Ova godina je na Šolti bila izrazito sušna. Nakon pretjerano vlažne zime, proljetne kiše nisu bile baš izdašne. Nešto oborina što je palo u drugoj polovini svibnja i početkom lipnja bilo je nedovoljno da stvori zalihu u tlu za sušno razdoblje. Čim su krenule srpanjske vrućine, počeo se osjećati nedostatak vlage.
To se najprije uočilo na mladim maslinama, koje nisu mogle formirati košticu, pa se znatan dio ploda osušio. Starija, bolje ukorijenjena stabla, još nekako i odolijevaju tim nedaćama. Potaknut navedenim, a i mnogim pitanjima maslinara kako i kada zalijevati masline, odlučio sam podijeliti s čitateljima Masline svoja iskustva u borbi protiv suše.
Kao prvo, treba uzeti u obzir da je maslina biljka mediteranskog klimata. To znači da su za nju vruća i sušna ljeta normalna pojava i da je ona prilagođena životu u takvim uvjetima. Za vrijeme svojeg razvoja ona spušta korijenje što dublje može i s vremenom postaje sve otpornija na nedostatak vlage.
Ljetna hibernacija sa skupljenim listovima, pa čak i s odbacivanjem dijela ploda, također je jedan od načina da preživi u takvim uvjetima. Naravno da maslinar, u želji da dobije što bolji urod, nastoji ublažiti probleme koje izaziva nedostatak oborina.
Najčešće nam u borbi protiv suše malo stvari stoji na raspolaganju. Maslinici su nam predaleko od vodovoda, a investicije u akumulacije su financijski nedostižne.
Maslina više voli kapaljke
Ako smo ipak postigli uvjete da zalijevamo masline, onda definitivno to treba raditi sistemom kap na kap. Obično zalijevanje za isti efekt traži deset puta više vode, a količine su nam uglavnom ograničene. Voda ima svoju cijenu, bez obzira je li iz vodovoda ili akumulacije.
Prije nekoliko godina sam proveo pokusnu usporedbu između običnog zalijevanja i onog kap na kap. Nekoliko stabala sam zalijevao jednom tjedno sa po 400 litara vode. U istom masliniku sam ostala stabla navodnjavao kap na kap sa po trideset litara vode svaki treći dan. Rezultat je bio bolji kod stabala gdje sam koristio kapaljke.
Postavlja se pitanje kada zalijevati. Maslini je voda jako potrebna u vrijeme formiranja koštice. U to doba najčešće još ima zalihe vlage u tlu, a može se stablima pomoći i prehranom preko lista. Ako ocijenimo da je to nedovoljno, onda obvezno trebamo navodnjavati jer ćemo na taj način sačuvati znatan dio ploda.
Nakon formiranja koštice nastupa vrijeme ljetnog mirovanja koje obično traje od sredine srpnja do pred kraj kolovoza. To je vrijeme najvećih vrućina i vrlo suhog zraka pa je zalijevanje uglavnom uzaludno. Nedostatak vlage u tom razdoblju neće izazvati značajne štete i moje je mišljenje da radi uštede vode, a i nekih drugih stvari o kojima ću kasnije, maslinu treba pustiti da miruje.
U drugoj polovini kolovoza noći postaju sve duže i vlažnije, a i temperature su nešto niže. Procesi u plodu kreću prema sazrijevanju i zalijevanje itekako ima smisla. To je razdoblje kad nastaju ozbiljne štete zbog nedostatka vlage. Što ranije maslina dođe do vode, plodovi će biti krupniji, a postotak ulja viši. Tada i od skromnih količina vode ima koristi jer maslina vrlo pozitivno reagira na zalijevanje.
Pri tome trebamo biti svjesni da mi zalijevanjem uz pomoć kapaljki vlažimo samo mali dio površine tla, što znači da do vode dolazi samo manji dio korijenova sustava biljke. Ako taj proces prekinemo, sve se za nekoliko dana vrati na staro. Bilo bi idealno zalijevati do prve obilnije jesenske kiše.
A djedovi su znali...
Ako smo se odlučili na navodnjavanje, moramo biti svjesni i problema koje to može izazvati. Krupni i sočni plodovi su atraktivni za maslininu mušicu. Ona uvijek prilikom polaganja jaja bira bolji plod, što znači da ćemo privući štetnike i iz susjednih maslinika.
Ako redovito navodnjavamo mlada stabla, ona će vrlo rano davati dobar prinos. Međutim, trebamo uzeti u obzir da će se njihov korijen razvijati prema mjestu gdje nalaze vodu, u ovom slučaju prema površini tla. Pitanje je hoće li se i kako ta stabla dobro ukorijeniti i prestati biti ovisna o čovjekovoj intervenciji.
Prije desetak godina olujno nevrijeme je iščupalo stotine mladih stabala po Dalmaciji. Najviše su stradala ona koja se navodnjavaju jer im je korijen bio jako plitko.
Što je alternativa navodnjavanju? Nažalost, gotovo više nitko u Dalmaciji ne radi ono što je za naše djedove bilo uobičajeno. Oni su početkom srpnja obrađivali tlo u svojim vinogradima i maslinicima i to samo površinski sloj od nekoliko centimetara. Na taj način se zatvaraju pukotine u zemlji, što znatno smanjuje gubitak vlage iz tla.
Zahvaljujući modernim strojevima, maslinari sve češće ravnaju tlo u maslinicima tako da razbijaju kamenje i zatim ga melju. Na taj način dobije se na površini sloj šljunka koji stvara dobru izolaciju.
Svaka kap oborina prolazi kroz šljunak i taloži se u zemlji, a zahvaljujući šljunku teško se suši. Istina, to je dosta skup zahvat, ali dugoročno sigurno isplativ. Maslinici koji su na taj način obrađeni vrlo dobro podnose sušu, a na njima su svi radovi jednostavniji.
Jača rezidba također daje stablu mogućnost da se bolje nosi s nedostatkom vlage. Istina, to je u slučaju kišne godine šteta, ali ako se gleda prosjek kišnih i sušnih godina, onda je to razumna mjera.
Sve što sam naveo pomaže, ali je neusporedivo s jednom dobrom kišom. Ona zalije sve, ohladi zrak i stvori sasvim druge uvjete. U narodu postoji izreka da je maslina najlakši bolesnik. To je zato što se ona nakon kiše oporavi puno brže i bolje nego ijedna druga kultura.