U operaciji dostojnoj kakvog iskusnijeg poduzetnika domaćeg kova, fra Šime Nimac, kontroverzni svećenik poznat po pronevjeri skoro 10 milijuna kuna crkvenog novca, stavio je pod svoju kontrolu nemalo državno zemljište.
Od Ministarstva poljoprivrede i šumarstva nakon dva pokušaja konačno smo služeno dobili informaciju da se radi o 3,6003, odnosno u drugom slučaju 4 hektara, na dvjema lokacijama – Lišanima Ostrovačkim i Svetom Filipu i Jakovu.
Ugovor na 50 godina
Pišući nedavno o jednostavnom trgovačkom društvu San Simeon j.d.o.o., koje je fra Šime otvorio na svoju majku Iku i već na tržištu uz svoje kontakte na prodaju nudi domaće bademe, Hrvatske šume potvrdile su da je 2015. godine zemljište izuzeto iz njihove nadležnosti i predano na korištenje OPG-u Šime Nimca. Sve je to odradilo Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, na čijem čelu je tada bio SDP-ov Tihomir Jakovina.
- Republika Hrvatska, zastupana po ministru poljoprivrede Tihomiru Jakovini, temeljem članka 11. Uredbe o postupku i mjerilima za osnivanje služnosti u šumi ili na šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske radi podizanja višegodišnjih nasada (,,Narodne novine br. 121/08.) i Odluke o osnivanju prava služnosti, KLASA: 321-041/14-01/171, URBROJ: 525-11/1066-14-2 od 16. srpnja 2014. godine, a u svezi članka 45. stavak 5. Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o šumama (Narodne novine” br.94/14.) sklopili su ugovor o osnivanju služnosti u šumi ili na šumskom zemljištu na vrijeme od 50 godina radi podizanja višegodišnjih nasada, i to: vinograda, voćnjaka i maslinika na dijelu k.č.br. 445/9 u površini od 3,6003 ha, k.o. Lišane Ostrovičke. Predmetni ugovor sklopljen je 3. kolovoza 2015. godine – pojašnjeno nam je ovih dana iz Ministarstva poljoprivrede.
Gotovo do u riječ identičan odgovor dobili smo i kada je u pitanju drugo zemljište dano fra Šimi Nimci, već spomenuta 4 hektara u Svetom Filipu i Jakovu.
Nakon svega postavlja se pitanje kako je moguće da je država te 2015. godine ušla u posao s čovjekom kojeg su već u to doba njezina pravosudna tijela (sudac bio Slavko Lozina, op.Z.Š.) osudila na dvije godine zatvora (u ponovljenom suđenju preinačena uvjetno na godinu uz rok kušnje od četiri godine). Je li Ministarstvo poljoprivrede znalo ili je fra Šime spretno zameo svaki trag?
- Govorimo o nekim radnjama i upitima s određenim vremenskim tokom pa vam ne mogu odgovoriti ovako na prvu. Za neke stvari, odnosno imena koje spominjete sam iz medija čuo. Protokoli i procedure natječaja ili, kako vi kažete, dodjele zemljišta na korištenje su u Ministarstvu bili poprilično posloženi. Znalo se kako se zove natječaj, tko ga provodi, tko i na koji način odlučuje o dodjeli. To nisam sigurno radio ja osobno, niti imao posebna saznanja – kazao nam je bivši SDP-ov ministar, koji odavno nije u politici i danas radi u privatnoj tvrtki, na čiji smo ga broj i uspjeli dobiti.
Jeste li direktno ili indirektno znali o kome se kao korisniku zemljišta radi?
- Ni u jednom predmetu kao ministar ne odlučuješ i nemaš posebna saznanja. Agencija za poljoprivredno zemljište je tada vodila sve aktivnosti.
