►Caritas je, uz medijsku potporu Slobodne Dalmacije, organizirao akciju "Božićne zvjezdice". Za 40 siromašnih obitelji prikupljeno je čak 76.885,91 euro, svaka obitelj dobila je 1922 eura i pune ruke hrane i igračaka.
O akciji čitajte OVDJE.
U nastavku donosimo priču o jednoj obitelji koja je dobila pomoć:
Na vratima stana u sklopu zdravstvene ustanove u okolici Imotskog tog hladnog jutra nas je dočekala 47-godišnja žena sa svoje troje maloljetne djece. Njihov identitet iz razumljivih razloga ostat će anoniman. U sklopu akcije Božićne zvjezdice koju su zajedno provodili Slobodna Dalmacija i splitski Caritas, posjetili smo ovu socijalno ugroženu obitelj u Dalmatinskoj zagori.
Jedini luksuz na koji smo naišli u domu ove obitelji bio je ugodni osjećaj topline koji se širio prostorijama stana zahvaljujući pucketanju drva u peći koje je nedavno donirao Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije, time riješivši barem problem grijanja. Kada bi drva bila rješenje za sve probleme, makar da se na njima ljudska bijeda može naložiti pa da nestane u dimu, ovaj tekst ne bi imalo potrebe napisati.
Ali ljudski život ima svoju neumoljivu logiku. Problemi nikada ne nestaju sami od sebe, uvijek su pred nama. Ostavljena od čovjeka koji je s bračnim prestao pokazivati i roditeljske interese, teret samohrane majke nosi kako zna i umije. Ovo je njezina priča:
- Živim ovdje s djecom već četiri godine. Djelatnici socijalne službe su mi rekli da mogu koristiti ovaj stan dok se ne snađem. Ja ne znam kako da se s bijednim primanjima stambeno "snađem", ali znam da će jednog dana kada se budem morala iseliti odavde djecu poslati u dom za nezbrinutu djecu a mene na ulicu. Razmišljam o tome svaki dan i ne vidim izlaza iz svoje situacije. Nije lako živjeti znajući da nemaš čvrsto tlo pod nogama, da te u svakom trenutku mogu iseliti iz stana.
- Pomaže li vam itko?
- Bogu hvala, dobili smo od Caritasa dovoljno drva da izdržimo ovu zimu. Ne žalim se, imali smo i gorih situacija u životu. Kad nas je njihov otac izbacio iz kuće, prvo smo otišli u praznu kuću u blizini. Nisam imala gdje nabaviti drva da ugrijem prostoriju da se djeca ne razbole ili krumpira skuhati da ne budu gladna. Danas kao četveročlana obitelj preživljavamo od 600 eura mjesečno.
- Kako djeca podnose situaciju u kojoj se nalazite?
- Najmlađe dijete ide u treći razred, srednje u sedmi, a najstarije u osmi razred osnovne škole. Dobro su prihvaćeni otkako su došli prije četiri godine. U početku su pomalo zazirali od njih pošto su došli u novu sredinu, ali brzo su ih prihvatili. Problem je i što smo odsječeni, ne vozim, za mene ovdje nema posla. Ponekad dobijem posao poput čišćenja groblja ovo ljeto, ali to je uvijek privremeno. Ali i kad bih dobila posao, teško je ostaviti troje male djece same u kući.
- Ovih dana sam za ekskurziju sinovima trebala platiti 600 eura. To su moja ukupna mjesečna primanja, naravno da im ne mogu to pružiti. Osjećam tugu i žalost jer će sva djeca osim moje otići na ekskurziju, ali ne mogu stvoriti taj novac. Od Caritasa su dobili darove za Božić pa barem u tome nisu zakinuti - rekla nam je na kraju naša sugovornica.
Dok smo izlazili iz stana koji ovoj obitelji već sutra, ako to nadležni procijene, može prestati biti dom, uočili smo najstarijeg sina kako cijepa drva za ogrjev. Zahvaljujući Caritasu koji im je donirao drva, barem neće imati problema s grijanjem ove zime. Važno je podsjetiti sve da neki pripadnici našeg društva ovise o našoj humanosti. Potrebno ju je djelima pokazati, za ovu i tolike druge obitelji.