Bila bi stvarno grehota da ta stvar tako brzo sklizne u drugi plan pa je opet vraćamo u fokus: riječ je o zgradi u Teslinoj ulici, zapravo načinu na koji je Daniel Radeta zbog te zgrade prokockao svoju političku vjerodostojnost.
Da, Daniel Radeta, predsjednik zadarskog SDP-a, predsjednik kluba SDP-a u Gradskom vijeću, onaj mladi čovjek kojeg su ostrašćene budale mjesecima napadale, zastrašivale i na koncu kantom smrdljive tekućine zasule zbog svog i stranačkog imperativa da onom muralu na Bulevaru tamo nije mjesto, kao i nekim drugim filofašističkim memorijama u ovom gradu koji je odavna kapitulirao pred primitivizmom, svih vrsta.
Radeta je na ovim stranicama dobio prostor kojeg je zaslužio, i dobit će ga i u buduće, za sve što je radio ili poticao, bilo dobro ili loše, no ovo što je napravio s ”slučajem Teslina”, nije baš tako benigna stvar kao što se na prvu loptu čini. Iz više razloga.
Za čitatelje koji nisu pratili temu, evo malog podsjetnika. Radeta je na društvenim mrežama pokrenuo hajku na gradsku upravu zbog izdane dozvole za stambenu zgradu kod bivšeg SAS-a tvrdeći da dozvola nije smjela biti izdana, odnosno da je protuzakonita i posljedica korupcije. Radeta je pritom iznosio svoja tumačenja prostornog plana i slobodno zaključivao zašto misli da je sve to nezakonito. Onda mu je odgovorio gradonačelnik Dukić i objasnio da nije u pravu, da su i lokacijska i građevinska dozvola izdani u skladu sa zakonskim uvjetima koji su se nakon toga promijenili, ali to ne znači da je izdana dozvola u suprotnosti sa zakonom niti da je netko za nju dobio novac. Takvih je primjera u životu bezbroj, ljudi zatraže neka svoja prava po jednom zakonu i ostvare ih, a nakon toga se uvjeti promijene, u boljem ili lošijem smislu, ali oni uživaju, ili ne uživaju, prava stečena po starom zakonu.
Radeti međutim to nije bilo dovoljno pa je nastavio konstruirati zavjeru optužujući i gradonačelnika i gradsku upravu, a gradonačelnik je šutio. Sve do prije desetak dana kada je ničim izazvan Radeta na društvenim mrežama napisao sljedeće: „Novi uvjet za gradonačelnika Dukića: Kad već neće farba, neka kaže, tko je i za koliko izdao nezakonitu građevinsku dozvolu na prostoru SAS-a za gradilište koje je zatvorila i građevinska inspekcija. Klub vijećnika SDP Zadar istog trena diže ruku za Proračun”.
Odmah sam nazvao Radetu i pitao ga je li uistinu spreman podržati gradski proračun ako mu gradonačelnik kaže tko je izdao građevinsku dozvolu. Odnosno hoće li podržati proračun ako gradonačelnik dokaže da je dozvola izdana po slovu zakona. Radeta mi je odgovorio: „Napisao sam što sam napisao. Da, u tom slučaju, ako se utvrdi da je dozvola izdana zakonito, naš klub će podržati gradski proračun.”
I, što se dogodilo? Grada Zadar nam je dostavio odgovor u kojem je Mile Vukšić, čovjek koji je izdao ”spornu” dozvolu, potanko objasnio na temelju kojih zakonskih uvjeta je sve napravio. Jasno k‘o dan, jedan kroz jedan, dozvola je izdana u skladu sa zakonom! No Radeti to nije bilo dovoljno.
