Prije sedam godina, točnije 2016., Jerko Majić iz Vinjana Donjih kod Imotskog počeo je iz zemlje vaditi loze iz svoga starog vinograda, jer su kako nam reče “odradile svoje”. Napile su kvalitetnim vinom generacije i generacije i došao im je kraj.
– Pitamo se tada moja supruga i ja, veli Jerko Majić, što bi mogli tu zasaditi. Imali smo naš OPG još registriran 2002. godine, jedini izbor bila nam je poljoprivreda, a zemlju sam oduvijek volio. To je, uostalom, i tradicija cijele moje obitelji desetljećima. I onda supruga spomenu bajame...
Zasadio 32 sadnice
U početku promislih kako su ih naši stari sadili negdje tamo iznad starih kuća da im ne smetaju, jer od njih nema puno koristi. Kao dijete, a i dandanas volim miris procvjetalog bajama, pa smo se složili da krenemo u sadnju i stvaranje plantaže. No, rekao sam supruzi da ćemo ih saditi i isključivo uzgajati ekološki, sa stajskim gnojivom, zalijevati ih kišnicom, jednostavno da u plantaži ne smije biti ništa što iole miriše na neku kemiju. I onda sam 2016. zasadio oko 32 sadnica bajama na nekoliko lokacija, jer sam tu imao i svoju zemlju – veli nam Jerko.
Posjetili smo ovih dana Jerkovu plantažu na dvije najveće lokacije odmah ispod njegova starog sela na kvalitetnoj zemlji. Svi bajami u cvatu, neodoljivo lijepi miris i lijepi bijeli cvjetovi bajama, zujanje pčela, jednostavno opojni miris nadolazećeg proljeća ostavljaju itekako upečatljiv dojam. Između stabala i neke male kućice.
– Evo to je jedan dio moga ekološkog bajamskog arsenala – kaže nam Jerko. Na ovom dijelu imam više od dvije stotine stabala, nešto niže oko osamdesetak i na ostalim lokacijama oko četrdesetak. Evo, vidite ovdje vam nema ništa što nije priroda dala. Napravio sam veliki bazen u kojem skupljam kišnicu kapaciteta oko 60 vagona, imam podzemno i nadzemno navodnjavanje, jer isključivo koristim kišnicu. Onda, vidite tu je i stajski gnoj. Ništa drugo ne smije doći na plantažu osim njega. To je moj zakon i toga ću će držati. Znadete da bajam pruža prvi rod nakon šest, sedam godina. Eto, prošle godine imao sam oko 200 kilograma čiste jezgre ekološkog bajama i planulo je to sve tako reći na kućnom pragu. Da sam imao i troduplo sve bih prodao. Dakako da mislim proširiti svoju plantažu.
Ekološki proizvod
Moji planovi su oko tisuću stabala i onda da svako stablo dade oko 25 kilograma bajama u ljusci, a od toga jezgre oko 30 posto.Tek tada bih onda mogao kazati da je to ona prava proizvodnja. No kako mi govori prošlogodišnje iskustvo, ljudi su prepoznali što znači ekološki bajam, kakvog je ukusa, mislim da nema stajanja. Upravo legaliziram jednu površinu da bude jedan kroz jedan i tu idem u sadnju.
Relativno sam mlad, tu je četvero djece i tvrdim da se od uzgoja bajama može živjeti. Istina, treba tu posla: gnojidba, rezidba, zalijevanje, branje, čišćenje jezgre iz ljuske. Davno je bilo kada se bajam tretirao kao neko tamo trećerazredno stablo. A ove male košnice, to su vam za takozvane solitarne pčele. One žive samo jednu godinu, ne daju med, odgoje nasljednu generaciju i uginu. Nemaju žalac, a niti čeljust kao naša domaća pčela, no jedna solitarna opraši cvijeta kao 120 naših medonosnih. To su pokazala i stručna istraživanja američkih stručnjaka iz Kalifornije – govori Jerko.
Jerko Majić uvjerio se u samo prvoj berbi koju korist može imati od uzgoja ekološkog bajama, pa ga pitamo imali li rezervirano ploda iz ove berbe koja tek dolazi i kada planira ostvariti plantažu od tisuću stabala.
– Imam, kako da ne, već mi je za jesen rezerviran veliki dio moga uroda, jer ako se jednom dobro predstavite tržištu, to ljudi prepoznaju. Meni je bitno da ljudi, a konačno i moja obitelj, jedu zdrav i provjeren plod. Moga sam i ja upotrebljavati i drugo gnojivo, koristiti vodu s gradskog vodovoda, ali vjerujem čvrsto da ne bih imao tako kvalitetan plod. Uostalom ne bi ni ove pčele bile ovdje na mojoj plantaži, jer je to itekako osjetljiv kukac koji vam neće baš na svaki cvijet.
Proširenje plantaže
Glede proširenja plantaže moram ići korak po korak, i cilj moram ostvariti, jer s tristo, četiristo, pa i pet stotina stabala je proizvodnja, mogu kazati, za preživjeti. Ako ćete imati pravu komercijalnu vrijednost i konačno dobro i živjeti od bajama, onda je količina od tisuću stabala itekako isplatljiva. Želim konačno da i ostali ljudi na području Imotske krajine krenu u posao koji ja radim, ne bojim se konkurencije, a tržište itekako traži zdravu i ekološku hranu. Dakako, treba se oznojiti, zasukati rukave i, naravno, imati i sreće. A ona se sastoji u tome da ne naiđe neki opaki led u fazi cvjetanja, nekakva ljetna tuča da ne obere plod. Svaka ovakva tvornica na otvorenom ima splet rizika, ali ako nećete riskirati, nećete ni profitirati – veli nam vlasnik prve ekološke plantaže bajama u Imotskoj krajini.