PONEDJELJAK 19.7. - Umrla majka osmero djece
Nakon duge i teške bolesti, u 37. godini života, u Zadru je umrla D.T. Iza sebe je ostavila supruga i osmero djece. Nije bila javna osoba, nije bila poznata, ali mi smo je u redakciji znali. Znali smo je po borbi koju je njen suprug zadnjih godina vodio ne bi li joj na bilo koji način spasio život. Mi smo mu nudili pomoć, ali nije htio čuti, pristao je samo do mu pronađemo brojeve telefona nekih liječnika u inozemstvu za koje je mislio da mu mogu pomoći. Nažalost, bolest je bila jača. Kad je vijest došla do nas u redakciji, smrzli smo se. Osmero djece, nijedno punoljetno. Odmah smo htjeli organizirati pomoć za obitelj i odmah smo naletjeli na zid. Hajde, još nekako i možeš otvoriti žiro-račun, ali sve javne službe koje trebaju dati potvrde ili su na godišnjem ili na bolovanju. I dok se službenici ne vrate, nitko ništa ne može, a to će biti za neka dva tjedna! Za poludit. U Hrvatskoj je lakše dva milijuna eura oprana od droge prebaciti na neki off-shore račun, nego po zakonu pokrenuti humanitarnu pomoć. Zašto? Zato što se na humanitarnoj pomoći svi obogate, a ovi s drogom, bidni, moraju bježati na Sejšele.
UTORAK 20.7. - U Zadru, Bogu fala, nema korupcije
Nije lako biti prorok u svome selu. Nekidan sam napisao kako bih „iskreno volio jednu večer u dnevniku gledati kako desetak kršnih momaka iz interventne policije, uz pratnju televizijskih kamera, nogom razvaljuje vrata neke bolje stojeće vile i iz kreveta izvlači jednog, štajznama, građevinskog inspektora, županijskog službenika iz ureda za građevinske dozvole, uglednog arhitekta, službenika ministarstva graditeljstva ili zaštite okoliša, možda i nekog iz Hrvatskih šuma, kako ga pred ženom i djecom, onako snenog i raščupanog, s lisicama na rukama, trpaju u maricu i odvode na ispitivanje...”, a onda je moja želja u Splitu postala stvarnost. Pisao sam, istina, povodom Vruje, ali princip je isti, ostalo su nijanse. Moju neskrivenu želju odmah je napala jedna arhitektica, zaposlenici državne institucije zadužene za inspekcijske nadzore bespravne gradnje. Jako se uzrujala zbog insinuacija, ali nakon što su u maricu potrpali društvenu kremu Splita, nije se više javljala. Bit će drće od straha da i njoj netko usred noći ne pokuca na vrata. Nakon zagrebačkih, provjetravaju se i gradski uredi u Banovini. Razlika je, kažem, u nijansama, ali za mene je zajednička jedna stvar: obje uskokove akcije događaju se nakon promjene vlasti. Iz toga logički zaključujem da u Zadru, gdje nas već 31 godinu budno pazi HDZ, i još će najmanje iduće četiri godine, kad je u pitanju građenje i namještanje javnih poslova, nema korupcije. Logika mi je možda kriva, ali smisao je točan.
