Dobar dan gradonačelniče, dobrodošli u vaš san i našu stalnu rubriku ”Beskrajni dan”.
- Dobar dana i vama, ali zar nisam već gostovao kod vas?
Jeste, u svibnju prošle godine, u tekstu ”PISANJE U VJETAR Dukić se sad sjetio uvoditi komunalni red, a prije pet godina upozorili smo ga što se događa na Poluotoku! Novi "crni labud" je odavno tu...”. Tema je bila slična, nered u javnom prostoru. Znate već, štekati, terase, riva, trgovi, ugostitelji...
- Aha, sjećam se. Tada nisam imao puno što za reći, samo sam ponovio neke stare teze.
Da, onu legendarnu: „Neka ljudi zarade, bit ćemo svi zadovoljniji. Neke svoje resurse treba i iskoristiti”. I obećanje, nakon slučaja ”Ledana” i ”Mimoza”, kako ćete uvesti dvogodišnji moratorij na nove javne površine, a nad postojećim korisnicima ćete provesti reviziju.
- Je, je, sjećam se. I što se s tim dogodilo?
Pa to smo vas mi htjeli pitati gradonačelniče. Sad namjeravate odobriti postavljanje nove terase na Poljanu Šime Budinića, između Providurove palače i Svetog Šime, pa smo vas htjeli pitati kako se to uklapa u vašu politiku moratorija i revizije korištenja javnih površina? Prostor Poljane, novouređenog trga, nikad nije bio u komercijalnom korištenju ugostitelja?
- Neka ljudi zarade, bit ćemo svi zadovoljniji. Neke svoje resurse treba i iskoristiti!
To ste već rekli. Prvi put, samo malo, prije šest godina, nakon prve godine mandata. Drugi put prošle godine i sad opet ponavljate isto, nakon samo nekoliko redaka teksta. Najavili ste bili i uvođenje kriterija za uređenje javnih površina, poglavito na rivi. Što se sad dogodilo?
- Nije se ništa dogodilo, objasnit ću. Neke svoje resurse treba i iskoristiti. Neka ljudi zarade, bit ćemo svi zadovoljniji.
Pa to je isto što ste već rekli i što vam se kao bumerang vratilo u glavu!
- Ne, nije isto. Sada sam prvo upotrijebio drugu rečenicu, a onda prvu. Napravio sam inverziju, shvaćate, isto kao i kod najave moratorija na nove javne površine. Obećao sam nešto, čvrsto i odlučno, i onda sam od toga odustao nakon mjesec dana. Tako život funkcionira, danas ljudima govoriš jedno, sutra drugo, a radiš treće. I oni svejedno glasaju za tebe.
Dakle, Zadranke i Zadrane otvoreno pravite budalama i na to ste ponosni?
- Naravno da sam ponosan. Već sedam godina to radim i povjerenje je sve veće. Kad ljude tretiraš onako kako oni to zaslužuju, onda ti oni to na isti način vrate na izborima. Naravno, u pitanju su određeni interesi, ali sad nećemo ulaziti u druge teme.
Cijenim vašu iskrenost, ali moram vas pitati: zašto u sedam godina na vlasti niste bili u stanju osmisliti dosljednu politiku prema javnim površinama i uvesti red koji će se striktno provoditi?
- Mi smo uveli takav red na javnim površinama, poglavito na Poluotoku, da se nered uopće više ne primjećuje.
Sjajno, zato smo vas i pozvali u rubriku ”Beskrajni dan” u kojoj uzaludno ukazujemo na kronične komunalne probleme koja nijedna garnitura vlasti u zadnjih 30 i nešto godina nije bila u stanju riješiti. Vi ste u tom smislu pravi čovjek politike kontinuiteta?
- Hvala vam, na to sam posebno ponosan. Bez mojih prethodnika takav kaos ne bi nikada postojao, a nadam se da će i nakon mene na isti način nastaviti moji nasljednici. Naravno, iz HDZ-a. Ja sam imao čast sada već punih sedam godina tome sustavno doprinositi, zajedno sa svojim suradnicima. Na to smo kao gradska uprava posebno ponosni.
Smatrate dakle da je nova terasa ispred Svetog Šime nešto što je dobro za Zadar, javne površine i njegove građane, a ne da je punjenje džepova jednog ugostitelja i šamar svim građanima?
- Naravno da je to sve za naše građane. Pa i ugostitelji su naši građani. Građanima smo najprije dali novi i uređeni trg, a sada im dajemo i sadržaje.
