Kada je ovaj mladi nasad vidio jedan Nijemac, ponudio mi je za njega 250.000 eura. Odbio sam. Dolazili su i drugi i nagovarali da se ostavim sadnje badema, da ovo ogradim, kupim malo stado ovaca i ništa ne radim, nego da godišnje uzimam 200-300 tisuća kuna državnih poticaja za ekološku ispašu. Ja sam nastavio svojim putem, koji je bio fizički težak i psihički iscrpljujući - počeo je svoju priču Josip Čarić iz Brnaza, vlasnik OPG-a, koji nas je dočekao na svojoj plantaži badema na rubu triljskog naselja Vojnić, nadomak Kukuzovca.
Problemi poput planine
- Putem na kojemu sam zbog moje naivnosti i vjere u ljude, ali i zbog pokušaja da me se od ovoga totalno razvlasti, dolazio do granice pucanja i odluke da sve ostavim, uzmem putovnicu i s desecima drugih Sinjana i Cetinjana idem raditi u Južnoafričku Republiku ili u neku zapadnoeuropsku zemlju. Još imam problema velikih poput planine, ali imam, evo, i najveći plantažni nasad badema u Dalmaciji, a vjerojatno i u Hrvatskoj. Poslije svega danas sam na ovaj voćnjak silno ponosan, a njegove rascvjetale grane vratile su mi optimizam i nadu da će ovu vrijednost izraslu iz moga i silnoga truda moje obitelji, na pustopoljini gdje su prije uspijevali samo drača i poskoci, država prepoznati i odgovarajuće valorizirati - govori nam Josip.
Najavljuje i da će koliko dogodine njegov nasad badema biti barem dvostruko veći.
Sadašnji Čarićev nasad, podignut prije šest godina, prostire se na 8,3 hektara. Plantaža ima 27 redova dugih 420 metara. Ukupno oko 3000 stabala. Međusobna udaljenost redova je sedam metara, a stablo od stabla u redu je udaljeno pet metara. Ovakav sklop postavljen je da bi se svi poslovi mogli obavljati mehanizirano. Josip je rođen 1987. godine u Sinju. Odrastao je u Brnazama, gdje su mu obiteljski korijeni i gdje mu otac Stipe i majka Neda imaju obiteljsku kuću. Nosi djedovo ime čiji je bio ljubimac. Njegov otac Stipe, diplomirani inženjer agronomije, koji je cijeli život proveo u poljoprivrednoj proizvodnji, glavni je "krivac" što Josip koji se školovao za trgovca ne radi u struci, već je krenuo očevim stopama. Kako i ne bi kad je od najmlađih dana, netom što je prohodao, najviše vremena provodio u polju, na njivi, gdje je otac proizvodio razne vrste povrća.
- I ja sam se uhvatio toga posla koji i danas radimo. Prošle godine proizveli smo stotinjak tona različitih povrtlarskih proizvoda. Ja sam 2008. godine osnovao OPG. Iste godine smo u Brnazama na parceli od 6000 kvadrata podigli nasad od 300 trešanja. To me povuklo pa sam s ocem kovao planove o većem trajnom nasadu kroz koji bih mogao osigurati egzistenciju – govori Josip.
Sve sami financirali
- Kao agronom napravio sam projekt za sadnju vinograda. Poznajući svaku stopu cetinskog kraja, odabrao sam ovu mikro lokaciju u Vojniću kao klimatski najpovoljniju, bez magle i s minimalnom prijetnjom biljkama od mraza. Josip je odlukom Vlade iz 2008. godine dobio koncesiju za 35 hektara na 40 godina. Na dodijeljeno zemljište, koje se vodilo kao pašnjak u posjedu Hrvatskih šuma, obračunata nam je naknada za izmjenu namjene od oko 150 tisuća kuna. Tada nastaju problemi s kojima se Josip i mi s njim nosimo do danas – kaže Stipe Čarić, danas formalno umirovljenik, koji je bio i zastupnik u prvom sazivu Hrvatskog sabora.
