Jack Reacher sigurno nije zaposlen u Gradu Zadru. Tipa je njegov kreator stvorio s nepomičnom moralnom vertikalom i umješnošću da inteligencijom, šakama i pištoljem rješava sve zamislive probleme. Dao mu je i mogućnost da u masi prolaznika na temelju 12 znakova otkrije bombaša samoubojicu, jer su uglavnom napeti i po definiciji to rade prvi put.
Čak i da je pronicavi Reacher u četvrtak sjedio u gradskom uredu, baš na mjestu gdje građani vlastima predaju nekakve svoje prijedloge, ni u kom slučaju ne bi u Marku Pupiću Bakraču detektirao "političkog samoubojicu". Nije bio nervozan, nije se znojio, mirno je protokolirao svoj prijedlog i mrtav-hladan o tome poslije obavijestio medije.
Pupić Bakrač je došao na ideju da se Gaženička cesta "prikladno preimenuje" u Ulicu zadarskih poturica i to iz dva razloga: jer će luku kao koncesionar preuzeti turski konzorcij, a usput i zato što u toj ulici "stoluje najveći zadarski ratni profiter". "U čast svim zadarskim poturicama koji stoje iza ove veleizdaje i onih koji je javno podržavaju zbog klijentelističkih interesa i vlastitih stražnjica" županijski vijećnik bi izradio plavu ploču s natpisom "Ulica zadarskih poturica". U proširenoj verziji, možda bi malim slovima ispod pisalo "poturica gori od Turčina".
Tako je MPB stigao na rub političkog samoubojstva.
Nikome zdrave pameti ne bi smjelo smetati kada MPB javno govori o sumnjama u namještanje natječaja, pogodovanju, korupciji, o raznim opačinama o kojima i brojni drugi Zadrani slično misle, ali, eto, nemaju kome reći. Za pravo na takvu vrstu javnog političkog govora MPB se izborio od trenutka kada ga je prepoznao određeni broj birača i on je to svoje pravo obilato koristio.
A onda, po starom pravilu da političari sve mogu podnijeti osim iskušenja, ni MPB nije odolio: želeći se otresti sterilnog i povremeno ubitačno dosadnog jezika "političke korektnosti", MPB se približavao rubu prihvatljivog političkog govora i učestalo je počeo govoriti ne samo o sumnjivim namjerama turskih investitora u Marasku, sada i Gaženicu, već je počeo baratati s otvorenim aluzijama na dolazak islama, gradnju džamija po Zadru, nedemokratskom habitusu otomanskih kompanija koje će poharati Zadar.
I odjednom, MPB se našao na verbalnoj poziciji nekih njegovih ljutih političkih protivnika, "progovorio" je njihovim političkim jezikom preuzimajući korištenje nacionalne, pa ako hoćete i nacionalističke difamacije sa svim pratećim arsenalom, kao podrazumijevajuću normalnost divlje političke arene u Zadru!
Turske kompanije mogu (i ne moraju) biti sumnjive iz milijun razloga, pogotovo onih koji imaju veze s (ne)poštivanjem hrvatskih zakona, ali ne zbog toga jer su im vlasnici, eto, Turci i poklonici Alaha! Tako su i "domaći kolaboracionisti" postali "poturice" i sada bi političkim skečom trebali dobiti svoju ulicu.
Odražava li takav politički jezik stvarni politički dizajn i profil MPB ili se lingvističkom mimikrijom samo privremeno pokušava udaljiti od vlastitih i zavući se u glavu HDZ-ovih birača govoreći njima navodno bliskim načinom? Ako je ono prvo, u redu, u parlamentarnoj demokraciji se može i tako preživljavati, ali birači to trebaju znati. Ako je ovo drugo, onda se radi o svjesnoj manipulaciji, proračunatom poigravanju i "neovlaštenom" pucanju tuđim oružjem. A onda "bez prsta" mogu ostati i oni koji tim oružjem ne pucaju.
Nastavi li MPB "Ulicom zadarskih poturica", mogao bi otići toliko u desno da će sam sebi završiti iza leđa. Što je krajnje neobična poza za svakog iskrenog samoubojicu. Osim političkog, a u tom slučaju je i Jack Reacher nemoćan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....