Snašla nas je prirodna katastrofa, gomila gnijezda borovog prelca, jajastih, dlakavih tvorbi nalik onima u kojima se legu alieni iz horor priča. Ova nam je godina donijela invaziju ružnih čekinjavih, vrlo opasnih gusjenica koje vrebaju u svakom kutku Dalmacije.
Stoga pazite se, dobro otvorite oči, izbjegavajte ikakav kontakt s njima. Stručnjaci kažu da se događa pojava katastrofalnih razmjera, koju je trebalo početi suzbijati u rujnu i listopadu. U razdoblju tijekom kojeg se prelac počne upredavati na granama bora.
Zagora upravo doživljava njihov udar, ima ih i u naseljima na obali, u gradskim parkovima, na Marjanu. Ali sve je to ništa naspram slike koju smo vidjeli na bračkoj Vidovoj gori. Na stablima bora, u krošnjama ogromne šume, u bijelim patuljastim gnijezdima migolji se na tisuće, desetine tisuća, možda i na desetine milijuna gusjenica. Na jednom boru ima i po 20-ak paučinastih lopti, koje iz daljine nalikuju nakupinama neotopljenog snijega.
- Ima ova jedna tica, mi je na Braču zovemo božji kokot. Ona im je jedini neprijatelj. Ovo ostalo sve biži. Ali koliko ih je da je sve te ptice na svitu skupit, još bi ostalo hrane za njih još toliko. Ove godine imamo invaziju. Svake je godine tih gusjenica puno i sve su veće. Ali ove ih je more. One vam to dolaze u nekim sezonama kada imamo ovakve zime nikakve, blage – kažu nam u Nerežišću.
I na obali ista stvar, tuže se na bračkoj obali da ih ove godine ima u ogromnim količinama, da su se spustile do mora, pa migolje, pužu u kolonama. Ideš je zgazit, pa ti se umelja po potplatima obuće, ostavi na njima opasne dlake. Moraš paziti jer ih donosiš u kuću, može ih slučajno prenijeti do usta, očiju. Ili ih poliže kućni ljubimac, i eto problema.
- Kako ćeš ić u prirodu prošetat kad to može sa stabla past na kosu, lice, uf gada. A opasne su puno. Bolje pričekat da prođu svoje. Uvik ih ima, ali ove godine to je čudo – kažu nam i u Supetru, Mircima...
A evo što se dogodilo. Vrijeme se promijenilo, klimatsko zatopljenje im godi. Nema leda, niskih temperatura, marčanih jakih bura, minusa, kiše. U neka stara vremena na njih se tuklo kemijom, zaprašivale su se šume iz aviona, uništavao se neprijatelj koji se hrani borovim iglicama. Sada je kemija zabranjena, a ručno skidanje na velikim šumskih prostranstvima nemoguća misija. I prelac tako odredi svoju utakmicu.
- Ove godine ga je čudo neviđeno, strašne su to slike. Na šibenskoj zaobilaznici ima jedna predivna borova šuma. Tu sam nedavno na jednom stablu izbrojao 50 gnijezda borovog prelca. Ima ih po cijeloj obali, ali ovo što vidim na Braču je katastrofa. Očito se tu ne bave mehaničkim uklanjanjem i imamo šta imamo. Periodično se događaju ovako blage zima, što je dovelo do njihove eksplozije. Ali postoje načini borbe, feromonske lovke i jača aktivnost lokalnih zajednica koje na svom terenu moraju povesti uklanjanje. I s njim krenuti u rujnu, listopadu. Da su to napravili ne bi nas dočekala ovakva napast – kaže Gordan Tahirbegović, voditelj Odjela održavanja gradskog zelenila u splitskoj ustanovi Parkovi i nasadi.
U Splitu, na lokalitetima pod jurisdikcijom Parkova i nasada njihova je brojnost mizerna u odnosu na druga područja. Djelatnici te ustanove su na vrijeme, kaže, skidali gnijezda, posebice su bili pažljivi na lokacijama oko škola, dječjih igrališta, parkova. Jer prelac je opasan, izaziva alergijsku reakciju koja može kobno završiti.
- Ovo stanje koje mi sada vidimo je gotova priča. Treba ih napasti u trenutku zapredanja, i da se to napravilo tada, onda ne bi imali ovu neviđenu eksploziju. Sada je kasno, sada možemo samo razmatrati njihovu rasprostranjenost. Jer ne zaboravite, na jednom stablu možemo imati na tisuće gusjenica. A zamislite vi što se onda događa u šumi, u prirodi – kaže Tahirbegović.