Bru je danas živ i zdrav!
Nije više kost i koža. A može mu se i prići... Čak će vam i mahnuti repićem da vas pozdravi. I sve to zahvaljujući dvjema Splićankama, Josipi Podrug i Verici Vlku koje vole životinje i rado pomažu kad god i koliko mogu.
A Bru je lovački pas u tipu posavca koji je nešto prije više od mjesec dana ostavljen u Majdanu, na putu prema Klis-Kosi.
- Doslovno je ostavljen da ugine - vele nam Verica i Josipa koju je o napuštenoj životinji u blizini Jadra obavijestila jedna prijateljica koja je tamo, uz rijeku, šetala svojega psa.
- Njegova priča nije drukčija od mnogih drugih. Odslužio i "ljudi" odlučili - gotov je. Trudio se on, ali uzalud, ostavljen je u šumi da ugine - napisale su njih dvije na svojim Facebook profilima cijeli tijek događaja kako su mu pomagale, a sve kako bi mu što prije našli udomitelje.
- Otišle smo do njega kako bismo mu pomogle. Bio je isprepadan, promrzao, pun rana, gladan, i rebra su mu se vidjela. Tresao se ko prut, šta od zime šta od straha. Bile smo toliko tužne kad smo to sve vidjele, ali je naša želja da ga spasimo bila još veća - pričaju Josipa i Verica koje iskustva sa životinjama imaju jer im često pomažu, a imaju i svoje. Verica ima psa i dvije mace, obje su hendikepirane, virus im je uzrokovao sljepoću, a Josipa ima dva psa i mačka.
Ipak, u ovoj priči samo spašavanje nije teklo baš glatko, potrajalo je čak desetak dana.
- Bile smo očajne što ga uza sve pokušaje nismo mogle uhvatiti kako bismo mu omogućile siguran i suh smještaj, ali nismo odustajale. Išle smo ga svaki dan tamo hraniti.
Ali tek je deveti dan dopustio da mu priđemo, na pola metra, i da ga dodirnemo rukom. Maženje, to je bio za njega strani pojam. Kao da je danima trenirao naše strpljenje, borio se sa svojim strahovima, polako se opuštao, a onda je osjetio, vjerojatno prvi put, ljudsku ruku na drukčiji način. Trenutak pun emocija i danas.
"Ljudi, bila je to srića i plakale smo ka blesave, a on se namišta i tražija još..." podijelile su ovako iskreno i na Facebooku svoju sriću Josipa i Verica te su detaljno opisale sve što su poduzele kako bi ga spasile i našle udomitelja.
"Deseti dan je bija preloman, plana nije bilo, ali eto, namisti se. Hrana, maženje, ogrlica, pa povodac, pa šetnjica i - hop u auto. Panika i nevjerica, i kod nas i kod njega. Slijedio je odlazak veterinaru, zahvalne smo što nas je primio izvan radnog vremena i bez naknade. Pregledan je, čipa naravno nema, napravljen mu je test na lišmanijozu koji je negativan. Dobio je antibiotik. Smješten je na sigurno i sada se opuštamo i upoznajemo - opisale su ovako naše sugovornice.
- A kako je dobio ime?
- Pa nije nam se činio baš za Flokija - dodaje Josipa. U početku je više bio kao neko gunđalo, i brz je. Još u njemu ima špirita. Eto - zato je Bru - pričaju nam tako Verica i Josipa, a dok razgovaramo, uz njih trčkaraju i Ogi s Korčule, Veričin pas kojega je udomila, i mješanka Chika, koju su pronašle dvije drage gospođe i sad i za njega traže udomitelja - kaže Verica.
- To je tako lip osjećaj nekome pomoći, tako smo sretne. Isplakale smo se kad smo mu uspjele prići. Do tada je režao jer je bio preplašen, a sada čak mrda i repićem - raduju se njih dvije.
O svom su trošku dosta toga učinile, ali pomogli su i prijatelji.
- Nismo mi jedine koje ovo rade, brojni ljudi u Splitu koji imaju svoje ljubimce nastoje također pomoći drugim životinjama, napuštenima. I mješanku Chiku su pronašle dvije drage gospođe koju ja sad trenutno čuvam i koju isto želimo udomiti - pojašnjava Verica.
- Rado volontiramo. Kad nas netko zove, učinimo što god možemo i nije nam zaista ništa teško za njih učiniti. Jednostavno, volimo životinje - kazuju one.
- To je ljubav, još odmalena, ne pravim razlike između čovjeka i životinje - ističe dvadeset dvogodišnja Josipa, a tu ljubav je, vidimo, prenijela i na svoga mališana. Jer dok mi razgovaramo, jednoipolgodišnji Marlo sjedi u kolicima i pjeva, veseli se svakom pokretu Ogija i Chike dok trčkaraju uokolo po travnjaku.
- Navikao je, imamo kući dva psa i mačka. Uvijek im se raduje - veli mlada mama.
I Bru je odličan s djecom, napisale su Josipa i Verica svima koji bi ga poželjeli udomiti, te ga ovako dalje opisale:
"Bru je prekrasan lovac, ima oko pet i pol godina. I dalje je aktivan i željan istraživanja. Privikao se začas na ruku koja ga mazi, debljamo se pomalo. U pasjoj ekipi je prihvaćen, a on nenametljiv i nimalo dominantan."
- Čeka ga još oporavka, čipiranje, cijepljenje i kastracija. Znate, važno je ljudima skrenuti pažnju na sterilizaciju i kastraciju pasa. Treba educirati ljude da to nije ništa loše, nego upravo sprečavanje da ti psi jednom budu napušteni, jer zaista je ogroman broj takvih napuštenih pasa - vele.
- Trebat će još malo vremena, barem još jedno mjesec dana, da Bru bude spreman za udomljavanje. Ako ga netko želi udomiti, može se i sada javiti. Poželjno je da se jedno vrijeme i priviknu jedan na drugog, da ga ide obilaziti, hraniti... - kazuje Verica.
Nakon ovih deset dana kažu kako je Bru i te kako drukčiji, opušteniji, vjeruju da će u roku od mjesec dana biti potpuno spreman za udomljavanje.
- Želimo mu naći dom di će bit voljen, mažen i pažen, da ne bude na lancu i da se ne ponovi opet ista priča. Garancije nema, ali mi ćemo se i dalje truditi da mu pružimo najbolju pomoć kao i svim drugima - poručuju one.
- Prijatelji koji su nam već pritekli u pomoć, omogućili su nam hranu za prvu ruku, te financijsku podršku u iznosu od 680 kuna koja je namijenjena za veterinarske troškove. Ljudi su željeli ostati anonimni, te im ovim putem zahvaljujemo, donirali su sljedeće iznose - tri puta 100 kuna, 60 kuna, 120 i 200 kuna. Računi će biti naknadno objavljeni na Facebooku.
Hvala, ekipa! Podijelite njegovu priču da šta prije dobije dom jer ga je ova njuška u najboljim godinama zaslužila! - poručuju Verica i Josipa.
Ako ga želite udomiti ....
Oni koji bi udomili Brua mogu se javiti na brojeve mobitela Verica - 095/ 7222381 i Josipa 095/393 0661. Fotografije i detalje o spašenom psu mogu se vidjeti i na njihovim Facebook profilima.