Političkim nasiljem kao alatom za zlouporabu demokracije Ante Rubeša iz Akcije mladih naprasno je prekinuo sjednicu Skupštine Zadarske županije s namjerom da glasno upozori na pravo, životno nasilje s kojim se naša sredina suočava.
Rubešino političko razbojništvo u osnovi vjerojatno ima human cilj – upozoriti javnost na nasilnike i, kako on tvrdi, toleranciju vlasti i nadležnog sustava prema njima. Doduše, planirano miniranje županijskog parlamenta dogodilo se neposredno nakon što je batine dobio glavni medijski saveznik Akcije mladihHrvoje Bajlo, pa je Rubešina diverzija poprimila i razumljivi osobni pečat.
Doduše, osim, vjerujmo (?!), dobrih namjera ove stranke u različitim performansima koje su izveli u nekoliko godina svog političkog djelovanja, kod ove družbe kroz slične ispade na mjestima demokratskog odlučivanja i skribomanskom i prečestom obraćanju javnosti mejlovima s priopćenjima definitivno je razvidna sklonost privlačenju pozornosti na sebe i visoka razina samodopadnosti. Kad tome pridodamo neskrivenu i nerealnu političku ambiciju baš prije spomenute momčine koji se na zadnjim parlamentarnim izborima već vidio u Saboru, i to na listi MOST-a, još jedan ispad zapravo i nije ništa novo.
Planirana destrukcija
Naime, teško je ne primijetiti da je glavni politički alat Akcije mladih prvenstveno destrukcija, planirana destrukcija kojom, po njihovu mišljenju, žele rušiti sistem s jednom Partijom na vlasti koja se zove HDZ, koja Zadrom i njegovom županijom vlada već desetljećima. U takvom jednopartijskom sustavu u kojem je stranačka iskaznica pravni nasljednik partijskih društveno-političkih karakteristika i crvenih knjižica iz jugoslavenskih vremena i koji obilježava stranačko-rodijačko-kvartovsko jedinstvo tipa "ruka ruku mije", s pokretom uhljebizma koji valjda nigdje drugdje nije tako izražen kao u Zadru, pojava jedne desperadoske male ali glasne strančice je nekako sasvim očekivana.
To što sva ta halabuka koju dižu ne donosi rezultata pa, recimo, do sada nije razotkrivena niti jedna "urota" na koju su ukazivali niti je pala dlaka s glave ni jednom "zlikovcu" u kojeg su upirali prstom, za Akciju mladih nema neki veći značaj. Kao ni to što u sve ove godine ni jednom nisu izišli s kakvim konstruktivnim prijedlogom, konkretnim rješenjem koji bi nama, običnim glasačima, izmamio osmijeh na licu i namamio da na sljedećim izborima zaokružimo njihov redni broj na listiću.
Ali, vratimo se ipak županijskoj Skupštini od srijede. Prekidom sjednice, na čijem dnevnom redu je bilo čak 45 točaka, Rubeša je izazvao štetu čije su posljedice za sada nepredvidljive. Iskreno, baš me briga za onu svu silu pro forma izvještaja raznih ustanova i ustanovičica po kojima je raspoređena HDZ-ova partijska vojska. Ti izvještaji, kakvi god bili, a ionako ih malo tko čita, formalno i brzinski prolaze snagom skupštinske većine.
Sidrišta pala u drugi plan
Ipak, među gomilom tog dosadnog materijala bilo je nešto osobito važno – trebale su biti donesene odluke o raspisivanju natječaja, odnosno javno prikupljanje ponuda za čak devet sidrišta s bovama na otocima Zadarskog arhipelaga. Riječ je o sidrištima koje koriste turisti nautičari i koji, osim državi, donose sezonski, ljetni prihod na otoke – koncesionarima, najčešće malim otočnim zadrugama i obrtima, ali i lokalnim ugostiteljima, trgovcima, suvenirnicama, proizvođačima autohtonih proizvoda... Stvari su tu jasne – ako na otoku nema bova, nema ni nautičara, inače i najboljih i najbogatijih turista, nema ni love od turizma. Ili je barem prepolovljena. Naime, u nedostatku marina i s malim kapacitetom lokalnih lučica, koncesijska polja s plutačama su došla kao spasonosno rješenje i za same nautičare i za otoke na kojima je taj biznis jedan od rijetkih koji im osigurava kakvu-takvu budućnost.
Cijeli državni mehanizam je toliko spor da stvar s natječajima, rokovima, žalbama itd. traje mjesecima, a sad se u tu tromu priču još samo trebao umiješati Rubeša sa svojom diverzijom Skupštine i odgoditi raspisivanje natječaja za bove u uvalama od Dugog otoka do Ista - do daljnjega, odnosno do sljedeće sjednice koja će se održati – ne zna se kada.
I dok su nam stalno puna usta otoka, novih zakona o otocima, jalovih pokušaja zaustavljanja depopulacije otočnog stanovništva, vraćanja kakvog-takvog života na školje, stvarni problemi života na otocima ostaju neprepoznata tajna.
Pogotovo iz perspektive Županijskog doma kod Morskih orgulja, s kojeg puca pogled na otočje, zgrade vlasti na Narodnom trgu 1 u kojem svima puca neka stvar za tuđe probleme, i to od kada je paralelnu vlast uspostavila gradonačelnikova savjetnička vojska, ali i iz skučenog vidokruga malog kafića u društvenom domu Brodarica, generalštabu Rubešine Akcije mladih, u kojem se kreiraju političke diverzije manjine nad većinom i njihova inačica političkog diletantizma.