Dnevnik s ceste zadarskog brice Ive Morovića koji se biciklom uputio iz Zadra na dalek put u Lisabon, donio je proteklih dana nekoliko uzbudljivih nastavaka s putovanja po Francuskoj.
- Krenuo sam ranije jer sam znao da me čeka dalek put. Nisam znao di ću spavati do pred samu noć. Uzdao sam se u sriću i stvarno me pogodila. Gotovo da sam se već odlučio spavati u nekom šumarku kad si kažem "ma možda ćeš naći nešto bolje i stvarno: vidim svitlo u daljini na nekoj kao farmi, kad ono bar što sam vidio - vila. Ljudi su mi dopustili da dignem šator iza kuće, a gazdarica mi je spremila toplu juhicu, njen sin mi je naručio pizzu, a gazda donio grozđa, kuš bolje. Opet se čarolija puta pokazala točnom. Sutra spavam kod Marka Čubrića u La Grande Motte, a prije toga cu posjetiti Arles - napisao je Ive na facebooku. I idući je dan bio uzbudljiv:
- Dan nije mogao započeti lipše, gazda mi u piđami nosi kavu i keksiće. Imanje je prekrasno. Do Arlesa, ima 30-tak kilometara, a cilim putem drvored platana. U Arlesu nailazim na sajam, ima svega za kupiti. Grad je prepun povijesnih spomenika, kroz njega prolazi rijeka Rhone. Nastavljam dalje kroz nizinski dio prepun močvara do Le Grande Motte. Putem vidim da ima dosta plamenaca i bilih konja koji su specifični za ovo područje. Taman na ručak kod mog domaćina Marka Čubrića. Marko je naš čovik iz Pirovca koji tu živi već godinama s obitelji. Pokazao se kao vrstan domaćin i poznavatelj ovog kraja. Marko mi je i našao smještaj za sutra u Perpignanu do kojeg ima čak 180 kilometara, ali sve po ravnom, pa zato krećem ujutro ranije da stignem - javio je Morović.
Idući dan javio se predvečer:
- Eto tako jos jedan dan dođe kraju. Krenuo sam gotovo u samu zoru jer me čekalo 175 kilometara. Nakon doručka kod mojih domaćina, na čemu im se od srca zahvaljujem (Marko Čubrić) krenuo sam dalje. Uglavnom je to sve bila ravnica između kanala, močvara i nasipa. Nista specijalno za vidjeti, ali moralo se odraditi i to. Kasno navečer stižem na spavanje kod Francuza koje mi je riješio opet Marko Čubrić.Oni znaju engleski koliko i ja francuski, no ipak smo se nekako sporazumili. Ljudi su prva liga, naili su me i napili baš kako triba, svega lipoga, francuskog. Sutra ulazim u Španjolsku, preko Girone, Loret de Mara i prema Barceloni.
Sretan put Ive...