Scenarij u kojemu telekom kompanija montira baznu stanicu u zvonik crkve kamuflirajući je raspelom i zvonom, dostojan je jednog Tomića ili Brešana, možda luđi i od legendarne scene bušenja kondoma u filmu "Svećenikova djeca". Ako zbog ičega, onda jer je vjerojatniji, zapravo - sasvim istinit.
Naime, barem u dvije zadarske crkve, onoj Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije na Puntamici i u Svetoga Josipa na Plovaniji, bazne stanice telekom kompanija kamuflirane su zvonicima, a moguće je da takvih primjera ima na još dosta sakralnih objekata u Zadru.
Kriju se po Zadru repetitori teleoperatera u dimnjacima kuća i banaka, ima ih čak i na krovu Opće bolnice, iznad vrtića i škola, a "uspješno" su uklopljeni i u izgled gradskog nogometnog stadiona u većinskom vlasništvu Grada Zadra kojega koristi Nogometni klub Zadar, pored kojega inače na stotine mališana svakoga dana vrijednu treniraju. Tamo je bivša uprava NK Zadra već nakon izgradnje velikih rasvjetnih stupova brže-bolje dala "ugraditi" dva repetitora ispod velikih lampi, tako skladno uklopljena da neupućeni puk još uvijek misli kako se radi vjerojatno o nekim djelovima rasvjetnih tijela. Godine su tako prolazile, da bi tek nedavno izbila "pobuna" građana nakon što je i na trećem stupu postavljena još jedna antena baznih stanica. Tako je gradski stadion postao rekorder po broju antena za mobitele postavljenih u rasponu od svega stotinjak metara. Ima ih tri, a čini se da i četvrti rasvjetni stup neće proći lišo bez još jedne garniture repetitora. Pravi park antena.
Ako ne smetaju, ne zrače, ne ubijaju i ne potiču rast malignih stanica u organizmu, zašto pobogu tako skrivaju i kamufliraju njihovo postavljanje? Zašto ih gradonačelnik ili nadbiskup ne stave u svoje dvorište, pa da lijepo i oni "svitle u mraku"? Kakav to čovjek moraš biti da ljudima u zvoniku, ispod raspela i zvonika, podmetneš telekom antenu "po duhu svetom", a iznad nogometnog terena uvališ baznu stanicu kao dio reflektora? Da vlastitu djecu i vjerničko stado svjesno zračiš i sve to "za šaku kuna", mizernih, ali očigledno dovoljnih da se za njih proda i vlastiti obraz?
Trebaju li ljudi koji su sklapali ugovore s telekom komapnijama za par stotina eura po mobilnoj anteni uopće ikakvo opravdanje pred javnosti? U Zadru se otkrilo podmetanje antena i – što se dogodilo? Baš ništa! A to telekom kompanije dobro koriste, pa čičkaju antene po gradu gdje im se god svidi.
Zašto i ne bi kad su i svećenici i nogometni funkcioneri i vlasnici kuća i liječnici i trgovci, spremni zažmiriti i pustiti telekome da obave svoj posao zbog novčane naknade, bez straha da će zbog toga izgubiti ugled i publiku, da će zgriješiti, slagati i prevariti. Ionako će im ti isti ljudi opet doći i na misu i na utakmicu i u bolnicu i u trgovinu, biti krotki vjernici, žestoki navijači, zahvalni pacijenti i dobri potrošači.
Hrvatsko zakonodavstvo ide na ruku i teleoperaterima i vlasnicima nekretnina, ne i običnim građanima i djeci. Sve je po zakonu, sve je po pravilu, sve je uređeno i super. Postavljamo antene po urbanim zonama gdje djeca treniraju i idu u školu, a ako se tko pobuni, tko mu je kriv što se i sam nije "snašao". Nije malo niti onih koji otvoreno kažu kako bi za iznos od 6,5 tisuća kuna mjesečno za postavljenu baznu stanicu i sami dali vlastito dvorište. Ne bi morali ništa raditi, samo ležati i čekati rentu. Pa kome zrači – zrači.
Zašto se onda čudimo telekom signalu po duhu svetom i baznim stanicama u izglednoj zoni slobodnog udarca. Kamufliraj, montiraj, ubiri i uživaj. Dobrodošli u Zadar, Hrvatska. Halo, jel se čujemo?