U Zadru se ovih dana drva za ogrjev traže kao zabranjene supstance, a liste čekanja za dovoz cjepanica duži su od onih za magnetnu rezonancu

Dalmacija će ove zime cvokotati od studeni, ne zato što će klimatske prilike biti oštrije nego u drugim dijelovima Hrvatske, mada kad okova ledena bura i to zna biti upravo tako, već zbog nepovoljnijih energetskih neprilika u kojima se našla u odnosu na druge dijelove Hrvatske.

Većina domaćinstava u Dalmaciji grije se na struju: klima uređaje, konvektore, uljne radijatore, pa čak i nekada popularne termoakumulacijske peći. Dosta kućanstava loži i peći na drva, zadnjih godina mnogi su uveli i peći na pelete. Neki su ugradili i sustave na ukapljeni plin, tek su rijetki, oni u novijim zgradama, spojeni na plinske sustave zemnog plinovoda, a zagrijavanje sustavima pomoću održivih izvora kojima Dalmacija obiluje kao što su sunčeva svjetlost i vjetar, može se izbrojati na prste jedne ruke.

Dakle struja je Dalmaciji sudbina, a najava poskupljenja za potrošače koji je troše više od propisanih 2.500 kWh znači da će većinu domaćinstava pogoditi najnoviji energetski namet, znatno više nego kontinentalni dio zemlje koji je u prosjeku hladniji od Dalmacije i troši više energije.

Neće bolje proći niti oni koji troše druge energente. U Zadru se ovih dana drva za ogrjev traže po gradu kao zabranjene supstance, a liste čekanja za dovoz cjepanica duži su od onih za magnetnu rezonancu. Drva jednostavno nema, Talijani su pokupovali sve po Lici što je dovelo do nestašice još u ljetu i podizanja cijena za duplo u odnosu na prošlu godinu. Metar se lani plaćao 450 kuna, ove godine najniža cijena za metar kvadratni cijepanih drva je 750 kuna i to pod uvjetom da se čekaju do sredine studenog. Možete ih dobiti do kraja rujna, ali po cijeni od 800 kuna po metru. Za prosječan stan potrebno je najmanje pet metara drva za sezonu grijanja, u kućama su količiine i veće.

Cijena peleta skočila je s lanjskih 30-tak kuna za vreću od 15 kilograma na 80 pa čak i 100 kuna. Oni koji su skupo plaćali peći na pelete koje troše po vreću ili dvije dnevno, sada čupaju kose od muke. Cijena ukapljenog plina u rezervoarima pored kuća kojim se ukućani griju, kuhaju i koriste ga za toplu vodu košta 9 kuna po kilogramu i to vladinih zamrznutih cijena. Za prosječnu kuću ta je cijena postala ista kao i loženje na drva, dakle opet – preskupo!

Dalmacija je, rekosmo, dobila prije nekoliko godina i zemni plin. Osobno ne poznajem nikoga u starijim zgradama tko je uveo taj plin u domaćinstvo, jer su uvjeti toliko rigorozni i skupi za ugradnju da se naprosto ne isplate. Zašto je taj plin uopće stigao u Dalmaciju kad se toliko malo koristi znaju valjda samo oni koji su ga doveli (a mi sve to platili)? I oni rijetki koji su ga dobili u novijim zgradama sad se suočavaju s krizom opskrbe i rastom cijena, pa su stvari manje-više jednake i s tim energentom.

Kad šef Bundestagova odbora za energetiku ovih dana kuka kako Njemačkoj prijeti val bankrota, te da moraju pregovarati s Rusijom oko krize s plinom, što tek nas „sitne kukavce“ u Dalmaciji čeka? Osim poskupljenja, vrlo se izvjesne i redukcije struje, ostane li situacija s Ukrajinom ista ili se čak i pogorša. Dalmacija nema toplane, nema plinificirana domaćinstva, nema zajamčene cijene grijanja i opskrbe. Prepuštena je, kao i uvijek, sama sebi. Dobra krava muzara kad ljeti turisti dođu na odmor, ali nakon toga, svi je zaborave...

Sve to ne bi bilo toliko tragično da se ne zna da Dalmacija u izobilju ima sunčanih sati, u samom europskom vrhu, puno potencijala od korištenja energije vjetra, dosta vodnog potencijala i zajedno s Likom i zaleđem, velike količine drva za ogrjev. Pa zašto ne koristi te resurse već je ovisna o mrvicama sa stola i osuđena na cvokotanje i hladnoću? Umjesto da svaka zgrada i kuća ima solarne panele, još uvijek ih je puno lakše postaviti nego dobiti dozvolu za njih. U prvoj polovini ove godine dosegnut je prošlogodišnji broj zahtjeva za priključenjem solarnih elektrana kućanstava na elektroenergetsku mrežu, ali i dalje imamo, s obzirom na potencijal, premalo krovova pod solarnim panelima, a Vlada još uvijek ne namjerava potpuno porezno olakšati taj sustav i tako poduprijeti masovnu ugradnju „solara“.

Zapitajmo se i zašto su Talijani pokupovali drva po Lici, zbog čega Vlada nije ograničila prodaju i zaštitila svoje potrebe, već je Dalmaciju ostavila bez drva, zašto se to već godinama događa? Projekti vjetroelektrana prečesto su povezani s kriminalom, aferama pogodovanjem i korupcijom, a u projektima energetski održivih kuća sveopća birokracija „ohladi“ ljude od same pomisli da se u tako što uopće upuste.

Kad ove zime budemo cvokotali u kućama i stanovima po Dalmaciji, neće to biti zbog malog broja sunčanih sati, vjetra, rijeka, drva za ogrjev, pa čak niti zbog agresije Putina na Ukrajinu i svjetske ekonomske krize. Razlozi su potpuni nedostatak energetske strategije za Dalmaciju, poznata hrvatska birokracija, organizirani kriminal, „gluha“ Vlada, lokalni šerifi, sveopća korupcija i - provincijalni sindrom koji je dalmatinska sudbina.

Sjetit će nas se opet, kad dođe ljeto i stignu turisti s eurima...