Napustio nas je veliki glumac Špiro Guberina, u svojoj 88 godini. Preminuo je u domu za starije i nemoćne u Zagrebu, a zadnjih nekoliko godina izdavalo ga je zdravlje, sve se teže kretao pa su izostali i njegovi ljetni posjeti rodnom Šibeniku i kupalištu Jadrija koje mu je toliko značilo.
Nakon Mustafe Nadarevića, još jedan glumac iz serije Velo misto kojega je Split obožavao i "prisvojio" pridružio se brojnim kolegama koji jedan za drugim odlaze iz brijačnice na Voćnom trgu.
Njegov Strikan, škovacin, bistri i dobrodušni vlaj, odavno je ušao u legendu, a uzrečice kojima se služio ("muke mi ježove") ucijepile su se u svakodnevni govor.
Svakako je to uloga po kojoj će ga šira javnost najviše pamtiti, ali valja se prisjetiti i drugih - a bilo ih je na stotine.
Špiro Guberina rođen je u Šibeniku 1. ožujka 1933. godine. U rodnom je gradu pohađao glazbenu školu i svirao violončelo, a od malih se nogu priljučio glumačkoj amaterskoj družini u šibenskom kazalištu.
Srednju školu je završio u Dubrovniku,u Zagrebu je neko vrijeme studirao građevinu i matematiku, a potom,1954. upisao Akademiju dramskih umjetnosti na kojoj je diplomirao četiri godine kasnije.
Igrao je u kazalištu, na filmu i u tv serijama, vrlo često komične uloge koje su mu ležale.Kako je sam tvrdio, volio je šminku, transformaciju, sviđali su mu se klaunovi... ali i klasična gluma stare škole.
Osim Strikana iz "Velog mista" veoma je upečatljiva bila njegova uloga Divca iz "Prosjaka i sinova", također obojena karikaturom. Potom, odigrao je jednu od glavnih uloga u filmu "Buža" koji se i danas rado gleda.
Najviše je kazališnih uloga ostvario u djelima Ive Brešana, Marina Držića i Ranka Marinkovića.
U zagrebačkom HNK gdje je radio, omiljena je bila njegova uloga Mačka u Brešanovoj "Predstavi Hamleta u selu Mrduša donja", dok je u Splitu, kroz više sezona igrao Ticu u megapopularnoj "Svečanoj večeri u pogrebnom poduzeću".
Sedamdesetih i osamdesetih glumio je u dječjoj seriji Jelenko i emisiji za najmlađe Zlatna nit kao Špiro Špula.
Od filmova i serija u kojima je igrao u dugoj karijeri spomenimo samo, Lisice, Putovanje u Vučjak, U registraturi, Servantes iz Malog mista, Tajna starog mlina, Kapetan Mikula mali, Šegrt Hlapić, Naša mala klinika, Putovanje u Vučjak, Larin izbor, Nepokoreni grad, Stipe i gostima, Dnevnik Očenašeka i Loza.
Dobio je nagradu Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića, nagradu Vladimir Nazor i nagradu za životno djelo na području dramske umjetnosti.
Bio je veoma ugodan, ljubazan čovjek i dok je još mogao, redovito je dolazio na kazališne premijere a to je glumcima, pogotovo mladima, puno značilo i veselilo ih je.
O Špiru Guberini svjedoče izjave njegovih kolega i prijatelja, koji mahom ne uspijevaju naći odgovarajućih riječi za nizanku gubitka koja je kroz protekli mjesec pogodila hrvatsko glumište.
Milan Štrljić: Nosio je radost poziva
- Špira znam od Velog mista, ali zadnje što smo zajedno radili bila je televizijska serija Loza, prije deset godina. Špiro je i tada, premda već u doista visokoj dobi, nosio radost i lijepu naivu glumačkog poziva. Moram vam iskreno reći da me je strah ovog niza kojemu svjedočimo – Vera Zima, Mustafa Nadarević, Špiro Guberina... strah me je i pomisliti tko je sljedeći. Puno je za ovako malu zemlju i glumište da tako veliki odu, to je ogroman gubitak. Kao mlad glumac Špira sam gledao iz prikrajka, gledao sam kako da ukradem dio zanata od Muje i Špira, glumaca koji su bacali veliku sjenu. Gledao sam da im budem blizu jer sam znao da ću tako proći bolje.
Duško Valentić: Ostaje tišina
- Kad tuče onda tuče u božju mater! U dva tjedna su nam otišli Zima, Nadarević i Guberina. Pa to ne možeš vjerovat'... Kao student akademije sam se prvi put susreo s njim, uzeli su nas u HNK u San ljetne noći gdje je Špirica igrao Vratila. To je najzahvalnija uloga među majstorima, a mi studenti igrali smo vilinski svijet. I jutros kad sam čuo da je otišao, samo mi je kroz glavu prošla scena iz te predstave... Zna se za Dalmatince da dobro pjevaju, a za Šibenčane pogotovo. Međutim dragi Špiro nije imao pjevačkog dara, ali bio je presladak i pjevao je ide ptica kos što žuti kljun i crno perje ima... on je smislio melodiju i to je bilo izvrsno. Puno puta smo je odigrali i tako su počeli naši susreti. Nakon toga više nismo dijelili predstave, ja sam dobio stipendiju u Gavelli, ali smo se sretali na snimanjima i, naravno, dijelili velomišćansku sudbinu. Ja u meštrovoj butigi uz Dvornika, a on po ulicama uz "netjaka“ Gregurevića i picaferaja Kapora. U jednom trenutku čovjek dođe do prezasićenja, pretočen sam, ne znam koje zlo se više mora dogodit'. Ova godina je strašna, a ovaj mjesec ludilo. Tuga, baš tuga. Ostaje tišina.
Vinko Brešan: Nestao je jedan znak Dalmacije
- Smrću Špire Guberine nestao je jedan znak, nešto s čime se mogao identificirati ne samo Šibenik, nego i cijela Dalmacija, Hrvatska, a i širi prostor. Bio je bez dvojbe veliki umjetnik i ličnost koja je označila vrijeme i prostor, ne samo u kazalištu i na filmu nego i na televiziji. Nisam ništa radio sa Špriom, ali s njim sam imao i obiteljsku vezu. Bio je Mačak u očevom "Hamletu u Mrduši Donjoj". On je tu predstavu, zajedno s drugima, označio i održao 500 izvedbi. Bio je i u obnovljenom Hamletu u Mujinoj (Mustafa Nadarević, op.a.) režiji. Njegova smrt za mene je i obiteljski gubitak.
Oriana Kunčić: Velik u jednostavnosti
- Imao je beskrajno puno volje i vremena za razgovore s mlađim kolegama. Bio je veliki glumac. Voljela sam kod njega tu jednostavnost i to što nije mistificirao glumački posao i u toj jednostavnosti bio je velik. Odlazak te starije glumačke generacije teško mi pada i rastužuje me i zbog te poetike Stanislavskog, te uživljenosti i posvećenosti glumačkom poslu koju su oni imali.
