Ima tome sada tri godine da je Turistička zajednica Zadarske županije ponosno predstavljala svoj veliki projekt rebrendiranja regije. U tri minute filmića vrhunske produkcije pod nazivom "Reci da svemu" nižu se kadrovi najljepšeg što zadarska regija ima: Kornata, Paklenice, Zrmanje, Velebita, otoka, modrog mora i jarkog sunca, gastronomije s okusom drevnosti i iskona te gradova slavne prošlosti i privlačne budućnosti. Idila bi bila potpuna da se u tom filmiću prikazala stvarnost, a nju je na ironičan način razobličila dobra fora iz Turističke zajednice Grada Benkovca.
"Tko pronađe Ravne kotare u najnovijem videouratku Turističke zajednice Zadarske županije, častimo ga bačvom vrhunskog vina. Sretno svima!" Dobro pretpostavljate, sretnog dobitnika nije bilo jer u tom filmiću vrhunske produkcije i promocije brenda ni jednim jedinim kadrom nisu prikazani pitoreskni Ravni kotari.
A onda je došla pandemija i turiste iz gradskih apartmana potjerala upravo u Ravne kotare, koji su od neželjenog djeteta postali hit destinacija. Zajahali su na tom valu i iskoristili svoje komparativne prednosti, ne samo podizanjem ponude, nego i udruživanjem u novu Turističku zajednicu Ravnih kotara koja radi odličan posao. Ova turistička sezona bila im je u rangu s najboljom iz 2019. godine sa 120.000 noćenja, što je brojka o kojoj do prije nekoliko godina nitko nije mogao ni sanjati.
Meka za turiste
Cijeli je kraj od Bukovice, Benkovca i Novigradskog mora na sjeveru, do tankog priobalnog pojasa od Zadra do Skradina i ušća Krke na jugu, u posljednjih nekoliko godina postao prava meka za turiste kojima su napučene plaže i poslovične gužve u primorskim gradovima došle na vrh glave. Istovremeno, više od 300 objekata obiteljskog smještaja spada u sam vrh ruralne ponude autohtonog smještaja u Hrvatskoj. Uglavnom su te kuće rađene u tradicionalnom, autohtonom stilu i prate domaću arhitekturu i lokalne posebnosti, a ono što dodatno podiže kvalitetu i upotpunjuje cijelu turističku priču su bazeni koje imaju gotovo svi ovi raskošni i autentični turistički objekti. Visoke su kategorizacije i ne bi ih se postidjele ni neke svjetske destinacije poput idilične Toskane.
Otkud onda iskazana ravnodušnost glavne županijske ustanove za turizam prema Ravnim kotarima, kada je njihov doprinos turizmu usklađen sa suvremenim trendovima u turizmu? Razvoj cikloturizma, gastronomije, tradicijskih manifestacija, izletničkog turizma… sve je to dio ravnokotarskog destinacijskog brenda i sve privlačniji sadržaj gostima koji – pored sunca i mora – s pravom traže i raznolikost ponude. Turisti žele autentičnu priču, a ona znači domaće ljude, autohtonu gastronomsku ponudu, magarce, konje, ovce, leptire, festival bukare, vinske ceste, ceste sireva, biciklističke staze, prebogatu spomeničku i arheološku baštinu autentičnog zadarskog zaleđa, a ne samo ispraznost reklamnih prizora u trominutnom filmiću sadržanih u kontrapunktu pizza cuta i Svetog Donata. Ponuda koja postoji u Ravnim kotarima, uostalom, nije komprimirana u ljetna dva ili tri mjeseca, nego je sadržana u idiličnom proljetnom predsezonskom razdoblju, kao i u segmentu posezone. Zaista, otkud onda iskazana ravnodušnost glavne županijske ustanove za turizam prema Benkovcu i Ravnim kotarima?
Maćehinski odnos
Odgovor se, možda, krije u maćehinskom odnosu županijskog TZ-a prema jednoj drugoj destinaciji – otoku Viru.
Vir je krizne 2020. bio najuspješnija turistička destinacija u Hrvatskoj, pokazujući kako je koncept obiteljskog i nekretninskog turizma na otoku daleko žilaviji i superiorniji od koncepta koji su njegovale neke puno razvikanije elitne destinacije. U godini u kojoj su centralnom nacionalnom TZ-u odjednom kao gosti bili dobri Česi, Slovaci i Mađari, dotad tretirani kao turističko "trinaesto prase", nasuprot isprazne i fensi priče o američkim i britanskim gostima dobre platežne moći, Vir je bio jedina domaća destinacija s više od dva milijuna noćenja. I ove godine, već do kraja rujna, na otoku su premašili tu brojku.
Na Viru je – pokazale su to promotivne i agresivne akcije Virana na klasičnim turističkim tržištima srednje Europe – svaki gost bio poželjan gost. Baš taj odnos lišen podcjenjivanja i predrasuda virski su gosti debelo nagradili. Njihov doživljaj destinacije, pozitivna usmena predaja i stalno vraćanje na otok te kupnja zemljišta ili kuća za odmor, nakon desetljeća rudarskog posla koji su Virani odradili dok su drugi uglavnom spavali, sada rade bolji posao od, eto, trominutnog filmića županijske Turističke zajednice. Unatoč svemu tome, ni otoka rekordera, baš kao ni Ravnih kotara, na filmu o destinacijama Zadarske županije jednostavno – nema. Ispario je u kompleksnom vrtlogu destinacijskog brendiranja Zadarske županije, a nema ga ni kao urezane činjenice na "peharu" najboljih destinacija u Hrvatskoj, s nikad dobivenom nagradom za najbolju destinaciju. U jednom su momentu u HTZ-u, svjesni kako će Vir biti turistički šampion, tu činjenicu pokušali ignorirati mijenjajući davno ustanovljena pravila za proglašenje najboljih destinacija. Odjednom su najbolji bili oni koji su imali najviše dolazaka turista, iako cijeli svijet – uključujući HTZ – destinacijski promet prati i mjeri prvenstveno u noćenjima. Vir tada nije bio dovoljno fensi, baš kao što Ravni kotari i Benkovac, u autističnoj stvarnosti županijskog HTZ-a, ne predstavljaju dovoljno poželjan turistički sadržaj.
Tri godine nakon trominutnog filmića, županijski HTZ je demantiralo vrijeme, ostvareni turistički rezultati, suvremeni trendovi u turizmu, novac i štošta drugo. Nisu rekli "da svemu" niti korektno vrednovali destinacije, ili percipirali trendove i budući turistički razvoj, što im je također u opisu posla. Zatvoreni u stvarnost vlastitih ureda rekli su "da!" – svemu onomu što nije.
Tako to rade fensi ustanove. Srećom, turisti misle drukčije.