Tko je fulao intonaciju: direktor TZ Grada Zadra ili predsjednik MO Petrčane?

Još 2014.godine Ante Rados i Duje Stanišić bili su na istoj strani i zajedno slavili pobjedu klape "Kožino" na 48. Omiškom festivalu.

Rados je tada bio voditelj, a Stanišić prvi tenor uspješne kožinske klape.

Samo četiri godine kasnije život ih je odnio na suprotne strane: Rados je u međuvremenu postao direktor ureda zadarske Turističke zajednice, a Stanišić je zaplivalo u malim političkim vodama – danas je predsjednik Mjesnog odbora Petrčane koji je prije koji dan, u ime svih Petrčanaca, zapravo svih onih koji se u tom mjestu bave turizmom, a bave se skoro svi na ovaj ili onaj način, zatražio odvajanje Petrčana iz zadarske turističke asocijacije i formiranje vlastite.

Naravno da zbog toga Rados i Stanišić više ne pjevaju skupa, točnije Stanišić više ne sluša upute svog nekadašnjeg glazbenog voditelja. Rados se, naime, kao i drugi istaknuti ljudi TZ Zadar, dakle Turističko vijeće kojem je na čelu (doduše, samo formalno) gradonačelnik Branko Dukić, protive bilo kakvoj ideji odvajanja Petrčana u vlastiti turistički ured. Za ovu priču direktor Rados ne da nema savršeni glas nego je potpuno ostao bez sluha.

Ili, slavujski Stanišićev tenor više naprosto nije ugodan Radosovu uhu i uvjeren je da ovaj debelo fulava intonaciju.

Zašto je došlo do te disharmonije nekadašnjih suradnika? Pa naprosto zato što su Petrčane jedan od turističkih briljanata u neposrednom okruženju Zadra koji sa svojih 220 malih iznajmljivača i četiri ozbiljna hotela za blagajnu TZ Zadar predstavlja najplodonosniju zlatnu koku. Samo od boravišne pristojbe lani su Petrčane ubacili u blagajne turističkih zajednica na sve tri razine 2,5 milijuna kuna. A vratilo im se, kako kažu, kojih 400 tisuća kuna. Malo, za potrebe mjesta kojem je turizam glavna, ako ne i jedina gospodarska grana.

Petrčane nisu slučajno danas atraktivna, izuzetno posjećena i profitabilna turistička destinacija. Uz zadarsku Puntamiku u novijoj povijesti ovdašnjeg turizma Petrčane možemo detektirati kao ono mjesto "gdje je sve počelo". Nudističko zatvoreno naselje "Puna Skala" i hotel "Pinija" kojeg je na fenomenalnoj lokaciji Punte Radman izgradio "Turisthotel" (čitaj: "Tankerska plovidba") bili su motori koji su aktivirali Petrčance – ili su bili zaposleni u tim objektima ili su se sami počeli baviti izjamljivanjem soba i apartmana i ugostiteljstvom. Petrčane su tada bili elitna turistička destinacija!

Sve je to počelo prije kojih pola stoljeća, u doba kada je turizam u samom Zadru bio gotovo nepoznat pojam, osim na Boriku, Diklu i Punti Bajlo, i dok su zadarskim Poluotokom umjesto iznajmljivača apartmana ordinirale gospođe poput Palmine i Gracijele.

Znači da je turizam u Petrčanima već davno uhodana i brendirana stvar, a nije slučajno da baš tamo i dalje uspješno radi veći dio od ono malo hotela što ih Zadar uopće ima. Pa i onaj jedini s pet zvjezdica.

A upravo je nezainteresiranost uprava dvaju hotelskih kuća u Petrčanima za formiranje zasebne turstičke zajednice Ante Rados naveo kao jedan od glavnih argumenata u svom glatkom odbijanju petrčanskog separatizma. Malo neobično jer većinu prihoda Turističkoj zajednici donose, generalno gledajući, u cijelom upravnom području Zadra baš mali izjamljivači. Oglušiti se na ujedinjeni zahtjev njih čak 220 upućuje na totalnu političku neukost ne samo Radosa nego i njegovih šefova u gradskoj upravi (politička neukost je nedavno u nekoj raspravi javno istaknuta čak i kao važan "argument" prvog čovjeka grada), ali i na nešto što možemo nazvati običnim bezobrazlukom.

I još kad među svoje argumente direktor TZ Zadar ističe kako se Petrčane marketinški u svijetu promoviraju u 'zadarskom kompletu', valjda podjednako kao i drugi "turistički" djelovi Zadra pout Sinjoretova, Sokinog briga, Bilog briga, Smiljevca, Stanova... stvar dolazi do apsurda. Petrčane jednostavno zaslužuju da dobiju ono što su dobili turistička mjesta Zaton i Ugljan, dakle vlastiti ured turističke zajednice kako turizam u ovom mjestu ne bi ovisio o volji činovnika u Zadru i njihovih skrivenim matematikama u kojima je uvijek gradska TZ nekome majka, a nekome maćeha.

Sreća što konačno rješenje ove priče ne leži u Zadru, već u središnjici HTZ-a, loše je što će iz Zadra zaigrati lobiji da se zaustavi svaka petrčanska priča o izdvajanju, ali je vać sad jasno tko je, a tko nije fulao intonaciju.

Duje Stanišić i njegovi Petrčanci sigurno nisu.