Zaboravimo na trenutak zvijezdu petokraku i šahovnicu, partizane i ustaše, Janaf i klub Slavonaca, Torcidu i Tornado. Zaboravimo logoreičnog predsjednika i premijera očenašeka, američke F-16 i francuske Rafale. Ostavimo začas po strani kult reprezentacije i vjeronauk kao novi marksizam u osnovnim školama. Zaboravimo sve te svakodnevne opsjene i usredotočimo se na onu najveću i možda najvažniju. Na opsjenu da ćemo od Europske unije dobiti 22 milijarde eura koje će nas spasiti od gospodarskog i svakog drugog kraha.
Sada kada je svima jasno do koje je mjere koronakriza ubila turizam, a drugi val je pred vratima, i kada se po Dalmaciji već uvelike širi virus pobune (ugostitelja) svih prikopčanih za tu glavnu ekonomsku arteriju, postavimo sebi napokon pitanje: što ćemo napraviti s 22 milijarde i još koju stotinu milijuna eura više iz EU fondova? Kako mislimo taj novac povući, u što ćemo ga utrošiti, gdje ćemo ga „alocirati”, u koje projekte, u koje gospodarske sektore, za koja javna i/ili privatna poduzeća, po kojim uvjetima, po kojim kriterijima... Što ćemo s tih 170-180 milijardi kuna napraviti?
Dvadeset i dvije europske milijarde u domaćim su medijima bile „one-hit wonder” dok ga sutradan iz fokusa nije izgurao Baka prase novom objavom na TikToku i detaljna analiza derneka u notornom klubu Slavonaca. Sve je postalo važnije od najvažnijeg, o toga kako ćemo živjeti, ako preživimo, u naredbe dvije, tri, nedajbože pet godina. Nije to nikakav fatalizam, niti sijanje panike, nego prosto zaključivanje na temelju brojki pada BDP i izvoza. Istina, dio analitičar kaže da ćemo jednako brzo kao što smo ušli i izaći iz krize, ali to je prognoza kroz ružičaste naočale: ako se obuzda pandemija, ako se cijepi pola stanovništva, ako... A tko nam garantira da iduća sezona neće biti ista, ako ne i gora od ove? To kaže, a kažu ugledni istraživački laboratoriji, da koronavirus neće opet mutirati i tako dodatno produljiti put do cjepiva koje bi ga trebalo obuzdati...
Dakle, na što ćemo potrošiti 22 milijarde eura? Jedan čovjek tvrdi da zna barem gdje bi i kako potrošio jednu od tih silnih milijardi. Zove se Božidar Longin i zadarski je župan. Prije deset dana u intervju za Slobodnu Dalmaciju predstavio je konkretnih dvadesetak projekta koje je Zadarska županija pripremila za povlačenje novca iz EU fondova. Od izgradnje sustava navodnjavanja i novih prometnih pravaca kao alternative za Jadransku magistralu, do nove trase željezničke pruge od Zadra do Kinina i obnove zračne luke u Zemuniku. U planu je i kompletna vodovodizacija zadarskih otoka, Ravnih kotara, Bukovice, podno Velebita, ali i Pašmanski most, nove srednje škole, bolnice, drukčiji turizam... Nema čega nema. Reći ćete, krenuo je u kampanju. I jest. Longin, legitimno, želi još jedan mandat, ali čovjek je barem sakupio neke projekte, pokrenuo izradu dokumentacije, politički ih ovjerio u uredu premijera u Zagrebu, a potom i od ministrice za europske fondove dobio komplimente kako „nitko u Dalmaciji nije pripremio toliko projekta kao vi u Zadru”.
