”Ono što sam činio u ovakvim prigodama je potreba da se zahvalimo medijskim djelatnicima; novinarkama i novinarima, bez čijeg povjerenja, uzajamnog poštovanja, prije svega dvosmjerne komunikacije i predanosti javnom poslu, javnost bi bila zakinuta u pravilnoj i istinitoj informaciji, a tim i slaboj izgradnji ukupne društvene odgovornosti”.
Ovo je dio svečanog govora kojeg je Anton Dražina, novi/stari načelnik PU zadarske, održao u utorak 27. rujna, povodom Dana policije. Izvukli smo dio koji se odnosi na nas novinare i medije, jer su ostali dijelovi govora ionako sličili na političko trućanje po općim mjestima, krcati patetičnih poruka u duhu seoskog svećenika, pozivanja na slavnu prošlost i neizvjesnu budućnost... Zvučalo je kao da će Dražina sutra osvanuti na listi HDZ-a kao kandidat za župana ili gradonačelnika Benkovca.
Iz njegovog govora nismo doznali apsolutno ništa relevantno o radu i učinkovitosti zadarske policije. Bila je to prilika da Dražina sumira ne samo prošlu godina, nego svoj cijeli prošli petogodišnji mandat, da izbaci statistiku, ukaže na neke važne trendove, interpretira postignute rezultate, zaokruži ostvarene i fokusira nove ciljeve, da podvuče crtu pod tehničku opremljenost i ljudske potrebe zadarske policije... Ali jok, ništa od toga. To nikoga ne zanima. Umjesto brojki i činjenica dobili smo šuplje fraze i govor bez sadržaja. Obmana i prodavanje magle.
Zato nas je citat o odnosu prema medijima posebno zainteresirao. Ta potreba da se ukaže na važnost novinara kao pomagača u policijskom poslu, to venjanje medijima, a sve kako bi se uzdigla policija i njen tobožnji transparentni rad. Kad sluša Dražinu, čovjek bi pomislio da su novinarima svakog dana na raspolaganju svi policijski šefovi i inspektori, da nas kljukaju informacijama i podacima o čemu god ih pitamo i ne pitamo, a u stvarnosti se 99,9 posto komunikacije između policije i novinara svodi na kontakt s dvije vrijedne i predane policajke iz OKC-a, bez kojih bi (zadarski) novinari bili i slijepi i gluhi. A i njima su pravila službe podrezala krila i mogu kazati samo onoliko koliko im šefovi dozvole.
Zato smeta ovakvo Dražinino razmetanje. Kad su novinari u pitanju, trebao bi krenuti od sebe, kao primjera dobre prakse. A tu se načelnik PU zadarske nema s bogzna čime pohvaliti.
Evo zašto. Zadarski.hr je prije točno 156 dana zatražio od PU zadarske intervju s načelnikom Dražinom, ali do danas odgovor nismo dobili. Ni da ni ne. Prilika je bila prigodničarska, županijska nagrada za PU zadarsku, ali ništa. Nula bodova. Dražina je ostao nedostupan.
Po Zakonu o pravu na pristup informacijama tijela javnih vlasti dužna su u roku 15 dana dostaviti odgovore na pitanja građana. Prema Zakonu o medijima, „odgovorna osoba mora pisano obrazložiti razloge uskrate informacije u roku od tri radna dana od dana zaprimanja pisanog zahtjeva. U slučaju uskraćivanja javne informacije novinar ima pravo podnijeti tužbu zbog nezakonite radnje nadležnom sudu”. Što sad, da tužimo zadarsku policiju?!
Bolja praksa svih službi za informiranje je takva da se na novinarska pitanja odgovara u najkraćem roku. Kakva je to praksa, kakav je to odnos načelnika Dražine prema medijima, kad ni pet mjeseci od poslanih pitanja nismo dobili odgovore? Ni pisma ni razglednice, ništa.