Vaši su prethodnici najprije novac građana utrošili u jedno krajnje dvojbeno arhitektonsko rješenje, pritom ste im oduzeli zelenilo koje je Poljanu oduvijek krasilo. Punih 12 godina niste bili u stanju uredno održavati arheološke iskopine niti ih primjerno označiti. Trg Petra Zoranića izgleda jadno, a Poljana Šime Budinića bez javnog sadržaja kao obdukcijska sala. Ljeti kad uprži postaje neizdrživa.
- Vi ste prekritični prema svemu što mi radimo. Rješenje za trg sam naslijedio i tom rješenju sada dajemo novu dimenziju...
Dajete ga u zakup, privatizirate, oduzimate od građana i praktički ga degradirate!
- Ali dajemo priliku našim ugostiteljima! I mogućnost da Providurova palača, u čiju smo obnovu uložili velika javna sredstva, dobije primjereni sadržaj.
Nekakvu autohtonu fast-food zalogajnicu s pelinkovcem od 25 eura?
- Nemojte tako, bit će to reprezentativno mjesto.
I zato mu morate osigurati terasu? Je li to zapravo bio način da nekoga pridobijete na natječaj za gradski poslovni prostor, obećanjem da će dobiti i javnu površinu u korištenje?
- Ne znam na što aludirate, ali mislim da svatko ima pravo raditi i zaraditi. Poslovni prostor u Providurovoj palači ne smije zjapiti prazan.
Ali što od toga imaju građani? Od Kolone do Gospe od Zdravlja nema mjesta na kojem građani mogu sjesti a da nije ugostiteljski sadržaj. Jedna obitelj za odmor od pet minuta mora potrošiti 20-30 eura. Zašto se građanima nije vratilo nešto od toga što su financirali uređenje trga, nego se sad lova slijeva u džep nekog ugostitelja? Zašto građanima niste dali sadržaj na javnoj površini?
- Mislim da vi precjenjujete potrebe građana, oni se nikad nisu žalili da nemaju gdje sjesti na Kalelargi.
Imaju, ali za to moraju platiti.
- Pa nigdje makijato nije besplatan.
Što je sljedeće na Poljani Šime Budinića? Kukuruz, kokice, kesteni, mobilna pečenjara? Kad jednom takvom prostoru oduzmete nevinost, teško ćete moći braniti drugima da ga na isti način konzumiraju?
- Ne bojim se konzumacije, naprotiv, meni je sve to dobro. Volim i kukuruz i kestene, a od pečenog bi radije nešto ispod peke.
Zašto zadnju krpicu javne površine želite komercijalizirati? Zašto jednostavno ne zabranite terase na takvim mjestima, kao što je Poljana Šime Budinića, pored jedne od najvažnijih zadarskih crkava, uz antički decumanus kao glavnu gradsku šetnicu. Kad se već hvalite da Grad ima nikad veće prihode, zašto pristajete na prostituciju svakog milimetra javne površine?
- Nikad nisam bio pobornik zabrana. Istina, imamo velike prihode, ali proračun je blokiran, pa višak novca ne možemo koristiti. A dobro znamo tko je za blokadu odgovoran. Ovako ćemo još malo zaraditi, a znate kako kažu: „Tko ne plati kurvu, platit će likara”.
Jeste li tražili suglasnot konzervatora za lokaciju nove terese?
- Naravno, bez njih se ništa ne može. Oni štite ovaj grad od pretjerane turistifikacije, a siguran sam i da su čuli kako će u novom lokalu biti rižota.
Bogu hvala što ste još samo deset mjeseci na mjestu gradonačelnika. Nećete se valjda predomisliti?
- Ne, ja sam svoje rekao. Meni su dva mandata bila dosta.
I previše.
- I previše!
Hvala još jednom što ste bili naš gost u rubrici ”Beskrajni dan”, bolje da kažem ”Beskrajni san”, jer vi, kako vidim, još uvijek čvrsto spavate. Vidimo se opet u vašim snovima, ali u našoj drugoj stalnoj rubrici, ”Kralj parkinga”, na temu originalnih rješenja za parkiranje u Zadru.
- Vrlo rado ću se odazvati. I tu imamo puno genijalnih ideja. Zahvalio bi se na kraju još jednom mome timu suradnika i građanima što nas podržavaju u svim našim rješenjima za parkiranje, poglavito na Poluotoku, ali i drugim rješenjima za bolju kvalitetu života u Zadru. Od radova na aglomeraciji do novih prometnih rješenja koja nas sve ispunjavaju ponosom i čine zadovoljnijim građanima. Pa tako i s novim ugostiteljskim sadržajima koji oplemenjuju naše kalete, ulice i trgove i daju im onaj prepoznatljivi mediteranski šušur.
Laku noć i zbogom..