Poštovani, ministar Davor Božinović ovih je dana pojedinim djelatnicima i odjelima PU zadarske dodijelio zahvalnice za uspješan rad. Molim da nam odgovorite o kojim se djelatnicima i kojim policijskim odjelima radi, odnosno za koja su djela i kada zahvalnice uručene. Također nas zanima uspješnost rada PU zadarske po pitanju suzbijanja kriminaliteta u odnosu na druge PU na području RH te je li točno da je PU zadarska u samom vrhu zadnjih nekoliko godina po rezultatima? Ako je moguće, trebao bih podatke po godinama i vrsti kriminaliteta. Zbog uredničkih rokova molim za žuran odgovor. Unaprijed zahvaljujem."
Ovaj prosti novinarski upit uputio sam PU zadarskoj u utorak i do danas odgovor nisam dobio. Naime, u srijedu, 28. srpnja, oko 7.10, na Jadranskoj magistrali kod Bibinja, šef zadarskog "krima" Bore Mršić skrivio je prometnu nesreću vozeći u pijanom stanju. U srijedu, logično, nije bilo previše smisla očekivati odgovor o uspješnosti rada zadarske policije o zahvalnicama i suzbijanju kriminala, ali ja sam se svejedno naivno nadao da bih ipak nešto mogao dobiti. Barem neki "sori, ali sad nije zgodno, drugi put". Ili "sori, hvala na pitanju, treba nam malo pozitivnih vijesti, ali..." Ništa, pod milim bogom, ni 'a', ni 'b'.
'Nije vrijeme...'
Mislim se: zašto je to tako? Zašto se šuti kad su u pitanju pohvale najboljim policajcima u zadarskoj policiji? Čemu silenzio stampa kad se zadarska kriminalistička policija po ostvarenim rezultatima – kaznenim prijavama, optuženim djelima, uhićenjima... – našla među najboljima u državi, ako nije i najbolja u Hrvatskoj? I onda se sjetim: idiote jedan, tu si poruku poslao u utorak, ali 12. siječnja 2021. godine! Prije ravno 200 dana. Odgovor do danas, hvala na pitanju, nisam dobio.
Nekih dvjestotinjak dana prije toga, vrlo sličan upit poslao sam na istu adresu, najprije mailom PU zadarskoj, pa onda Ravnateljstvu policije, u kojem sam molio za intervju s prvim čovjekom zadarskog "krima", zbog nevjerojatnih uspjeha zadarske policije u rješavanju teških i složenih kaznenih djela. Odgovor, hvala na pitanju, nikad nisam dobio.
Još nekih dvjestotinjak i više dana prije toga, dakle prvi put, tamo negdje 2018., podnio sam jako sličan upit PU zadarskoj, a onda i Ravnateljstvu policije. Molio sam za razgovor s prvim čovjekom "krima" o očito novom načinu rada zadarske policije koji, svima u Zadru je već tada bilo jasno, daje odlične rezultate, ali odgovor, hvala na pitanju, nikad dobio nisam. Doduše, glasnogovornica mi je rekla nešto u stilu kako "još nije vrijeme", i "pokušajte kasnije, oko Dana policije". Došao je, naravno, i taj Dan policije, fešta svetog Mihovila, ali ni tada, izgleda, nije bilo vrijeme i opet sam ostao bez razgovora.
A i prvi i drugi, kao i treći put, kad sam molio za nagrađene policajce, htio sam razgovarati s Borom Mršićem, od prošle srijede bivšim šefom zadarske krim-policije, koji je nakon incidenta svom šefu, načelniku Antonu Dražini, ponudio mandat na raspolaganje, a ovaj je to prihvatio i prerasporedio ga na niže radno mjesto, unutar iste službe. Ostao sam tako bez prilike da Bori Mršiću postavim nekoliko pitanja koja, siguran sam, zanimaju i zadarsku javnost, ali ne zato što je smijenjen. Ostao sam bez prilike zato što MUP i Ravnateljstvo policije od listopada 2017., kada je postao prvi čovjek kriminalističke policije, do 28. srpnja 2021., Mršiću nisu dopustili da istupi u javnost u formi autoriziranog intervjua.
Zašto je to tako? Zašto MUP, Ravnateljstvo policije, PU zadarska ili neko četvrti u ove četiri godine nisu dali priliku Bori Mršiću za intervju? Možda zato što nije na policajcima da daju intervjue, nego na političarima, ali to je laž i obmana, jer policajci, a ne političari, rade policijski posao, i oni, a ne političari, znaju ono što javnost želi od njih čuti. Oni znaju tko u represivnom sustavu, i policijskom i pravosudnom, radi a tko ne radi svoj posao. Tko zna, a tko ne zna svoj posao. Tko je pod čijim utjecajem, i što to znači za neku, recimo, istragu? Zašto se neke istrage završe ekspresno, a nekim treba dvije godine? Zašto neke policijske kaznene prijave zapnu u odvjetništvu po nekoliko mjeseci i godina? Zašto osumnjičenici izlaze iz istražnog zatvora prije ispitivanja svjedoka? Zašto istrage na velikim i važnim predmetima traju vječno? Koji je sudac s kojim odvjetnikom "u dilu", a koji je državni odvjetnik šupalj? Ima li političkih pritisaka, tko sabotira istrage, tko je s kim rodbinski povezan, tko je na ulici gazda, kako se održavaju kontakti između krim-miljea i javnih službi... Da skratim, prvi čovjek krim-policije raspolaže iznimno osjetljivim informacijama za cijeli sustav. Ako je on dio sustava, a sustav je delikatan, on je jamac stabilnosti. Ako je sustav korumpiran, a šef "krima" nije, onda sustav ima problem. Jer tada sustav postaje predmet njegova interesa.