Evo kako je to izgledalo. Povod je dakle bilo priznanje Zadarske županije, a razlog puno ozbiljniji. Prije svega rezultati PU zadarske prije i nakon odlaska Bore Mršića s čela odjela kriminalističke policije, te druga važna pitanja vezana za sigurnost građana i funkcioniranje zadarske policije.
Dana 25. travnja službi za odnose s javnošću zadarske policije uputili smo elektronsku poruku:
„Poštovani, želimo napraviti intervju s Antonom Dražinom, načelnikom PU zadarske, povodom nagrade koju je PU zadarska dobila od Zadarske županije. Molim za žuran odgovor”.
Sutradan 26. travnja dobili smo odgovor:
„Poštovani, Nastavno na Vaš zahtjev za intervju, obavještavamo kako Vaša pitanja možete dostaviti na ovu adresu elektronske pošte, a nakon dostavljenih odgovora i prije Vaše objave članka, tekst je potrebno dostaviti na autorizaciju”.
Istog časa uzvratili smo novom porukom sljedećeg sadržaja:
„Poštovani, intervju od kad postoji kao novinarska forma znači razgovor sa sugovornikom uživo. Ako ne mogu razgovarati s načelnikom PU zadarske na taj način, i nakon toga autorizirati razgovor, onda to nije intervju. To što vi predlažete su pitanja i odgovori, s velikom vjerojatnošću da odgovore na brojna svoja pitanja neću dobiti, na što sam već navikao u suradnji s PU zadarskom.
Na razumijem taj strah načelnika, policije i MUP-a od javnosti i novinarskih pitanja. Mislio sam da živimo u demokraciji, a da je policija sustav koji bi trebao biti na usluzi građanima i javnosti. Do prije nekoliko mjeseci i načelnik i njegovi suradnici održavali su redovno tiskovne konferencije i predstavljali svoj rad, a novinari su im slobodno postavljali pitanja. Zadnjih mjeseci ne da toga više nema, nego se policija nema ni s čim pohvaliti, pa je vjerojatno i to jedan od razloga zašto se izravno ne može razgovarati s načelnikom.
Ipak, koristim ovu priliku da postavim nekoliko pitanja na koje tražim odgovor:
- molim podatke o broju riješenih slučajeva (podnijetih kaznenih prijava za teška kaznena djela) u razdoblju od 2017. (dolazak načelnik Dražine) do 1. kolovoza 2021. (suspenzija šefa krima Bore Mršića) te od 1. kolovoza 2021. do danas
- molim podatke o broju slučajeva u radu za teška kaznena djela u razdoblju od 2017. (dolazak načelnik Dražine) do 1. kolovoza 2021. (suspenzija šefa krima Bore Mršića) te od 1. kolovoza 2021. do danas
- protiv koliko policijskih načelnika i njihovih zamjenika u ovom trenutku se vodi disciplinski postupak, odnosno koliko ih je smijenjeno zbog kršenja pravila službe
- protiv koliko se policajaca iz PU zadarske vodi disciplinski postupak i za koja djela
- protiv koliko policajaca je pokrenut kazneni postupak i za koja djela
- koliko je policajaca od 2017. do danas napustilo službu svojevoljno, a koliko ih je izbačeno iz službe zbog raznoraznih oblika kršenja zakona
- koliko PU zadarskoj nedostaje policijskih djelatnika i na kojim radnim mjestima
- na koji bi način novi ustroj PU zadarske (spajanjem pojedinih policijskih postaja) trebao doprinijeti boljem radu i većoj učinkovitosti policije
- koje su prednosti, a koje slabosti novog ustroja PU zadarske s povezivanjem pojedinih policijskih postaja
- namjerava li se načelnik Anton Dražina na jesen ponovno natjecati za mjesto načelnika PU zadarske”
Odgovore nikad dobili nismo. Kad smo se u nekoliko navrata raspitivali kad bi odgovore mogli dobiti, rekli bi nam kako se trebamo malo strpjeti. Onda je strpljenje prošlo, pa nam je rečeno kako je statistika prikupljena samo je Zagreb treba odobriti. Onda statistiku mogu poslati, a druga pitanja „moći ćemo pitati načelnika kada bude Dan policije”. Pet mjeseci, 156 dana, čekamo odgovore na pitanja koja su puno važnija i životnija od svega onoga što je Dražina svečarski izdeklamirao.