- Platili smo prvu ratu naknade od oko 50 tisuća kuna, uskoro i drugu u istom iznosu. Uz odluku Vlade o koncesiji, čekao sam dokument Ministarstva poljoprivrede i ulazak u posjed. Načekao sam se sve do 2014. godine. U međuvremenu, dok sam čekao na poteze administracije, dogodile su se dvije važne promjene. Zbog administrativnih barijera otpala je sadnja vinove loze, a ni ja nisam više mogao računati na pripadajuće poticaje pri ulaganjima za mlade poljoprivrednike jer sam imao OPG duže od propisanih godinu ili dvije. Dok su drugi dobivali potpore za pripremu zemljišta i podizanje trajnih nasada, mi smo bili prisiljeni sve sami financirati. Svaku kunu do koje smo dolazili u obitelji uložili smo u plaćanje teške mehanizacije, najprije za podrivanje i čišćenje krupnog kamena, a potom frezanja. Kako smo znali da je otpalo podizanje vinograda, odlučili smo se na plantažu badema, i to kroz ekološki uzgoj. U vlastitoj režiji pripremili smo sadnice, što je u takvoj vrsti uzgoja bilo dopušteno – kazuje Josip.
Greška u gruntovnici
Čarići su vjerovali da su ulaskom u posjed koncesijom im dodijeljenog zemljišta i sadnjom plantaže na 8,3 hektara problemi iza njih. Ali zbog pogrešaka administracije iskrsnuli su novi...
- Pošao sam upisati koncesiju u gruntovnici Općinskog suda u Sinju. Tu sam vidio da je zemljište upisano na HEP. Radilo se o pogrešci, zamjeni broja parcela. Upisali smo se poslije ispravka 2016. godine. U međuvremenu se na izdvojenu parcelu od samo 250 metara četvornih usred posađenog voćnjaka u gruntovnici upisao HT. I to je, konačno, riješeno. Za uplatu je stigla 3. rata naknade za prenamjenu zemljišta Hrvatskim šumama od 50 tisuća kuna. Finacijski iscrpljen zbog ulaganja, bez lipe potpore za podizanje trajnog nasada, nisam mogao platiti pa je Ministarstvo poljoprivrede na moj zahtjev prihvatilo da im vratim sedam hektara. Vratio sam im dio gdje je bilo najviše raslinja, niske smriči koju su u Hrvatskim šumama tretirali šikarom. Uzeli su zemljište natrag, ali ukupnu visinu naknade Hrvatske šume nisu umanjile, što je kod mene izazvalo najveće nezadovoljstvo. Neplaćanje tako obračunate treće rate jedan je od argumenata da mi dovedu u pitanje ekološku proizvodnju i traže povrat isplata za tu namjenu te da mi kao valjda jedinom u Hrvatskoj oduzmu zemljište - opisuje nam svoj poslovni "križni put" Josip.
- Događale su se i druge čudne stvari, gotovo misteriozne, što sam slučajno doznavao. Imao sam i drugih problema. U prvoj vegetativnoj godini nasad se našao na udaru ovaca i koza koje su ga obrstile, a siguran sam da je malo koji trajni nasad učestalo obilazila inspekcija kao ovaj moj. Zbog svega toga sam se iscrpljivao, dešperavao, ali sam svaki put ustajao jači i odlučniji da ustrajem. Kada danas vidim svoju plantažu u punom cvatu, sve muke kroz koje sam prošao ostavljam iza sebe i gledam naprijed - poručuje.
Hobi bogatih i utjecajnih!?
- Pokrio sam i sve dubioze, sveo obveze na nekoliko desetaka tisuća kuna i u očekivanju prvog uroda, dakle i prvog prihoda, pripremam se za širenje. Na novih 10 hektara ove i iduće godine posadit ću nešto više od 3000 sadnica, a unutar ovog istoga kompleksa moći ću iskoristiti još šest-sedam hektara za 2500 sadnica, što bi trebalo biti realizirano u najkraće vrijeme – kaže Josip i zaključuje:
- Moja je poruka vlastima da je za mladoga čovjeka ulazak u poljoprivrednu proizvodnju bez državne potpore velika patnja i gotovo nemoguća misija. Ispada da ovo može biti hobi bogatih i utjecajnih koji će sigurno ostvariti ulagačke subvencije. Ja sam to iskusio na vlastitoj koži, a uspio sam samo zbog urođene tvrdoglavosti i upornosti. I spoznaje da ne smijem odustati jer bih time izbrisao 12 godina života. Ako hoćemo da mladi ostaju na selu i u poljoprivredi, država im mora osigurati subvencije pri ulaganjima, a administracija, od lokalne do državne, mora im biti na usluzi, njihov servis, a ne im tražiti dlaku u jaju. Kada dođemo u tu fazu, a ja vjerujem da će nam se država ubrzano razvijati u tom smjeru, hrvatska mladost ostajat će u Hrvatskoj, a naša država postići će samodostatnost u proizvodnji poljoprivredno-prehrambenih proizvoda jer za to ima sve prirodne uvjete.
