Nama se ove godine događa – galopirajući turizam. Što sad znači taj izraz? Brojke su nam izuzetne, rekordi se obaraju već u kolovozu, "hvata" se zadnja velika godina 2019., ona prije korona-krize koja je opustošila dolaske i noćenja i u kojoj su domaći hotelijeri, ugostitelji i vlasnici apartmana i kampova, disali na škrge uz pomoć državnih dotacija.
A onda je ova 2022. godina sve promijenila. Turisti su nahrupili na Jadransku obalu, čini se, kao nikad prije. Iznajmljuju se čak šupe i podrumi, traži se krevet više, pa iako cijene lete u nebo, nikome se zbog toga ništa ne događa loše, čini se kao da će (ovakva) sezona trajati zauvijek.
Zapravo podsjeća na godinu Velike svjetske krize 1929. godine, kad je, bilježili su kroničari, rast dionica na burzama probijao plafone. Tko je imao išta stvarnog, pravog novca, bjesomučno je kupovao dionice koje su na papiru vrijedile milijune, sve dok se jednoga crnog petka ili koji li je već bio dan, cijene nisu srušile kao kule od karata. Umjesto bogataša, ljudi su preko noći osiromašili, dionice su postale bezvrijedne. Nešto se slično, ali znatno kompliciranije dogodilo i 2008. godine, ali o tome neki drugi put.
Uglavnom, čini se da aktualna turistička 2022. godina izgleda poput razdoblja najvećeg procvata mešetarstva u povijesti. U turizam se ulaže svom snagom, otvaraju se apartmani, investira se u hotele i restorane. Sve to prati rekordan buking i cijene koje paraju nebo. Pa tko ne bi ulagao u takav biznis?
Gost uvijek u pravu
Više je pokazatelja da nam se u pozadini toga događa nekontrolirani - galopirajući turizam. Iskusni turoperatori iz inozemstva već upozoravaju da se ne zanosimo, jer će nam se pretrpavanje turistima i gomilanje brojki, vratiti kao bumerang u glavu već iduće godine, osobito u kombinaciji s enormnim porastom cijena, koje još uz to potpaljuje i rastuća inflacija. Gosti su već ovoga ljeta ostali neugodno iznenađeni rastom cijena kod nas, čak i Nijemci zbog prijeteće energetske krize znatno manje troše nego prije, pa umjesto opijenosti trenutnim "golom u gostima" već treba misliti na iduću godinu, a ne se ponašati poput pijanih novostečenih multimilijardera, upozoravaju turoperatori. Ali čuje li ih itko?
Turizam je, jednostavno kazano, vrijednost za novac u kojemu je, a to je pravilo br. 2 – gost uvijek u pravu. Znači možete jedne godine pretrpati apartmane gostima, pošteno ih derati na svakom koraku, nuditi im kaos, ali ako cijene usluga ne prati odgovarajuća vrijednost te iste usluge, gost će zaključiti dvije stvari: ili da mu je destinacija preskupa ili da nije dovoljno kvalitetna, a najpogubnije je ako zaključi istovremeno jedno i drugo, što zbrojeno znači da je – prevaren.
Što mi zapravo nudimo gostima, osim smještaja? Pretrpane gradove u kojima mlađarija urla i piša na svakom koraku, gdje ne postoje jasno određene zone noćne zabave i turistička središta grada gdje vlada komunalni i građanski red i mir. Nudimo im uzurpirane plaže ležaljkama po sistemu "kupi ciglu ili ćeš je dobiti u glavu", bespravno zidane muliće, ograđena pomorska dobra, divlje probijene ceste, bespravno podignute građevine uz obalu (čitaj Vruju), a bome i u planinama (čitaj Veliko Rujno Velebit), nered na svakom koraku, nelegalne noćne klubove koji bukom maltretiraju cijele gradove (čitaj Ledana Zadar), izriganu povijesnu jezgru (čitaj Dioklecijanova palača Split), razularenost i orgijanje u povijesnim jezgrama (čitaj Dubrovnik), bjesomučno nabijanje cijena (čitaj jumbo pizza iz pekare na Hvaru 500 kuna)...
Opijenost brojkama
Mogli bismo tako nabrajati do sutra, primjera ima u izobilju, a svi oni sugeriraju da nam se događa galopirajući turizam bez reda i kontrole, koji dodatno podložan domaćom korupcijom, pohlepom i grabeži, prijeti da iseli čitave stare gradove od stanovnika i ljeta pretvori u komunalni i infrastrukturni kaos u kojima vlada divljaštvo po sistemu "pustimo, neka se zaradi dok se može".
Zato bi se valjalo otrijezniti od opijenosti brojkama i iluzije uspjeha dok je još na vrijeme. Okrene li turistički vjetar samo malo smjer, a naša konkurencija već priprema protumjere za povratak turista u svoje destinacije, može nam se dogoditi katastrofa i (polu)prazna sezona, možda već i dogodine. Što ćemo onda s kreditima uloženim u apartmane i restorane, tko će osigurati plaće, od čega će turistički sektor preživjeti? Svi se svjetski ekonomisti hvataju za glavu kad u nekoj zemlji turizam ima vodeći udio u nacionalnom BDP-u, a u Hrvatskoj je on rekordan u Europskoj uniji i u 2018. i 2019. godini iznosio je čak 18,3 posto i 21 posto BDP-a, što je alarmantno i već odavno zvono za uzbunu.
Lijepo je bilo čuti zadovoljne konstatacije državnog vrha iz Zatona pored Zadra prije nekoliko dana o megauspješnoj sezoni, ali iza tih istih uspjeha stoji galopirajući turizam.
Koji melje sve pred sobom.