i šećera.

Za razliku od većine 'ozbiljnih' OPG-a koji su u zadnjih desteka i više godina stasali u Zadarskoj županiji, 'ozbiljnih' znači onih na kojima bar jedan član obiteljskog domaćinstva živi od poljoprivrede, OPG Matulić je nekako mali. Ali samo po površini zemlje koju obrađuju. Sve im stane na hektar na kojem je oko 250 maslina, nešto povrća i, ove godine, 600 sadnica ljutih papričica, čilija u 27 različitih sorti, s kojim Krsto još uvijek eksperimentira.

Anu i Krstu, čini se, vodi životni moto 'manje je više', njihova proizvodnja je u ove četiri godine, od kad su se trajno odlučili na život na otoku i od poljoprivrede, stalno manja od potražnje. Pa i taj slavni Pašmanero, makar se ni jedna picerija u Zadru nije dosjetila umjesto uvoznog, industrijskog Tabasca na stolove staviti naš domaći, pašmanski umak, godišnje proizvedu za 2.000 bočica od pola deca.

A njih dvoje žive od svojih ruku i od svojih proizvoda cijelu godinu. Kažu da rade 10 mjeseci u godini, odmore se tek u ljutoj zimi u siječnju i veljači, ali, iskreno, tko ne bi godišnji odmor na dva mjeseca.

- Na Pašmanu je vrime valuta koju koristiš do mile volje, imamo vrimena jedan za drugoga, živimo skromnije, ali i troškovi života su manji. Uživamo ići na razne sajmove i festivale mora, evo, lani smo bili u Morbihanu u Francuskoj i naše se misto bratimilo s njihovim otokom Ille aux Moines, Francuzi nam stalno dolaze i to nam pokazuje da se može djelovati iz svakog mjesta na svitu, pa i s malenog otoka – kaže Krsto, a Ana dodaje kao je i na važne edukacije za proizvodnju kozmetike išla u Francusku.

Međutim, kad je sve to tako skromno i malo u čemu je tajna uspjeha? Pa Matulići čak nisu konkurirali za europska bespovratna poticajna sredstva kako njihov OPG ne bi ne bi ušao u sustav PDV-a, a kažu i kako im ti novci niti ne trebaju!

Odličan dizajn, vrhunski rad Vinka Pašalića iz zagrebačkog Hand Dizajn Studija, moderni marketing i stalna prisutnost na društvenim mrežama, pa i u medijima koji su prepoznali posebnosti proizvoda ovog para, puno rada, smionosti i strasti, a ponekad i otočno dokoličarenje u hladu dvora, uz more, život bez televizije – sve je to utjecalo na to da Matulići imaju i posao koji im nitko nije našao preko veze i od kojega mogu lijepo živjeti, te izvrsne proizvode koji su našli svoje mjesto na tržištu, debelo odmaknuto od konfekcijske i uvozne ponude trgovačkih centara.

Sve je u Matulića vezano za Pašman. Novi proizvod, aceto od smokve dobio je naziv – Pašman Libre i uklopio se u gastro liniju u kojoj su već, primjerice, Pašmanska kvasina, aromatizirane soli i maslinova ulja pa i Pesto Pašmanese, namaz od sira i bosiljka. Svi proizvodi imaju zajednički marketinški apel "Domaći proizvodi otoka Pašmana pripremljeni s ljubavlju".

A Pašmanero, taj ljuti umak koji je ove godine dobio prvu zlatnu zvjezdu od Međunarodnog instituta za okus i kvalitetu u Bruxellesu koji ocjenjuje na tisuće prehrambenih proizvoda iz cijelog svijeta, ima i svog imenjaka, pašmanski Ljetni festival Pašmanero koji je zapravo sajam pašmanskih proizvoda, s puno dobrog vina i glazbe. Ove godine Pašmanero se održava 25.srpnja.

- Mista još ima, za one koji hoće radit i koji imaju ideju. Ima neobrađene zemlje, ima tržišta,ima prostora za kreativnost – rekao je na kraju našeg posjeta ovoj mladoj obitelji Krsto Matulić.

A mi otišli u suzama. Ne zbog njegovih riječi ili rastanka nego zbog Pašmanera, na čemu im hvala.