Opravdano se pitamo zašto? Zašto načelnik glumi transparentnost ako ignorira javnosti i bježi od odgovora na neugodna pitanja? Za to postoji vrlo konkretan razlog.
Prve tri i pol godine mandata Antona Dražine bile su godine meda i mlijeka. Ne u smislu da je težak i nezahvalan policijski posao odjednom postao lakši, već u smislu postignutih rezultata PU zadarske među kojima su se posebno izdvajali rezultati odjela krim policije pod vodstvom Bore Mršića. Idila je trajala sve do kolovoza prošle godine kada Mršić upada u svoje ”avanture” i leti s dužnosti, da bi se na posao vratio tek ovoga ljeta, ali značajno degradiran. Odlaskom Mršića i dolaskom novog načelnika Željka Pilipovića (nesuđenog glavnog ravnatelja policije), učinkovitost krim policije drastično pada. Tri i pol godine zadarski kriminalisti bilježili su rekordne rezultate, uspješno su odradili velike i važne istrage, uhitili i optužili na desetke krupnih faca, hvalili su ih i slavili od ministra Božinovića do građana, a onda se odlaskom Mršića statistika ekspresno stropoštala. Toliko da je vodstvo zadarske policije dobilo ozbiljna upozorenja iz Ravnateljstva da stvari za prošlu i ovu godinu nisu nikako dobre. Od odlaska Mršića - a novinari o tome svakodnevno izvješćuju - ozbiljan kriminal kao da se preselio u neku drugu županiju.
Naravno, tu su i druga pitanja koja nije potrebno elaborirati iako je svako izazvalo veće ili manje potrese i nezadovoljstvo u zadarskoj policiji, kao što je provedeno povezivanje policijskih postaja.
Javnost je međutim ostala uskraćena za objašnjenja i odgovore jer Dražina, eto, toliko cijeni novinarke i novinare, „bez čijeg povjerenja, uzajamnog poštovanja, prije svega dvosmjerne komunikacije i predanosti javnom poslu, javnost bi bila zakinuta u pravilnoj i istinitoj informaciji, a tim i slaboj izgradnji ukupne društvene odgovornosti”.
Licemjerno ili kukavički? Zapravo politički oportuno, poglavito kada vidite kome načelnik na Dan policije dodjeljuju priznanja: Gradu Zadru i Županiji. Državna služba ”nagrađuje” javne dužnosnike zato što su novac poreznih obveznika iz lokalnih proračuna potrošili za državnu službu koju financiraju ti isti porezni obveznici. Pa se onda, da bi svi ispali jako sposobni i pametni, to zove sinergija. Kakva je svrha takvih priznanja osim uzajamne samopromocije i političkog dodvoravanja? Moćnici časte moćnike našim novcima, uvlakačka predstava za javnost kojoj se uskraćuje odgovor na pitanje zar je stvarno borba protiv kriminala i korupcije u ovom gradu (bila) svedena na jednog čovjeka?
Bila je to prilika za izgradnju građanskog povjerenja, a ovako se cijela zadarska policija prikazala podložnom političkim moćnicima. Ne želimo srljati sa zaključcima, ali treba se pitati predstavlja li ovakvo ponašanje oblik meke korupcije? Hoće li nakon ovakvih rituala građani više vjerovati ili sumnjati u profesionalnost i neovisnost policije? I da će vas ili mene sutra na isti način ”štititi” ili ”istraživati” kao Dukića i Longina?
Gospodine Dražina, odite fino u politiku. Bore, vrati se!