„Sada kada smo napokon, nakon skoro mjesec dana, saznali tko je i kako izdao dozvolu, fali još odgovor za koliko?” napisao je u svom odgovoru i nastavio s optužbama: „Mile je, unatoč tom što čestica jasno pripada zoni veće gustoće (Sv) izdao lokacijsku dozvolu po uvjetima za (Sm), i to svega 7 dana prije sjednice na kojoj su se izglasale izmjene i dopune Prostornog plana Grada Zadra. Lokacijska dozvola izdana je 16.12.2019. godine, a na sjednici 23.12.2019. donesena je Odluka o obveznoj izradi Urbanističkog plana za navedeni prostor. Kome se žurilo i zašto, i tko je imao povlaštene informacije, ostalo je neodgovoreno? Bez obzira na obavezu UPU-a kojeg su izbjegli, zone i uvjeti se nisu mijenjali od 2007. godine otkako je donesen Prostorni plan, a iz svih kartografskih prikaza jasno je vidljivo kako čestica pripada Sv zoni po kojoj je propisan minimum od 2000 m2 za zgradu kakva je planirana na toj čestici. U prilogu se nalazi prikaz čestice od 1563 m2, a žutim okvirom označena je veličina i pozicija stambene nakarade s 40 stanova i poslovnim prostorima koja čitavom svojom dužinom leži na međi sa susjednom česticom. Ako Mile smatra da ovakva zgrada pripada tom prostoru po uvjetima Srednje gustoće - Sm, onda je sasvim jasno zašto u Zadru imamo problem, i možda je upravo to razlog zašto po čitavom gradu imamo građevine koje odstupaju od planinskih uvjeta. Čini mi se kako u ovom Gradu svatko ima svoga Milu za ovakve prljave rabote. Jedan za Vitrenjak, jedan na zavoju kod Uskoka, jedan za Mamuticu na Brodarici, jedan za Sigmu, jedan za Poluotok, jedan za SAS... A možda je sve to isti Mile”.
Zadržimo se kratko na ovom Radetinom odgovoru:
- Radeta koristi krive termine za krive kraćenice. Pa tako za zone srednje gustoće (Ss) koristi kraćenicu Sm koju Mile Vukšić nigdje ne spominje, što dodatno stvara zbrku u javnosti.
- Radeta praktički optužuje Milu Vukšića da je pogodovao investitoru tako što mu je u zoni više gustoće izdao dozvolu po uvjetima srednje gustoće! Kakvo je to pogodovanje, ako imaš pravo na više, a dobiješ manje? Ali i to je krivi zaključak, jer je dozvola izdana prema veličini parcele, a kako je parcela manja od 2000 kvadrata, investitor nije mogao dobiti uvjete veće gustoće, nego uvjete srednje gustoće. Dakle manje katova, manje stanova. Ne 40, kako krivo ističe Radeta, nego 21 stan na šest etaža (jedna je podzemna garaža), koliko piše u građevinskoj dozvoli.
- Nadalje, Radeta manipulira kada kaže da je lokacijska dozvola izdana sedam dana prije odluke o izradi UPU-a i tu spominje nečije trgovanje povlaštenim informacijama. Stvara dojam da je sve riješeno u zadnji tren, što nije istina. Zašto? Zato što je zahtjev za lokaciju dozvolu podnesen osam mjeseci prije odluke o izradi UPU-a i izmjene plana, a plan i izmjene su donesene bitno kasnije. Osim toga, izmjene plana koje su se dogodile nakon izdavanja lokacijske dozvole su značajno povoljnije za investitora jer dobiva mogućnost gradnje još nekoliko katova, odnosno nekoliko desetaka stanova, pod uvjetom da osigura dodatnih 350 kvadrata, kako bi mu parcela dosegnula minimalno 2000 kvadratnih metara...
- Zatvaranje gradilišta od strane građevinskog inspektorata nema ama baš nikakve veze s Radetinim lamentiranjem. Ono je zatvoreno zbog radova započetih nakon isteka zakonito izdane građevinske dozvole.
Mogli bi nabrajati do sutra, ali nakon i ovakvog odgovora prepunog nelogičnosti i besmislica, nazvali smo Radetu i upitali znači li njegova nova reakcija da ipak neće ispuniti danu riječ oko podrške SDP-a gradskom proračunu? „Ništa nisu dokazali ni potvrdili. Fali još dosta odgovora. Jedino što je jasno je da su izbjegli UPU i izmjene i dopune. Čini mi se da postoji plan višeg reda, u odnosu na Prostorni plan, a zove se Mile”, sarkastično je odgovorio.
I tako smo dobili ovo što imamo. Radeta je izgubio, ali poraz ne želi priznati. Štoviše, nastavlja druge optuživati, bez apsolutno ikakvih dokaza, da su nešto nečasno napravili. Bez obzira s kojim motivom Radeta to radi, Radeti se više ne može vjerovati. Ako mu je itko dosad uopće i vjerovao.
