Iz malog pogona podno Dinare krenuli u ozbiljan posao: "U Dalmaciji, a možda i šire, nemamo konkurencije. Ljudima je dosadila kineska roba..."

Kućnim tekstilom nazivamo grupu proizvoda neophodnu u ispunjavanju dnevnih potreba pojedinaca u kućama u kojima obitelji ili pojedinci provode većinu svog života.

Temeljna je to i pomalo administrativna definicija pamučnog asortimana koji se u Hrvatskoj sve manje proizvodi, pa su primat u našim dnevnim boravcima, kuhinjama i sobama zauzeli proizvodi iz uvoza, najviše iz azijskih zemalja, sa sumnjivim postotcima materijala od kojeg bi trebali biti izrađeni.

Kako bi tome doskočili, bračni par Sanja i Drago Bjelobrk iz Civljana, sela na sjeveroistočnom rubu Šibensko-kninske županije, okrenuli su se izradi tekstilnih rukotvorina za koje kažu da u Dalmaciji nemaju konkurencije.

Sve je krenulo početkom godine kada su se u domovinu vratili iz vojvođanskih Banovaca i uz pomoć mjera samozapošljavanja krenuli putevima pamuka ispod dinarskog kamenjara.

- Budući da smo se vratili kući, trebalo je nešto započeti raditi. U razgovoru s prijateljima i njihovim nagovaranjem krenuli smo s izradom kućnog tekstila. Dobivenim novcem iz programa samozapošljavanja kupili smo pet novih šivaćih mašina i stroj namijenjen za poseban vez odnosno personalizaciju - uvodi nas u obiteljski biznis 46-godišnji Drago.

Iako u povojima, posao im je dobro krenuo. Njegova devet godina mlađa supruga stup je tvrtke ili kako ga još nazivaju CKT-a (Centra kućnog tekstila). Njezin radni dan počinje zapravo noću, jer kućanski poslovi i briga o djeci teško da idu jedno uz drugo.

Duje Klarić/Cropix

- Posao još nije u tolikom zamahu da bismo nekoga zaposlili, međutim, ne tužimo se. Trenutno radim u noćnim satima jer drugog izbora nemam. Spavam samo četiri sata dnevno kako ne bi patio posao, a ni i obitelj. Zasad je tako. Nadamo se povećanju proizvodnje, a samim time i zapošljavanju ljudi u našem malom pogonu.

Za sada šijemo posteljinu, ručnike, kuhinjske krpe, posteljinu za bebe, stolnjake..., točnije ono što je ljudima svakodnevno potrebno. Najviše naših proizvoda ide put Splita, Knina, Ražanca i okolnih mjesta. Isključivo za apartmane. Radimo samo sa stopostotnim domaćim pamučnim materijalima, uz one koje dobavljamo iz Njemačke i Turske.

Potencijala definitivno imamo, samo je problem tržišta. Svaki početak je težak, tako i naš. Naši proizvodi za sada se prodaju putem društvenih mreža, a u izradi smo internetske stranice, jer nam je cilj proizvode plasirati putem webshopa - ističe Sanja Bjelobrk o planovima tekstilnog biznisa podno Dinare.

Tijekom zadnjih dvadesetak godina broj zaposlenih u hrvatskoj tekstilnoj industriji pao je za šezdesetak posto, investicije su se prepolovile, a na ljestvici onih koji stvaraju najveće prihode nisu više "Varteks", "Čateks" ili već pomalo zaboravljena Pamučna industrija Duga Resa, nego tvrtke koje se prvenstveno bave šivanjem "vojnog programa". I njih je sve manje, da ne govorimo o poduzetnicima i obrtnicima koji izrađuju već spomenuti kućni tekstil.

Upravo Bjelobrci vide svoju priliku u tom sektoru, jer, kako smatraju, u Dalmaciji, a možda i šire, nemaju pravu konkurenciju.

'Personalizirani proizvodi naš su adut, to ne možete naručiti u Vijetnamu ili Kini', ističe 46-godišnji Drago

Duje Klarić/Cropix

- Pri tome mislimo na proizvode koji se rade po mjeri. Sve što kupac želi, mi mu šijemo i dostavljamo. Teško da još negdje možete naručiti ono što želite. Upravo u tome vidimo svoju prednost, jer ljudima je možda dosadio neki kineski ili vijetnamski standard, već žele nešto inovativnije.

Zbog toga smo nabavili i stroj za personalizaciju. To je način šivanja posebnim vezom ili izrade imena apartmana, hotela ili osoba na ručnicima ili posteljini - napominje Drago koji je u obiteljskom poslu zadužen za tehnički dio i uređenje alata u malenom pogonu u Donjim Civljanima.

Zbog pandemije i s njom povezanih problema s prijevozom, brojne europske tvrtke su morale na određeno vrijeme zatvoriti svoje tvornice u Aziji, što je razigralo maštu kod Bjelobrkovih da svoj kamenčić u tom globalnom poslovnom mozaiku prebace na domaći teren. Potražnje ima, ali nema tko raditi.

U slučaju širenja poslovanja, čemu se iskreno nadaju, na redu je otvaranje novih radnih mjesta. Ako se za to stvore uvjeti, angažirali bi ljude iz okolice, a u suprotnom će radnu snagu potražiti na širem tržištu.

Podrške im ne nedostaje. Cijele Civljane su uz njih. Osim punionice vode na izvoru Cetine i kamenoloma, Bjelobrci su treći neizostavni gospodarski faktor u selu i cijeloj nevelikoj općini.

Još kada krene masovnija izrada tekstila i roba s poznatim imenima i incijalima duž Hrvatske i zapadne Europe "maleni" pogon pod Dinarom postat će upravo ono što mu i ime kaže Centar kućnog tekstila. Barem u ovom dijelu Europe.