SRIJEDA 21.7. - SLAPP tužbe i sudački karteli
Europska komisija je svoj izvještaj o vladavini prava za Hrvatsku objavila u utorak, ali pročitao sam ga u srijedu. Super nam je pravosuđe, fenomenalno, samo što ne puke od Zdravka, pardon, zdravlja. „Niz navodnih etičkih i disciplinskih prekršaja sudaca dovelo je do pokretanja postupaka protiv njih, javne nabave predstavljaju područje visokog rizika za korupciju, a tužbe protiv novinara izazivaju zabrinutost”, stoji u izvješću. Mene je više zainteresiralo poglavlje o slobodi medija. Nakon što se konstatira da „postoji zabrinutost u pogledu političke neovisnosti Agencije za elektroničke medije”, Komisija piše da „iako je državno oglašavanje djelomično regulirano zakonom o elektroničkim medijima, dionici izvještavaju da to često podriva političku neovisnost medija koji ekonomski ovise o takvom financiranju, posebno na lokalnoj razini”. I onda meni najzanimljiviji dio: „Postoji pravni okvir za zaštitu novinara, ali oni su i dalje suočeni s prijetnjama, posebice su izloženi velikom broju SLAPP tužbi, što izaziva ozbiljnu zabrinutost” uz objašnjenje da su „SLAPP tužbe pojava u kojoj moćni pojedinci pokreću tužbe usmjerene prema zastrašivanju i utišavanju kritičkih glasova u društvu o pitanjima od javnog interesa”. Hm, nešto sam načuo o skupini sudaca koji funkcioniraju kao kartel, međusobno si 'drže skale' u tužbama protiv novinara tako da jedan za drugoga svjedoče o navodno teškim duševnim bolima, i tako dokazuju da su ih novinarski napisi oštetili, a novac koji dobiju od izdavača međusobno dijele. Ako neće USKOK, mi ćemo istražiti...
ČETVRTAK 22.7. - Mrčela se dozvao pameti
I odmah u srijedu navečer, a vidio sam u četvrtak, v.d. predsjednika Vrhovnog suda Marin Mrčela komentira izvješće EK o pravosuđu. Nekako mi je manje drčan nego inače, nema onog arogantnog garda kako se suci nepotrebno napadaju, da stanje nije kakvo se čini i slični spinovi na kojima je dosad ustrajavao. Kao da su ga polili hladnom vodom, otrijeznio se, sad govori „morat ćemo napraviti nove stvari”, „znamo što tu treba napraviti”, „postoje predmeti... koje treba riješiti”, „postoji i nešto što se zove 'obijesno parničenje'”, „nisu svi suci savršeni i treba raditi na poboljšanju”, „korupcija postoji u svim dijelovima društva... tako postoji u sudbenoj vlasti”, „nikome nije u većem interesu da se taj problem riješi nego sucima”, „volio bih da se pokaže jedan sudski predmet u kojem je odluka donesena pod utjecajem politike ili ekonomskih interesnih grupa”, „želim i veću transparentnost i otvorenost prema medijima”...
Aferim, čovjek je napokon progledao. Novinari više nisu krivi za stanje u pravosuđu, problem je negdje drugdje. Možda u EK. Dosad su suci obijesno tužili novinare, neka sada ti suci, na čelu s Mamićevim frendom, Đurom Sessom, lijepo tuže EK. Ona im već godinama narušava ugled.
PETAK 23.7. - Dobre vijesti: Škoro dao neopozivu ostavku
Ako je u prošlom tjednu bila ijedna dobra vijest za budućnost ove zemlje, onda je to neopoziva ostavka Miroslava Škore. Tako dobru vijest odavno nisam čuo. Princ licemjerja i dvostrukih mjerila sanaderovski se povukao, a kakvo je divno društvo ostavio iza sebe još uvijek otkrivamo iz medija. Kad pročitate sve te prijetnje, uvrede, trikove, podmetanja, dvostruke igre i pozadinske igrače, ugodnije bi se čovjek osjećao u glinskoj kaznionici, nego u predsjedništvu stranke. Ali neka ih. Ni prvi ni zadnji koji su visoko letjeli i nisko pali.
SUBOTA 24.7. - Državna rasprodaja pomorskog dobra
Još sebi ne mogu doći od spoznaje da najam 20 ležaljki na Sakarunu jedan lokalni HDZ-ov „poduzetnik” plaća 400 kuna godišnje, i sve je po zakonu. Zapravo sam ja budala što se ičemu više čudim. Krčenje javnog dobra, jedne od najljepših i najatraktivnijih uvala na Jadranu, to je naš tradicijski tihi obrt. A mamlazu je i tih 400 kuna bilo puno pa je umjesto 20, u prvi red do mora, tjerajući kupače, nabio tridesetak ležaljki koje naplaćuje, kako nam kažu s Dugog otoka, 200 kuna dnevno! I onda se snebivamo da je nered na pomorskom dobru. A tko je za to kriv? Vlada Ive Sanadera koja je 2004. donijela uredbu da se maksimalno može naplatiti 20 kuna po ležaljki. Od tada do danas nikome nije palo na pamet to promijeniti, kao da se radi o rijetkim hrpicama snijega na planinskim vrhovima, a ne o obali, našoj nafti, od koje pola države živi. Nego arči i banči, trpaj u pohlepne džepove dok se može. Slučajna državo, srami se.
