Ako je u zadarskoj politici išta sigurno, onda je to nastavak tapkanja u „kohabitacijskom blatu”. Ništa se tu neće promijeniti ne samo u utorak, za kada je sazvano izglasavanje rebalansa proračuna, nego ne treba očekivati ni da se nešto suštinski novoga dogodi do donošenja odluke o proračunu za sljedeću godinu.
Ne samo zbog toga što je izvjesno da će ga podržati vijećnici HDZ-a i SDP-a, rebalans je savršeno nebitan u odnosu na proračun za sljedeću godinu – to bi trebala biti nekakva „važna politička bitka” u kojoj nitko, ni HDZ ni formalno nepostojeća većina u Gradskom vijeću, neće odustati od već „osvojenog teritorija”. Osim tog „zapišavanja” osvojenih mandata, od izbora do danas se nije dogodilo ništa od strateške važnosti ni za grad ni za njegove građane.
Sva se politička taktika već godinu i pol dana svodi na jednostavnu operaciju rušenja rejtinga onih drugih, a frontovi su otvoreni „od Sinjoretova do Puntamike”.
Unutar neformalne većine raspukline između SDP-a, Akcije mladih i Nezavisne liste Enija Meštrovića samo su produbljene, liderske sujete su nabubrile, a bilo kakav politički suvisao dogovor čini se nemogućim. Istina, iz opozicijske većine dolaze pojedinačna uvjeravanja kako bi pred odluku o proračunu trebali sjesti i pokušati postići makar minimalan dogovor oko zajedničkog kakvog-takvog nastupa prema HDZ-u, sve u pokušaju da milijunskim amandmanima zatrpaju HDZ-ov prijedlog proračuna i tako ga pretvore u svoj. Jer, logika je, gradonačelnik Branko Dukić bi bio pred izborom: prihvatiti taj „opozicijski proračun” ili ga odbiti i time stvari pogurnuti prema prijevremenim izborima. Kao da tako nije bilo i prošli put.
Problem je u tome što malo tko vjeruje u iskrenost tih poziva na „ujedinjavanje opozicije”, a u javnosti je nakon godinu i pol dana stvorena percepcija da se predstava ponavlja, a glumci mijenjaju mjesta: lani u ovo vrijeme SDP je optuživao Akciju mladih i Meštrovića za „kolaboraciju” s HDZ-om, sada Akcija mladih i Meštrović za kolaboraciju sumnjiče SDP. Tom logikom, dovoljan je još jedan krug pa da se HDZ bezbrižno dočepa kraja mandata!
U SDP-u se još sjećaju da „oni” nisu pred drugi krug lokalnih izbora podržali kandidaturu Marka Vučetića za gradonačelnika, a Rubešin i Meštrovićev ulazak u Nadzorni odbor KK Zadar smatraju evidentnim odlaskom s razine predstavničke i izlazak na razinu izvršne vlasti, dakle koaliciju u kojoj su Rubeša i Meštrović na početku ušli u pogrešan autobus, pa su im pogrešna i sva kasnija usputna stajališta. „Igranjem košarke” Rubeša i Meštrović su pristali izaći na „zagađeni teren” natopljen iracionalnostima i emocijama, čime su sebe doveli u poziciju preuzimanja odgovornosti za sve što se s košarkom događalo u prošlosti, umjesto da spašavanje smrtno bolesnog pacijenta s Višnjika prepuste nadriliječničkim umijećima HDZ-a koja su ga i dovela do kritičnog stanja.
Na drugoj se strani sada sumnja u SDP jer su zatoplili odnose s HDZ-om na rebalansu u kojega su „uvalili bazensku školjku i građanski odgoj”, a kao motiv se kuloarski spominje potreba SDP-a za stranačkim prostorom nakon što su postojeći, na Trgu pet bunara, izgubili u sudskom sporu. A „ulazak u KK Zadar” se doživljava kao „rasturanje HDZ-ovih institucija iznutra”, institucija kojima je nekažnjeno godinama haračio, ali više neće! Pritom se odluku „bazenska školjka ili KK Zadar” doživljava kao zamku za HDZ, a ne SDP koji je išao s rebalans-prijedlogom o skakačkom bazenu.
Ništa od toga ne mora zaista biti točno, ali je efekt razoran jer ilustrativno pokazuje razinu međusobnog nepovjerenja! Od tako pocijepane opozicije očekivati ikakav dogovor spada u teže slučajeve neizlječivog optimizma.
Svi u Gradskom vijeću su „kohabitacijske rezultate” shvatili kao privremeni okvir za bjesomučno svaljivanje odgovornosti na onog drugog i stvaranje percepcije da su za sve, a pogotovo za prijevremene izbore ako do njih uopće dođe, krivi oni drugi. Dakle, ruši rejting korumpiranom i bahatom HDZ-u, ruši rejting nesposobnoj i nedorasloj opoziciji, svi protiv svakoga, čvrsta savezništva i transparentni dogovori ionako ne postoje...
Zato Zadar trenutno živi lokalni matematički paradoks: ozbiljan dogovor ikoga s ikim nije moguće postići, a istovremeno se nikome od sadašnjih grupacija u Gradskom vijeću istinski ne ide na izbore, jer svi se boje da su „udruženim snagama” uspjeli i da su postoci i rejting pali – svima! Bar nešto za što su baš svi zaslužni.
Pitanje je samo postoji li u Zadru itko tko bi sve te „matematičke minuse” na izborima pretvorio u politički plus.