Baš nitko u Zadru nema razloga biti zadovoljan ishodom sjednice Gradskog vijeća uz koju se prilijepio epitet „povijesna” samo zato što je po prvi put pao rebalans nekog HDZ-ovog gradonačelnika. U suštini, bio je to politički festival opće nemoći Gradskog vijeća kao predstavničkog tijela i svih njegovih sastavnih dijelova.
Javna demonstracija funkcionalne blokade Gradskog vijeća potpuno slučajno je razgolićena na Košarkaškom klubu Zadar kao iritantno važnom segmentu zbirke „zadarskih mitova” koju svi ovdašnji političari drže na noćnom ormariću. Suštinski, cijela je sjednica samo elegantno podsjetila izabrane „predstavnike građana” da nitko od njih nema unaprijed definiranu većinu. Unaprijed se znalo samo to da HDZ nema većinu, to je bilo sigurno, a sada se počelo otkrivati da ni takozvana „opozicijska većina” nije koherentna skupina sa zajedničkim ciljevima i dogovorenim putevima njihova ostvarivanja.
Zato su bile smiješne dramatične najave da će se ta fluidna većina raspasti – pa ona se ne bi raspala čak ni da je Enio Meštrović podržao amandman SDP-a jer ta većina niti ne postoji niti će postojati sve dok Meštrović i njegovi vijećnici budu odlučivali na temelju svojih procjena, a ne „kolektivnih”, unaprijed dogovorenih stavova.
S druge strane, nema nikakve dileme da ni gradonačelnik Branko Dukić ni gradski HDZ još nisu osvijestili činjenicu da više nemaju sigurnu većinu, pa nonšalantno svoje gradske vijećnike i dalje tretiraju kao „ljude s kugličnim ležajem u ramenu” od kojih se očekuje jedino to da u pravom trenutku dignu ruku. A izvršna se vlast pred jučerašnju sjednicu ponašala kao da su podmazani ležajevi ugrađeni i u ramena opozicijskih vijećnika! Ta priča trenutno ne postoji, a izgleda da ni Dukić ni njegovi pročelnici toga nisu svjesni, jer su se pojavili s prijedlogom rebalansa bez ikakvog prethodnog dogovora s Meštrovićem, SDP-om i Akcijom mladih koji drže ključeve većine.
Iako je riječ o istoj stranci, postoje i drugačiji primjeri. Proračun Nina je godinama izglasavan praktično jednoglasno iako HDZ-ovom gradonačelniku to nije neophodno jer ima sigurnu većinu, pa se čini kao da Emil Ćurko i Branko Dukić nisu iz iste stranke.
Marko Vučetić je točno dijagnosticirao da novi izbori s istim ljudima ne bi ništa promijenili jer bi sve opet zapelo na rebalansu ili proračunu i opet bi se došlo do senzacionalnog otkrića da nitko nema potpisanu koalicijsku većinu i da je na djelu „ta teška strana riječ” - kohabitacija. Naravno, pod uvjetom da rezultati budu isti, ali to je ono zbog čega su svi u strahu jer se plaše reakcije birača i kazne za izazivanje novih izbora.
Neprihvaćanje kohabitacije dovodi cijeli grad u status žrtve nadripolitičke iluzije da „budućnost gradskih projekata” i „razvoj grada” sudbonosno ovisi o tome hoće li nekakvo „pojačanje” iz SAD uspjeti protjerati loptu kroz obruč ili neće!? KK Zadar se, kao omiljena igračka lokalne politike, samo prigodno našao u koži „razloga” zbog kojeg će rebalans proći ili pasti. Ovo je samo bila generalna proba bez širih političkih posljedica koje mogu oderati kožu svih strana(ka) pri usvajanju proračuna. Tek će to biti opasno rizična igra u kojoj mogu izgubiti svi, jer može pasti gradonačelnik, može pasti Gradsko vijeće ili svi zajedno.
Zato djetinjasto izgledaju naknadne racionalizacije, traženje krivca i „grobara” KK Zadra. Ispalo je da i HDZ i Meštrović žele dati novac KK Zadru, ali pod svojim uvjetima. U HDZ-u, odakle nisu ni tražili dogovor, žele „sačuvati svoje ljude” (ne samo u KK Zadru) čije micanje doživljava kao poraz i pristajanje na ucjenu, pa u tome vide Meštrovićev ultimatum i – u pravu su.
Ali, prethodno je upravo HDZ pred svršen čin stavio i Meštrovića i ostatak opozicije Dukićevim izbjegavanjem „političkog dogovora” i samostalnim izborom Nadzornog odbora KK Zadra s bianco rezervacijom za dva mjesta nekakvoj još uvijek fantomskoj udruzi navijača. Pritom, sve dok je Grad vlasnik Kluba, podjednako suludo zvuči zahtjev da „politika napusti Klub” kao i Dukićeva odluka da u NO nema ni jednog predstavnika Grada kao vlasnika.
Da je Meštrović prihvatio SDP-ov amandman, Dukić bi vjerojatno bio prisiljen povući prijedlog rebalansa. Zašto je onda bio protiv SDP-ovog amandmana kojim bi se tri milijuna namijenjena KK Zadru prenamijenila za umirovljenike i siromašnu djecu?
Čini se da bokanjački performer želi, pred izglasavanje proračuna, gradskoj vlasti dati „posljednju šansu” za dogovor oko KK Zadra iako su minimalni izgledi da ona bude iskorištena. U tom sudaru s HDZ-om oko krivice za sudbinu KK Zadra, Meštrović je kudikamo neopterećeniji netransparentnošću i koruptivnim repovima iz prošlosti.
I, tko je sada kriv što „tete u vrtićima” neće dobiti plaću?Gradonačelnik Dukić krivicu svaljuje na Meštrovića i opoziciju iako je i sam mogao osigurati sredstva iz rebalansa i za „tete u vrtiću” i sve proračunske korisnike osim za KK Zadar, a onda se o tri „košarkaška milijuna” naknadno dogovoriti s opozicijom!
Tako se opet sve vraća na početak – kohabitacija je, a dogovora nema! Zato je sjednica Gradskog vijeća izgledala kao skup nemoćnih ljudi, ali i kao isječak iz budućnosti koja slijedi u ratu oko proračuna. Neočekivano, glasnogovornik nemoći Gradskog vijeća postao je Marko Pupić Bakrač s četiri izgovorene riječi: ili dogovor ili izbori!
A to se znalo i bez jučerašnje sjednice.