NEDJELJA 25.7. - Stavite u cjepivo viagru!
Mi u redakciji dugo smo mislili kako bismo mogli pomoći ovoj našoj domovini da potakne građane na cijepljenje. Ključna su nam bila dva polazišta: prvo, među novozaraženima najviše je mladih do 40 godina i, drugo, treba pošto-poto spasiti sezonu. Nakon malog redakcijskog brainstorminga, Nacionalnom stožeru dajemo pet prijedloga:
Prvo, sva cjepiva treba proglasiti ilegalnima. Kad se nađu na crnom tržištu, kao zabranjeno voće, potražnja će odmah porasti. Što znači i da mu cijene ne može biti bilo kakva, predlažemo za početka 50 eura doza. Kako je našem narodu sivo tržište i varanje države u krvi, potražnja za cjepivom će sigurno porasti.
Drugo, kad su cjepivo već kupili na crno, trebalo bi ga i konzumirati. Kako? Nezgodno se bosti, nema svako pribor i one tanke šprice. Zato predlažemo da se pod hitno sve varijante cjepiva učine dostupne u prahu ili sitnim kristalima. Čim se cjepivo bude moglo šmrknuti, povući kao lajnu ili zapaliti (na lulu ili pomiješano s duhanom, svejedno), nema više brige, većina ispod 40, a bogami i oni nešto stariji, brzo će biti procijepljeni. Neki, ako treba, i desetak puta.
Treće, cjepivo jednostavno treba prikazivati kao nadomjestak za erektilnu disfunkciju. Koliko već ima da se pojavila viagra, ali nikad nisam čuo da se netko zabrinuo za njezin sastav, nuspojave ili dugotrajne posljedice. Sve samo zanima kako je mogu nabaviti i koliko je prije trebaju popiti. Nema teorije zavjere, nema urote Billa Gatesa, svima je jedino u interesu da kita što duže stoji, i muškima i ženskima, i mladima i starima. Dakle, u cjepivo pod hitno staviti malo kamagre da bi pojačali, što kaže Ričard, „ekstatični bonus Dalmacije”. Garantirano, na cijepljenje će dolaziti po repete.
Četvrto, ne znam zašto su svi trude demantirati da u cjepivima nema čipova. To je sto posto krivo! Upravo suprotno, ljudima treba puniti glavu da se cijepe baš zbog čipova, a tek usput da možda neće umrijeti od korone. Samo im to treba drukčije objasniti. Na primjer, ako se cijepite, i dobijete svoj čip, imat ćete bezgraničnu internet tarifu. Pomoću čipa moći ćete non-stop surfati za manje para i uvijek ćete bi online. Svi mladi, koji ionako svijet gledaju kroz mobitel, pohrlit će kod Capaka, bacit će se Alemki u zagrljaj: „Cijepi me, na bonu mi je ostalo još samo pet kuna...” Internet ovisnost treba poticati i na njoj fino zaraditi. Svi to vani znaju, samo se mi nešto pravimo pametni. Zato nam i jesu sve telekom kompanije u stranom vlasništvu.
Peto, zadnje, kad smo nekidan vidjeli kako se deset tisuća duša okupilo u Benkovcu na sajmu bez ikakvih epidemioloških mjera, odmah smo shvatili što valja učiniti: cijepiti janjce! Onako mlade treba ih dobro nacicat Pfizerom ili AstraZenecom i kad se skinu s ražnja, imunitet krda brzo će se postići. Doduše, dotad će ceh platiti nekoliko stotina stada janjadi, ali, što je to, malo i ništa, za veličanstvenu pobjedu protiv pandemije.