Pandemija koronavirusa osujetila je plan ACI-ja da svoje marine na Jadranu uveže zračnim putem.
Da se nešto događa po tom planu, moglo se naslutiti još potkraj 2019. godine. Tada se ova strateška turistička tvrtka u većinskom vlasništvu hrvatske države našla među kupcima dijela imovine propalog European Coastal Airlinesa (ECA), koji je do 2016. hrvatske otoke povezivao hidroavionima. Radilo se konkretno o pontonima koji su bili na području Splita i Lošinja, kao i nekoliko kioska koji su služili za prodaju karata u lukama.
Kako nam je tada potvrdio stečajni upravitelj Vlaho Monković, ACI je pregovarao i s tvrtkama koje su istu opremu kupile u prethodnim krugovima javne dražbe.
Pogoduje im 'Schengen'
– Pontoni su u odličnom stanju, nisu “raubani”, skoro su kao novi – komentirao je Kristijan Pavić, prvi čovjek ACI-ja, dodajući znakovito kako je "ideja povezivanja našeg kopna i otoka dobra, značajna za hrvatski turizam, ali prethodni vlasnici koncesije nisu propali bez razloga".
Prije godinu i pol dana, barem u javnosti, sve je ostalo na tome, ali je ACI u tišini nastavio raditi na projektu. Slobodna Dalmacija ovih dana imala je uvid u poslovni plan, koji pod radnim nazivom "FlyACI" razrađuje ideju zračnog povezivanja preko dvadeset ACI marina na našoj obali i otocima. Izradili su ga inženjeri Zdravko Delić i Roman Cvek zajedno s ekipama svojih tvrtki iz Zagreba, odnosno Pule.
Ovaj dvojac poznat u hrvatskim aerokrugovima poziva se na činjenicu da je u strategiji razvoja ACI-ja postavljen cilj da se što veći broj njegovih marina digne na kategoriju pet sidara (ekvivalent pet hotelskih zvjezdica), čime bi se prilagodilo klijenteli veće platežne moći, što su vlasnici brodova od 15 metara pa naviše.
Angažirani stručnjaci bili su stava da u prvoj fazi ACI treba razmišljati o povezivanju marina zrakoplovima, dok bi ono helikopterima ostavili za neki drugi poslovni plan. Šansu za uspjeh projekta vidjeli su i u činjenici da bi se ulaskom RH u schengenski režim značajno pojednostavila procedura putovanja pogotovo zračnim putem, pa predlažu osnivanje tvrtke specijalne namjene "FlyACI" d.o.o.
Marine kao aerodromi
A koliko bi to sve koštalo? Izračunali su nešto više od 11 milijuna eura, od čega bi najveći dio, oko 10 milijuna, otpadao na nabavu zrakoplova, dok bi se ostatak utrošio na infrastrukturu. Tome dodaju i još nešto više od milijun eura za obrtna sredstva, pokretanje investicije i prvu ratu leasinga.
Ako bi se sve posložilo kako treba, ACI bi imao 30 aerodroma na vodi, zaposlio bi 56 ljudi, a investicija bi se s prometom od 65 tisuća putnika godišnje vratila za 11 godina. Svakako, ne očekuju da bi se reprizirala neuspješna poslovna priča kakvu je doživjela ECA na hrvatskoj obali, za što je, po njima, bilo nekoliko ključnih razloga, a prvenstveno loša procjena prihoda, kao i neadekvatni zrakoplovi.
- Mišljenja smo da bi uz postojeću strukturu korisnika ACI marina ovu vrstu prijevoza trebalo ponuditi i općem tržištu. Dakle, ne bi se samo poslovalo u zatvorenom sustavu, znači isključivo unutar korisnika ACI marina, već po otvorenom tržišnom pristupu – predlažu inženjeri Delić i Cvek, koji su pobrojali i 14 zračnih luka u Hrvatskoj i inozemstvu s kojima bi se trebalo povezati (Ancona, Pescara, Mostar, Beč, Venecija, Graz...).
Ovih dana ponovno smo kontaktirali ACI, želeći doznati što se zbiva s ovim projektom. Prema onome što smo doznali od predsjednika Uprave Kristijana Pavića, ideja je još itekako živa i aktualna te se nije stalo samo na izradi poslovnog plana.
- Naravno da je korona učinila svoje pa smo još uvijek u pripremnim radnjama. Dokument koji spominjete samo je baza koja se nadopunjuje. Nakon njega, napravljen je cijeli niz analiza i studija, s tim da je u obzir uzeta i pandemija, te realna nadanja da će se situacija poboljšati. I KPMG je izradio svoju studiju, u kojoj je iz svih mogućih aspekata sagledana ideja da se naše marine koristi kao svojevrsne hubove, aerodrome na vodi - rekao nam je Pavić.
Također je dodao da će za mjesec-dva moći nešto više reći o ovoj temi, ali je na kraju i znakovito poručio:
- Dovoljno je pitati svakog otočanina i turista koji je letio u ono vrijeme s ECA-om što im je značila takva vrsta povezanosti. Ako gledate što se generalno događa u avijaciji, a tu mislim na letove i male avione, vidjet ćete da, za razliku od velike, ona cvjeta. Sve to govori da cijela ova priča itekako ima smisla.