Dobar posao
Palamudim tako sam sa sobom i čitam kako se "zadarska javnost" oprašta od Bore Mršića na društvenim mrežama. Da im je pola familije pobio, ne bi ga tako ocrnjivali. Zato što je u slobodno vrijeme vozio pijan, i skrivio prometnu nesreću – za što nema baš nikakvog opravdanja – postao je najgori među najgorima, personifikacija pokvarenog policajca, korumpirana ološ, dokaz da nam je policija jadna i nikakva. Bore je u trenu postao "zločinac". A ja mislim da je "heroj".
Sigurno ne zbog pijane vožnje, već zbog onoga što je djelima pokazao u posljednje četiri zadarske godine. Od završetka rata Zadar nije imao takvog policajca na tako važnom mjestu. Hejtersko cipelarenje koje sada prolazi to najbolje pokazuje. Mršić je uništio ili načeo toliko kriminalnih i interesnih klanova da ga stvarno lijepi broj Zadrana ima razloga mrziti. Kad pogledate koga je sve trpao u zatvor i koga je sve istragama obuhvatio, dobro da je ostao tamo gdje je do jučer bio. Kod njega nije bilo prijava zaboravljenih u ladici. Svako novo privođenje, svako novi gram kokaina ili heroina, svaka nova kaznena prijava za gospodarski kriminal, za nasilništvo i pronevjere, od političara do branitelja, od navijača do zaštitara, Mršića je izlagalo novim kampanjama bijesa na društvenim mrežama i odabranim lokalnim medijima, ali i brojnim privatnim neugodnostima. Mršić je dobio posvećenu vojsku difamatora koja je samo potvrđivala zlatno pravilo da se za dobrim konjem prašina diže. I da Mršić zna svoj posao i da ga dobro radi.
Neki ipak misle da ne radi. Nekolicina političara, sadašnjih i bivših, koji su bili predmet Mršićevih kriminalističkih obrada. Koji su se našli u njegovim kaznenim prijavama. Oni lamentiraju o Mršiću kao političkom pijunu, zamjeraju mu kontakte s političkim dužnosnicima, kao i druženje s navodno "sumnjivim tipovima". Istina, Mršić nikad nije rasturio visoku korupciju, onu koja se događa na razini usvajanja prostornih planova, sklapanja unosnih poslova, dodjele koncesija, pogodovanja ili namještenih natječaja. Takav kriminal, kojeg u Zadru apsolutno ima, uvijek je bio i ostao dobro zaštićen političkom stabilnošću sustava i odrađen "po zakonu", tako da se nedavne situacije poput onih u Zagrebu i Splitu ovdje mogu samo priželjkivati. Ali i te akcije pokretao je i vodio USKOK, a ne lokalna policija. Zamjerati šefu krim-policije tako nešto, znači ne razumjeti što je zapravo njegov posao.
Smjenom Mršića neki se nadaju da će malo odahnuti, da će splasnuti pritisak i ritam koji je Mršić nametnuo Zadru posljednje četiri godine, ali sumnjam da će do toga doći, a ako i dođe, da će dugo tako ostati.
Među policajcima kruži priča da je odmah nakon imenovanja na dužnost šefa kriminalističke policije Mršić napravio dvije stvari. Prvo, pozvao je sve kolege i rekao: Ako itko od vas zna, ili čuje, ili misli da sam na poslu ili privatno napravio nešto što nije u skladu sa zakonom i našim pozivom, od danas pa dok budem tu, slobodno me prijavite. Nikome ništa neću zamjeriti. To je ponovio više puta na dužnosti i sad na kraju kad je odlazio.
Odjel za primjer
Drugo, najmanje trojici svojih inspektora ponudio je opciju: ili ćete sami otići, ili ću se ja pobrinuti da odete iz policije. Otišli su sami.
Prije dvije godine na jednom okupljanju policijskog vrha ministar Božinović je pred svima istaknuo Boru Mršića i njegov odjel kao primjer i model rada kakav bi volio da postane standard u svim policijskim upravama u Hrvatskoj. Onu pohvalu ministra Božinovića iz mog upita s početka teksta, ministar je dodijelio Mršiću i njegovu timu inspektora i policajaca za besprijekorno odrađen slučaj višestrukog silovanja i seksualnog zlostavljanja maloljetnice koji je potresao Hrvatsku prije dvije godine.
O Mršićevu sjedanju za volan u pijanom stanju nema diskusije. Policajac, bez obzira na okolnosti, tako nešto nikada ne smije napraviti. Naravno, ni nitko drugi, ali ljudi svaki dan pijani voze i neki od njih izazovu prometne nesreće. Ali Mršić zbog toga nije loš policajac i Mršića zbog toga ne treba otpisati. Odluka da ga se premjesti na manje vidljivo radno mjesto govori da su toga duboko svjesni i u PU zadarskoj, ali i u Ravnateljstvu policije. Pa i nakon najnovijeg bizarnog incidenta, s navodnim vrijeđanjem kolege koji se dogodio u subotu rano ujutro, u krajnje dvojbenom kontekstu, s podosta elemenata 'kolegijalne vendete', nakon čega je suspendiran. Kako bilo, i za Mršića u oba ova slučaja vrijedi ona stara: sam pao, sam se ubio.
Policajci kao Mršić trebaju policiji. Da, i oni rade greške i zbog njih trebaju biti sankcionirani, ali ih treba znati i sačuvati. Makar još četiri godine, da mi se konačno smiluju i da napravim intervju sa šefom zadarskog "krima". S "herojem, a ne zločincem".