Divlji zapad na Kalelargi. Da, bez navodnih znakova!
Peti grad u Hrvatskoj, turistički biser, najatraktivnija gradska ulica i – lov u mutnom. Budimo precizniji: lov na javne kvadrate.
U glavnoj ulozi su zadarski ugostitelji, u sporednoj kojekakve institucije, a statisti smo svi mi, građani i naši gosti, koji kao u nekom slasheru, ostanu bez glave u prvoj minuti filma.
Nije to ugodno za pročitati, ali se slobodno može napisati. Većina zadarskih ugostitelja na Kalelargi nas potkrada. Potkrada građane i zajednicu, jer rade na javnim površinama s ugostiteljskim terasama bez minimalnih uvjeta. A bez minimalnih uvjeta se, kaže zakon, ne računa. Takva je praksa protuzakonita, kao i na takav način stečena dobit, zbog koje se sve to radi. Ugostitelji se bogate kršenjem zakona. I nisu u manjini, nego u većini. I nije im to prvi, nego tko zna koji put. I naravno, nisu oni krivi, nego mediji, portal Zadarski.hr konkretno, koji je ukazao na tu skandaloznu činjenicu na temelju službenih podataka.
A počelo je, ne zaboravite, prošlo ljeto s Ledanom, koja više ne radi, nastavilo se najavom gradonačelnika Dukića o provođenju revizije na izdana rješenja za terase i uvođenju dvogodišnjeg moratorija za nove. Nekim je ugostiteljima to zasmetalo, jer ograničava konkurenciju i tržišnu utakmicu, a drugi su to pozdravili, jer znaju da mnogi u njihovom cehu igraju ispod pojasa. I da su nelojalna konkurencija.
Zadarski.hr je zato pokrenuo ”reviziju prije revizije”. I izvukli smo (zasad) deblji kraj. Čim smo u javnost pustili negativne informacije o ugostiteljskoj praksi, prst osude neki žele okrenuti prema nama. Ubijte glasnika! Kao, nisu to najveći problemi u ovom gradu. E, i? Kao da mi zarađujemo od ugostitelja, kao da mi izdajemo minimalne uvjete, kao da mi nadziremo tko radi ili ne radi po zakonu.
Dužnosti su to i obveze strukovnih udruga, županijskog ureda za gospodarstvo i turizam i Državnog inspektorata. I Grada Zadra, koji ugovara javne površine, ali i konzervatora, koji uza faraonske ovlasti, za sve to puno ne mare. Svaku terasu, svaku tendu, svaki komad ugostiteljske opreme, svaku konstrukciju podignutu na prostoru povijesne jezgre, konzervatori mogu ukloniti ako ugostitelji nisu od njih prethodno dobili suglasnost. Koliko su u tome efikasni, vidimo i sami. I tako je desetljećima.
Dogodio nam se (prostorni) kanibalizam. Fitilj je sada dogorio do kraja. Na početku vjerojatno najbolje turističke sezone u povijesti, kad se očekuje obaranje svih rekorda, netko čačka mečku i ukazuje na činjenicu da zadarski core business u srcu grada počiva na - nećemo reći kriminalu - hajdučiji.
I, što su nakon toga poduzeli nadležni, cehovske udruge i ostali?
Državni inspektorat koji u ovakvim situacijama jedini ima ovlasti nekoga penalizirati, ima dva zaposlena turistička inspektora. Kao da u lov na jato morskih pasa krenete s dvije udice.
Ugostitelji dobro znaju što im treba za zakoniti rad i poslovanje, a trošak minimalnih uvjeta za terase je toliko minimalan (oko 50 eura) da je stvarno teško dokučiti koji bi bio razlog da ih ne ishode. Nisu znali? Ma dajte. Nešto je tu drugo u igri.
S treće strane fascinira da neki ugostitelji ”od kolina”, na najboljim gradskim lokacijama, rade bez minimalnih uvjeta, na javnoj površini zakupljenoj od Grada Zadra. I jako su pogođeni što su se našli na listi onih u ilegalnoj zoni. To nešto govori o njima i načinu na koji se eksploatiraju javne površine, ali i logici po kojoj funkcioniraju: krivi su uvijek drugi, nikad oni.
Opravdavaju se kako se krivo tumači zakon, kako su neka mišljenja odnosno kriva tumačenja zakonskih odredbi usvojena još za ministra Kalmete, poništila smisao zakona. I stvorila nered kod izdavanja minimalnih (tehničkih) uvjeta, pa se za bužu od pet kvadrata može dobiti dozvola za 200 mjesta na terasi, bez obzira što nemaju zahod za goste, a kamoli za osoblje.
Možda i je tako, ali ako je tako, zašto se ugostitelji ne udruže i graknu: „Ljudi, ovo nije dobro! Ovako svi plaćamo cijenu suludih propisa. Ajmo ih mijenjati na bolje. Za sve!” Ali ne. Lakše je biti anoniman, istresati se po novinarima i prijetiti sudskim tužbama. Jer nitko ne želi biti remetilački faktor, a mnogima je u toj sivoj zoni i više nego udobno.
Zato na Kalelargi vlada divlji zapad. Vrijeme prije uspostave zakona. Primordijalna grabež. A reda treba biti. Za sve jednako. Ako Zadar nije u stanju uvesti red na opjevanoj Kalelargi, a očito nije, onda se ne treba čuditi što neko tamo na Bokanjcu, Kožinu ili Sinjoretovu – daleko od očiju javnosti - radi bez dozvole, podiže konstrukcije za štekate i proširuje terase. Takvima se nema što za reći, jer oni samo slijede primjer ”boljih od sebe”. Iz centra grada! Onih koji nam nabijaju na nos da su nositelji turističku ponude. Bez kojih bi Zadar bio – što? Ono što je. Ili ono što nije.
Dosad samo se bavili samo Kalelargom, pravo je pitanje što bi sve našli da se spustimo u Varoš, do rive...
Zadarski.hr će istraživati i dalje, a zbog službenih podataka koje objavljujemo nemamo se namjeru nikome ispričavati. Niti osjećati nelagodno.
Dapače. Sramiti se treba netko drugi.