Interesirajući se za stanje u drugim dalmatinskim županijama, razgovarao sam s kolegama u Šibeniku, Splitu i Dubrovniku, kako oni stoje s pripremom projekta, koliko će oni „povući” od te 22 milijarde. Ako je vjerovati njihovim procjenama, bogami, Dalmaciji se ne piše dobro. Osim nešto sitno u Šibeniku i Dubrovniku, velikih, pravih projekta, koji dugoročno rješavaju kronične problemi tih regija, nema ni u primisli, kamoli u nominacijama za besplatni europski novac. Zašto, tko će ga znati, ali je simptomatično da je u svim tim županijama i gradovima na vlasti ista stranka, HDZ, i da unutar te stranke postoje neki ljudi koji rade i koji znaju što žele i neki ljudi koji rade tek onoliko koliko moraju da im se ne bi prigovorilo da ne rade baš ništa. Uglavnom, nitko od njih osim Longina nije izvukao karte na stol i otvoreno rekao: evo kako ćemo uzeti milijardu eura za Zadarsku županiju.
I ne samo tu milijardu, još je tu nekoliko milijardi kuna u tekućim ili već ugovorenim projektima, tako da se ukupna cifra doseže dvije milijarde eura. Longin je istupio u medijima i pobrao vrhnje, ali iza njega je uhodana stranačka infrastruktura koju odavno bije glas po dobrom „reagiranju” na javne poslove i državne novce, kad je u pitanju zajednički, lokalni, interes. Odnos Longina i Božidara Kalmete malo će tko u Zadru opisati idilično. Nikad nisu ni bili u velikoj ljubavi, ali Longinova se milijarda čini itekako mogućom baš zbog Kalmetine kadrovske mreže koju je stvorio kao predsjednik županijske organizacije i jedan od tajnika stranke.
A Kalmetine najave prošlog su se tjedna počele polagano ostvarivati. Zadar je potvrdio tri državna tajnika, jednog više nego u prijašnjem sazivu, a novi je Šime Erlić, upravo stručnjak za EU fondove. Kadrovska križaljka nastavlja se popunjavati, direktor zadarske Čistoće odlazi u Fond za zaštitu okoliša, a poznavajući Kalmetin stil rada, na tome neće stati. Obećao je četvrtog državnog tajnik i još Zadrana u upravama velikih državnih tvrtki. Kandidata u Zadru za ta mjesta ima, neki su iz redova aktualne gradske uprave, i samo je pitanje vremena, odnosno pravog trenutka, da se i te akvizicije realiziraju...
Na istoj stranici u novinama gdje je objavljen novi popis „Kalmetinih tajnika” stoji i informacija o rasulu u splitskom HDZ-u, o Opari koji sigurno odlazi, o novim kandidatima za predsjednika stranke i gradonačelnika, unutarstranačkom trvenju i žalopojkama kako Split nema niti jednog ministra u vladi... U takvom kaosu tko ima vremena razmišljati o 22 milijarde eura?
To naravno ne znači da u Zadru i zadarskom HDZ-u cvjetaju ruže i da njihov 30-godišnji apsolutizam nema kancerogenih posljedica, ali ovdje su te splitske dječje bolesti odavno prevladali. Ne vole se i ne ljube svi, ali kad je u pitanju zajednička koža, o(p)stanak na vlasti, onda dobro zbiju redove i guraju naprijed. Možda najuspješnije u Dalmaciji, poglavito s projektima i idejama koji cijelu regiju - od Paga do Makarske - mogu promijeniti.
Zadar je desetljećima živio frustriran Splitom, zamjerao mu kampanilistički pogled na Dalmaciju, paternalistički odnos i prisvajanje zasluga za nešto što mu ne pripada. No čini se da se sada uloge mijenjaju, da iz Zadra dolaze inicijative koje ujedinjavanju Dalmaciju u rješavanju zajedničkih problema i nude se modeli za njen dugoročan održiv razvoj. S HDZ-om ili bez njega na vlasti!
Kao da je opet došlo vrijeme povratka na staro, da Zadar kao glavni grad Dalmacije zauzme mjesto koje je u povijesti imao više od pola milenija. Kao grad koji ponajbolje osjeća probleme cijele regije i, što je još važnije, koji želi i zna kako se ti zajednički problemi mogu riješiti. Možda je došlo vrijeme da se Splićani s tim pomire...