Diler iz Tučepa zbog loših uvjeta u zatvorima dobio 40 tisuća kuna odštete; U Šibeniku je bio smješten s pedofilom kojeg nitko nije htio u sobi, na Bilicama je bilo žohara i smrdjelo mu je s Karepovca...

Obrazloženje presude kojom je Josko Mijačika (52) iz Tučepa, osuđen na šest godina zatvora zbog dilanja, dobio 40.000 kuna naknade štete zbog loših uvjeta u zatvorima u kojima je boravio izgleda kao vodič kroz hrvatske kaznionice.

Ukratko saznajemo kako na splitskim Bilicama u ćeliji s deset zatvorenika trojica jedu s nogu jer nema stolica, ali je podno grijanje zadovoljavajuće, u Remetincu je sanitarni čvor otvoren, ali svaka soba ima tv i radio prijemnik, u Lepoglavi se čeka red za na wc, ali je prehrana odlična, u Šibeniku je smješten sa starijim pedofilom kojeg nitko nije želio u sobi, ali je vježbao u teretani svaki dan.

Za sve muke tražio je od države Hrvatske 300.000 kuna, ali je u konačnici dobio 40.000 nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu. Također mora platiti 11.987 kuna sudskih troškova.

Josko Mijačika je na Županijskom sudu u Splitu osuđen u ljeto 2009. godine na šest godina zatvora kao član organizirane kriminalne skupine. Teretio se da je na makarskoj Rivijeri preprodavao "flash" i hašiš te u tri ljetna mjeseca zaradio 30.000 kuna.

Prvo je boravio u istražnom zatvoru na Bilicama odakle je nakon pravomoćnosti išao u Zagreb u Remetinac na Odjel dijagnostike pa onda u zatvore u Lepoglavu i Šibenik.

O boravku u navedenim ustanovama je svjedočio tijekom postupka u kojem je tražio naknadu štete zbog nehumanih uvjeta.

Navodimo redom na što se žalio i kako je odgovarala Uprava za zatvorski sustav.

Zatvor Split, Bilice

- Bio sam u sobi br. 37 gdje nas je početno bilo 7, a poslije par mjeseci stalno 10, ali samo sedam sjedećih mjesta te su trojica jela s nogu. Zid wc-a je bio do stropa, ali bez vrata te se zatvarao plahtom tako da je bilo žohara. To se neuspješno pokušavalo riješiti zaprašivanjem.

Rasvjeta nije bila adekvatna jer su prozori imali rešetke, a izvana mrežu i aluminijske žaluzine što je sprječavalo prodor svjetla tako da se cijeli dan boravilo pod neonskim svjetlom. Grijanje je bilo podno i zadovoljavajuće.

Nikakvih prostora za vježbanje u zatvoru nije bilo, a ljeti je bilo prevruće jer nije bilo klime. Posteljina se mijenjala ljeti svakih 7, a zimi svakih 14 dana. Imao sam pravo na šetnje od 2 sata dnevno. Smrdjelo je s odlagališta smeća Karepovca - kazao je u svom iskazu Mijačika.

Odgovor Uprave za zatvorski sustav:

- U odnosu na prigovor glede neugodnih mirisa s odlagališta smeća Karepovac, treba reći kako je to opće poznat problem kvalitete zraka aktualan kako za stanovnike obližnjeg naselja, tako i za Općinski sud koji je također smješten u blizini te inače za Grad Split, što upućuje na zaključak da se radi o objektivnim okolnostima na koje zatvorski sustav ne može utjecati.

Zatvor Remetinec, Zagreb

- u Remetincu sam bio šesti  u sobi predviđenoj za 4-5 osoba. U sobi je bio još jedan krevet koji je služio kao stalaža kojoj jedan osuđenik nije dopuštao pristup. Bilo je neadekvatno grijanje tako da sam se pokrivao sa 6 deka, iako sam spavao uz radijator. Hrana nije bila osobita, a zatvorenici nisu imali prostor za vježbanje - izjavio je Mijačika. 

Odgovor Uprave za zatvorski sustav:

- Objekt zatvora nije klimatiziran, ali u svakoj sobi postoji centralno grijanje s automatikom, svaka soba  ima radio prijamnik i tv prijamnik. Zidovi wc nisu izgrađeni do stropa, ali nisu ni visoko 165 centimetara kako je kazao zatvorenik već visine 180 cm.

Kaznionica Lepoglava

- Tamo sam proveo 10-11 mjeseci i to najprije u tzv. karanteni 2-3 mjeseca gdje je postojao jedan wc s umivaonikom u hodniku. Odlazak u wc je bio neograničen, ali se morao čekati red. Sobe u kojima su boravili zatvorenici nisu bile zaključane te smo mogli biti na hodniku gdje se nalazio televizor.  

Kasnije sam radio u bačvariji osam sati dnevno, a nakon rada imao sam pravo na šetnju 2-2,5 sata u dvorištu. Inače, smatram da je Lepoglava odlično organizirana, ali su sobe male. Hrana je bila odlična jer su je kuhali zatvorenici - izjavio je Mijačika.

Odgovor Uprave za zatvorski sustav:

- Cijelo vrijeme boravka u kaznionici tužitelj je bio radno aktivan. Pitka voda  je zatvorenicima uvijek dostupna, a u sklopu zajedničkog sanitarnog čvora na odjelu da su u funkciji 4 tuša s toplom vodom koji su zatvorenicima dostupni na korištenje tijekom cijelog dana, odnosno korištenje kupaonice nije ograničeno.

Postoji tzv. vanjska teretana koju su opremili zatvorenici te se moglo ići na različite sekcije: pjevanje, stolni tenis, buće. Postoji i knjižnica, a higijenske potrepštine su se dijelile i bez zahtjeva.

Zatvor Šibenik

- Smješten sam na hodniku tzv. prijemnom - otpusnom odjelu zajedno sa starijim osuđenim pedofilom kojega nitko nije htio primiti u sobu.

Nakon tih prvih 20 dana je prebačen u sobu u kojoj je bilo 10 ljudi i na tom odjelu gdje je bilo smješteno cca 28-30 ljudi bila su osigurana dva wc-a i jedna kabina za tuširanje, što je nedovoljno. Nakon 3-4 mjeseca raspoređen sam na rad u kuhinji.

Uvjeti u zatvoru u Šibeniku su bili relativno dobri, dva puta tjedno se jeo grah, a dva puta carsko meso tj. svinjetina. Knjižnicu nisam koristio niti igrao nogomet jer je igralište bilo betonsko pa sam se bojao pada i ozljeđivanja - prepričao je Mijačika.

Odgovor Uprave za zatvorski sustav:

- Bio je radno raspoređen kao pomoćni radnik u zatvoreničkoj kuhinji gdje svi radnici imaju na raspolaganju sanitarni čvor koji se sastoji od umivaonika, wc-a i tuša koji mogu nesmetano koristiti. Svakodnevno je vježbao u teretani te svakodnevno koristio kupaonicu na prvom odjelu koja se sastoji od četiri tuša i dva umivaonika.

Procjenom iskaza i dokumentacije sud je ustvrdio kako Josko Mijačika ima pravo na naknadu štete i to najviše zbog skučenosti prostora u kojem je boravio. Nadalje, za dio potraživanje, dok je bio u zatvoru u Splitu, nastupila je zastara. Slijedom svega dodijeljeno mu je 40.000 kuna naknade štete.