U povjerenstvu su bili predstavnici jedinica lokalne samouprave, Agencije i Ministarstva. Znači ne govorimo o nekom čelniku ustrojbene jedinice Ministarstva da odlučuje ili ima saznanja po određenom natječaju u nekoj jedinici lokalne samouprave. Odmah vam kažem, ne, nisam znao o kome se konkretno radi. Vjerojatno ni za njega nikad ne bi čuo da mu ime nije bilo tako medijski eksponirano zbog te veze s bankaricom. Cilj i svrha Ministarstva i Agencije su bili staviti što više državnog poljoprvrednog zemljišta u funkciju poljoprivredne proizvodnje, a ne da bi netko uzimao poticaje, da ne bi radio ili radio neke nedozvoljene, mutne radnje.
Lanjski listopad - nasad je podignut
Je li se on javio, njegova mama, peti ili šesti, nisam znao onda, a još manje znam sada. Kao ministar nisam pojedinačno znao za bilo koga što će dobiti - dodat će Jakovina.
Šime Nimac poznat je kao čovjek s brojnim vezama, neovisno radi li se o biznisu ili politici, ovoj ili onoj stranci. Jakovina, međutim, kaže da za njega u vrijeme dok je on vodio resor poljoprivrede nitko nije zvao ili urgirao na bilo koji način. Od srca se nasmijao kada je čuo da su fra Šimini bademi već na tržištu.
Da bi, pak, došao do te faze, ovaj svećenik je morao sam dobro poznavati propise ili imati kvalitetne savjetnike. Teško da se svega dosjetila i majka Ika, koja je na pragu devetog desetljeća života i, koliko je poznato, bez veće naobrazbe. Jedan od takvih poteza bio je kada je ona lani, i to kada je sin već drugi puta bio osuđen na Županijskom sudu u Splitu, podnijela zahtjev za prijenos prava i obveza OPG-a na trgovačko društvo “San Simeon” j.d.o.o.
U Ministarstvu poljoprivrede kažu da je sve po Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, pa citiraju da se “prava i obveze zakupnika koji je nositelj obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva mogu prenijeti iz ugovora o zakupu na pravnu osobu čiji je osnivač zakupnik i na koju je prenesena gospodarska cjelina obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, do isteka roka na koji je taj ugovor sklopljen, uz suglasnost Ministarstva”.
- Nakon razmatranja zaprimljene dokumentacije i ovjerene izjave o provođenju gospodarskog programa po sklopljenom ugovoru, Ministarstvo poljoprivrede je dalo suglasnost za prijenos prava i obveza – rekli su nam.
Također kažu da je Državni inspektorat posljednji put na fra Šiminim posjedima bio 14. listopada prošle godine i da su konstatirali da ‘ovlaštenik prava služnosti provodi obveze po ugovoru, odnosno podignut je trajni nasad’. Je li u knjigama glasi na njegovo ili mamino ime, manje im je važno.
- Zakon o poljoprivrednom zemljištu, a time niti ugovori o korištenju poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, ne propisuju poveznicu s kaznenim postupkom pokrenutim po bilo kojoj osnovi. Slijedom navedenog, ovo Ministarstvo ne raspolaže takvim informacijama – odgovorili su kada smo ih izravno upitali je li im poznato da na istoj adresi na kojoj je sjedište maminog mu “San Simeona” postoji i OPG u vlasništvu Šime Nimca. Znaju da je tamo bio, ali i da je zatvoren 2013. godine.
Osim ekonomije, fra Šime je očito ‘diplomirao’ i praktično pravo, jer je uspio ne samo se, kako tvrde neki mještani, uknjižiti kao posjednik na njihove parcele za svoj raskošni maslinik, već i ‘predriblati’ Crkvu, jer ga u takvom statusu, posjednika a ne vlasnika, nisu mogli ovršiti kada su to pokušali nakon prve presude na sudu u Benkovcu.
Neki se kunu da su ga čuli kada se nedavno u lokalnom kafiću (polu)glasno hvalio da će ubrzo ući u turizam i da će baš na zemljištu koje je dobio od države graditi luksuzne kuće za odmor.
Fra Šime Nimac nam ne odgovara na pozive i poruke od kada smo pisali o njegovim poslovnim zamislima oko samostana u Sumartinu i turističkog kampa s kućicama unutar njegovih zidina, tako da smo i ovoga puta ostali uskraćeni za njegov komentar.