Radeta je pokazao da nije legalist. Da mu nisu bitne činjenice, zakoni, argumenti i dokazi, nego neosnovane, konfabulirane teze i teorije urote. Da olako generalizira na osnovu krivih premisa, da rezonira kao ravnozemljaš. Pokazao je da je zbog vlastite promocije spreman klevetati druge bez ikakvih dokaza, a lakoća s kojom to radi je zastrašujuća. Pokazao je da mu je vlastita taština važnija od stranke koju je uveo u svoj fejk ultimatum jer cijeli njegov istup oko Tesline, kako se može čuti, nije bio dogovoren unutar stranke, niti koordiniran, iako u stranci ima ljudi koji bolje od njega razumiju i Zakon o građenju i prostorno planiranje. Radeta je, u maniri križara, samog sebe gurnuo u vatru i u njoj izgorio. Ali nije ubio samo sebe. Ubio je i stranački imidž i sve ono što bi jedan političar trebao imati kad se u javnom interesu upušta u tako teške optužbe. A to su vjerodostojnost i težnja k istinoljubivosti. Koju je Radeta nakon ove ”polemike” sa samim sobom potpuno izbrisao.
Predsjednik zadarskog SDP-a se praktički sam stavio s one strane vjerodostojnosti, među ona laprdala koja na dnevnoj bazi u svemu vide urotu, korupciju i kriminal a ni za što od toga, ne da nemaju dokaze nego, što je najtragičnije, ni ne razumiju osnove materije na kojoj bi se htjeli dokazivati. Istina, urote postoje i ako mi u njih ne vjerujemo, ali kao političar jedne umjerene lijeve stranke, i kao gradski vijećnik, i kao netko tko ima pretenzije sutra u ovom gradu doći na bilo kakvu javnu funkciju, izabrao je pogrešan put. Jer pokazuje da je spreman do cilja doći klevetama, lažnim optužbama, konstrukcijama, manipuliranjem javnošću i neznanjem, ne držeći se pritom date riječi. Ni za što od toga nitko ga nije ni tražio ni pitao, sve je on to sam stavio na kocku i neslavno prokockao.
Odgovarajući na Radetine provokacije gradonačelnik Dukić je u svom odgovoru naveo kako mu ne vjeruje da će i unatoč dokazima podržati proračun, spomenuvši pritom komociju vijećničkog imuniteta koji štiti Radetu dok vrijeđa i kleveće sve oko sebe.
Razjasnimo i taj detalj: Članak 30. stavak 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kaže: Član predstavničkog tijela ne može biti kazneno gonjen niti odgovoran na bilo koji drugi način, zbog glasovanja, izjava, ili iznesenih mišljenja i stavova na sjednicama predstavničkog tijela.
Radeta, kao i bilo koji drugi gradski ili županijski vijećnik, nemaju imunitet za laži, uvrede i klevete koje iznose na svojim društvenim mrežama, ili šalju medijima putem priopćenja. Imunitet od kaznenog ili nekog drugog oblika progona imaju smo za svoje istupe na sjednicama predstavničkih tijela. Sve drugo je podložno kaznenim ili nekim drugim prijavama, postupcima i sankcijama. Poglavito one objede koje izravno nanose štetu pojedincima koji profesionalno rade svoj posao ili pripadnicima poslovne zajednice koji su se našli izloženi ovakvim neosnovanim optužbama, za što imaju pravo tražiti sudsku zadovoljštinu.
Za naš medij to znači da ćemo u buduće dvaput promisliti hoćemo li uopće objaviti Radetine ili nečije druge bedastoće koje na dnevnoj bazi dobivamo od svakojakih samoproglašenih boraca protiv kriminala i korupcije iz redova lokalne politike. Istekli su vam krediti, draga gospodo, medijsko prenošenje vaših naklapanja medije košta jer smo, za razliku od vas, mi izloženi kaznenoj odgovornosti, ali i odgovornosti za naknadu štete. Nije tu riječ ni o kakvoj autocenzuri, naprotiv, spremni smo sve prenijeti ako se izvorima može vjerovati. Ali vi ste svoju vjerodostojnost sami uništili. Uvijek ćemo svakome dati pravo da kaže što misli, ali ako se nekome istina dokaže, a on i dalje nastavlja trubiti po svome... Naravno, to imate pravo raditi dokle god vas je volja, no ovaj medij to više ne treba zanimati.