Vjekoslav Surać, svim Zadranima dobro poznati Foto Vjeko, proslavio je u nedjelju - 90 rođendan! Fešta se zbila u hotelu Kolovare, a među uzvanicima bio je general Ante Gotovina, zadarski župan Božidar Longin, zatim Božidar Kalmeta, svi sa suprugama i još puno poznatih Zadrana, među kojima i veliki broj liječnika...
Okupili su se kako bi proslavili rođendan, pa možda i jednog od najpoznatijih, sugrađana, legende Zadra, jednog od najstarijih gradskih fotografa i dobitnika mnogih strukovnih i županijskih nagrada, između ostalih i nagrade za životno djelo Grada Zadra, uz to i pasioniranog lovca i dobitnika nagrade Svetog Huberta...
Ma tko bi sve to nabrojao kad je Foto Vjeko u pitanju, Zadranin o kojemu je novinar i publicist Drago Marić napisao čitavu jednu knjigu.
U hotelu Kolovare bilo je veselo, a na proslavi svog 90-tog rođendana, Foto Vjeko je izjavio:
- Ove godine proslavili smo rođendan u hotelu Kolovare, a za svoj 100-ti rođendan, ja vas sve pozivam ispred cafe bara Aba gdje ću ispeći vola za sve građane Zadra!
"Ne možemo mu dati da bude predsjednik Općine, pa on je poznati jebač!"
Prije dvije godine, u razgovoru za Zadarski.hr Foto Vjeko je ispričao: - Bilo je to negdje krajem osamdesetih, kada je predsjednik Općine Zadar bio JosipVlahović. Sam Vlahović predložio je da u idućem mandatu ja budem predsjednik Općine, a on moj zamjenik. Međutim, tada je o svakom kandidatu mišljenje morao dati i Savez boraca, poznat kao SUBNOR. I tako sam i ja došao na tapet. Povela se rasprava i nakon nekoliko minuta odlučili su da mene neće izabrati. Ispostavilo se da nisam podoban. A zašto, kasnije mi je prepričao sam Vlahović. "Ne možemo mu dati da bude predsjednik Općine, pa on je poznati jebač!" prenio mi je Vlahović riječi boraca. Više mi vrijedi to "priznanje" Saveza boraca nego da sam šest puta izabran za gradonačelnika Zadra! Ako ne vjerujete, evo vam Joža, pitajte ga... (I.N.)
Prvi poslijeratni fotograf uz Josu Špralju
Vjekoslav Surać rodio se 24. veljače 1929. godine u Murvici kod Zadra, kao najstariji od šestero braće. Otac Niko bio je pomorac, pa je podizanje djece i održavanje vinograda palo na pleća majke Marte. Prirodna selekcija htjela je da troje braće umre još u dječjoj dobi. Ostali su samo Vjeko, pet godina mlađi Petar i najmlađi Italo, rođen 1942. godine, kad je Murvica bila pod Italijom. Kako je obitelj bila jako siromašna otac je htio da Vjeko što prije izuči zanat. Najprije ga je namjerio za kovača, no došao je rat pa je naukovanje morao prekinuti. Nakon rata krenuo je učiti za mlinara. Još i danas, kaže, pod prstima osjeća brašno, ali ni to nije dugo potrajalo. Negdje pred kraj rata, nakon pada Italije, u Smilčiću gdje je bio mlin, Vjeko je upoznao Ratka Novaka, Velolučanina koji se u bijegu od Nijemaca privremeno sklonio kod ženine familije, a bavio se fotografijom. Uza se je uvijek nosio fotografski aparata, što je mladog Vjeku zauvijek očaralo. Odmah po završetku rata Novak u Zadru otvara fotografski atelijer "Foto Jadran", a za prve naučnike uzima Vjekoslava Suraća i Josu Špralju, kasnije velikog zadarskog umjetnika i Vjekinog cjeloživotnog prijatelja. Od prvog dana slao ih je da snimaju motive potpuno porušenog grada, najčešće sa zvonika katedrale Sv. Stošije, odakle su se najbolje mogli vidjeti razmjeri savezničkog bombardiranja. (I.N.)