Put dug skoro tri mjeseca kroz bespuća hrvatske administracije prevalio je Robert Rimac (38) iz Okruga Gornjeg na Čiovu da bi sredinom ovog tjedna u specijaliziranoj grupi ‘Električni romobili’ na Facebooku slavodobitno objavio:
- Imam tablicu!!!
Ishodio ju je za svoj električni moped, u naravi romobil sa sjedalom, i tako postao prvi na splitskom području čijeg ljubimca krasi mala metalna pločica straga.
- Da sam znao kroz što ću sve proći nikada ne bih ni pokušao. Svakako, ovakvo iskustvo nikome ne bih poželio – kazao nam je u razgovoru ovaj informatičar zaposlen u jednoj splitskoj tvrtki.
Priča počinje dvije godine unatrag, kada je u “Pevexu” kupio Cecotec Outsider električni moped. Jedna od prvih stvari koju je učinio nakon što ga je preuzeo bilo je da je otišao u policijsku postaju i službenike na šalteru pitao mora li ga registrirati.
Dočekao ga je, međutim, odgovor da za takvo prometalo nemaju kategorizacije i da ga slobodno vozi dok ne dođe novi zakon.
Konačno u srpnju ove godine, nakon mnogobrojnih najava, Sabor izglasava regulativu po kojoj svaki romobil čiji je radni obujam motora veći od 25 kubika ili čija je trajna snaga elektromotora jača od 0,6 kW, odnosno na ravnoj cesti mogu razviti brzinu veću od 25 km/h, mora proći atest i registraciju. Naš sugovornik je odmah znao što mora činiti, jer je je jedina alternativa bila limitiranje brzine, a što u njegovom slučaju nije dolazilo u obzir.
- Romobil koji razvija brzinu do 45 km/h koštao me 10 tisuća kuna, s tim da sam ja uložio još nekih 7 tisuća kn dodatno u nešto jaču bateriju, ali nisam ništa dirao u karoseriju. Kupio sam ga upravo zbog njegovih performansi i da ga slobodno mogu voziti po cesti. Nisam ga valjda uzeo da bih ga držao u dnevnom boravku?! – bio je Rimčev rezon.
U postupak registracije krenuo je s prvim danima kolovoza, jer je stalno bio u strahu da ga policija gdjegod ne zaustavi i naplati kaznu od tisuću kuna, što im je u njegovom slučaju omogućavao novi zakon. Odlazi zato u stanicu za tehnički pregled, ali ga tamo dočekuje prva zapreka:
- Jedna od stvari za koju su me pitali bio je račun, i to ne bilo kakav, već na kojemu bi bilo moje ime, prezime i ostali podaci. Ja ga nisam imao, jer su mi u “Pevexu” izdali isti onakav kakav daju kupcima u dućanima s hranom i ostalim potrepštinama, znači isprintan na POS-printeru, gdje nema podataka o vlasniku, tj. meni.
Pokupio sam svoje papire i s tehničkog otišao u “Pevex”. Kada sam im objasnio što mi i zašto treba, rekli su mi da oni to ne mogu, već da probam s njihovom Upravom u Zagrebu. To sam i učinio, ali me dočekao isti odgovor. Džaba su bila moja uvjeravanja da radim u informatičkoj firmi koja se upravo bavi knjigovodstvenim programiranjem i da su mi dužni izdati račun.
Natezali su se “Pevex” i Rimac dobra dva mjeseca, on jedno, oni posve drugo. U međuvremenu je uzalud pisao Ministarstvu financija, HAK-u, Hrvatskoj udruzi za zaštitu potrošača ... Trajala bi agonija možda i do danas da se u jednom trenutku naš sugovornik nije obratio svom poznaniku, inače knjigovodstvenom stručnjaku iz Splita, koji ga je odmah pitao je li račun platio karticom.
- Ako jesi, onda ti moraju izdati i račun na ime. Sve drugo što kažu protivno je zakonu – dobio je pojašnjenje, ali u “Pevexu” ni to nisu htjeli uvažiti.
Stjeran u kut, Robert se na kraju ove epizode obraća svojoj odvjetnici, ona naoružana svim mogućim argumentima piše mail trgovcu, a on stubokom najednom mijenja stav. Sada sve može, “žao im je što je do svega došlo” i nadaju se da će Rimac i “dalje ostati njihov vjerni kupac”.
Epizoda broj dva u ovoj priči počinje kada se Robert ponovno vraća na tehnički pregled. Sada ima traženi račun na svoje ime i prezime, ali mu fali nešto što se zove – izjava o sukladnosti. Trebao ju je ishoditi i prilikom kupnje dati uvoznik Vivanet, ali se unatoč ljubaznosti koju su pokazali u međusobnoj komunikaciji ispostavilo da oni takvo što ne mogu jer nisu ovlašteni za prodaju vozila već perilica, sušilica, usisavača ... A da im je ovo kao zastupniku jedne španjolske tvrtke, koja također proizvodi sve od igle do lokomotive, usputno u asortimanu.
Jedino što je preostalo vlasniku u tom trenutku još uvijek neregistriranog romobila bilo je obratiti se Centru za vozila Hrvatske i nadati se da će mu oni moći izdati taj famozni CoC- homologacijski dokument koji bi potvrdio ima li sve potrebno da bi prometovao hrvatskim i europskim cestama.
Vlasnik kao fizička osoba, kažu propisi, to ne može sam zatražiti, već je u njegovo ime i uz prethodno fotografiranje romobila to učinila nadležna osoba iz stanice za tehnički pregled. Prevedeno u kunama, još 600 i nešto izbijenih iz džepa vlasnika. Papir je na Rimčevo iznenađenje stigao u roku od nekoliko sati.
- I sad s ogromnom hrpom papirologije, nakon već ionako prestresnog dana, dolazim na šalter i radim prijavu za tehnički pregled. I čekam ja tako svoj red i kroz glavu mi samo prolaze misli što sada neće bit u redu. Probajte me razumjeti, nakon svega što sam prošao, čak sam i sebe uvjerio da nije još kraj. Ali, bio je!
S oduševljenjem sam skupio svu tu hrpu papira, knjižicu vozila i tablicu. Svima sam pružio ruku i zahvalio, jer su me već jako dobro znali, i po prvi put sjeo na svoje REGISTRIRANO VOZILO – objavio je u prošli utorak u već spomenutoj FB-grupi, s čijim je članovima prethodnih mjeseci dijelio svaki poduzeti korak i stečeno “iskustvo”.
Naravno, zaradio je stotine lajkova, jer je i odradio posao za sve one koje čeka ista procedura. Najvažnija pouka svima jest da svakako kupujući romobil traže račun na svoje ime i prezime, jer ne radi se o kruhu i mlijeku.
- Jedno veliko HVALA svima koji su pomogli i podržali me u mom pothvatu. Neki su htjeli ostati anonimni, ali prepoznat će se. I naravno, hvala Facebook grupi “Električni romobili” jer bez vas ovo bi bilo puno teže i teško izvedivo. Čuvajte se, pazite što radite na cesti i puno sreće svima! Slobodno trubnite kad me prepoznate na cesti - napisao je ponosni vlasnik prije nego što je prvi put u posljednja tri mjeseca legalno zajahao svoj moped.