Na kraju kada je sve završilo, kada je prošla natjecateljska drama i šušur masovnog sportskog okupljanja, ili kada su nagrade, medalje i pehari na „II. Virskom triatlonu“ dobili svoje nove vlasnike i pozornica se ispraznila, ostao je žal za doživljenim. Dobro, najmanje sentimenta prema natjecanju imat će triatlonka koja je ostala bez „Garminovog“ sata – uzalud se tražio pošteni nalaznik kada joj je skupocjeni sat mogao ispasti s ruke i završiti bilo gdje – ali će zato najviše osjećaja dijeliti oni najsretniji ili najbrži. Žestoki su bili svi, to je jednostavno sport onih koji mogu više i brže od drugih. U najzahtjevnijoj disciplini koja se bodovala za Kup Hrvatske – olimpijskom triatlonu – nakon 1,5 kilometara plivanja, 40 kilometara vožnje biciklom i 10 kilometara trčanja prvi je došao Matija Lukina iz TK „Rudolf Perišin“. Gornjostubički triatlonac bio je uoči prvog izdanja „Virskog triatlona“ jedan od najvećih favorita, ali je koji dan prije virske utrke pokupio ozljedu na treningu i odustao. Sada je došao, vidio i – pobijedio. Ima 29 godina i „tonu“ postolja kao višestruki prvak Hrvatske u svim triatlonskim disciplinama, duatlonu i akvatlonu. Ako je Zagorje ponosno na nekog od sportaša, onda je to Lukina, pa čak i kada na natjecanje dođe gotovo rekreativno. Vrijeme je zato bilo pravo: 1.56:16, svega osam minuta slabije od olimpijskog rekorda.
„Zaista sam iznenađen! Nisam u punoj natjecateljskoj formi pa sam došao odraditi izlet i trening. Na kraju mi se poklopilo sve“, kaže Lukina. Nisu svi bili sretni zbog njegovog trijumfa; čule su se primjedbe kako nije koristio standardnu biciklističku „zavjetrinu“ te da je tako stekao prednost, a Lukina je džentlmenski priznao grijeh.
„Priznajem da nisam baš na biciklističkoj dionici radio u grupi. Dečki su se zato istrošili na biciklu, pa sam imao trkački finiš na svojoj strani. Plivački sam također bio dobar, u prvoj grupi. Nisam ništa očekivao od ove utrke jer je sezona na kraju, a i puno sam treninga propustio ove godine. Ipak, na kraju sam sretan zbog pobjede“, zaključio je pobjednik olimpijskog triatlona.
Ako je Lukina s obzirom na okolnosti bio neočekivani pobjednik, očekivano je u ženskoj konkurenciji trijumfirala 22-godišnja Sonja Škevin iz zagrebačkog „Swibira“. Prošle godine oprala je konkurenciju u supersprint triatlonu, sada je to ponovila u olimpijskom triatlonu. Vrijeme? Prava sitnica: 2.16:26. Osjećaj? E, to nam je sama opisala:
„Osjećaj je uvijek lijep, i onaj prošlogodišnji nakon pobjede i ovaj sada. Nije tako strašno teško“. Škevin je počela kao plivačica, ali se brzo zarazila triatlonom. Nastupa već 10 godina, ili dvije ako ćemo njezine uspjehe brojiti virskom erom.
„Meni je na Viru super! Volim virsku triatlonsku stazu jer je malo brdovita, dok je more valovito. Kako sam trenutno najjača u plivačkoj disciplini, zahtjevnost morske dionice mi odgovara. Trčanje je bilo teško zbog djelomično šljunčane staze“, opisala je triatlonka izazove virske staze. Kada je usporedi s drugim stazama na kojima je nastupala, a bilo ih je puno uključujući i one u najzahtjevnijem Ironmanu, Škevin primjećuje:
„Vir je, recimo, zahtjevniji triatlon od Zagreba. Staza ima uspone i padove, a i tehnički je riječ o zahtjevnoj stazi. Međutim, na Viru mi je lijepo. Čak i kada dođem do Zadra, iskoristim priliku pa se biciklom provozam do Vira i Virskim prstenom uz more. Prekrasno je“.
Dva puta na Viru, dva puta na postolju i oba puta sa zlatnom medaljom oko vrata. To je priča triatlonke Škevin, ali i pobjednice supersprint triatlona 15-godišnje Zare Baković iz TK „Petar Zrinski“. Kako joj se bliži 16. rođendan, slavlje će biti dvostruko. To isto je najavila točno prije godinu dana na istom mjestu, no nije bilo lako. Iako je došla prva u vremenu 46:23, umjesto osmijeha ponudila je – ljutnju!
„Počelo me gušiti u posljednjem kilometru. Nisam mogla disati i to me naljutilo. Nedostajalo mi je kisika, nos je bio začepljen, pa mi se ljutnja zbog situacije prelila na cilj“, opisuje nam Zara svoje završne muke na virskoj rivi. Sve ostalo bilo je med i mlijeko.
„Ma, sve drugo bilo je super, kao i cijela sezona koju sam završila među deset najboljih juniorki Europe. Vir je ostavio isti dojam kao i prvi put, zaista je lijepo natjecati se na otoku“, pohvalila je talentirana Zara „Virski triatlon“. U istoj disciplini supersprint triatlona nakon 375 metara plivanja, 13 kilometara biciklističke utrke i trčanja 2,5 kilometara, prvi je u muškoj konkurenciji ciljnu vrpcu presjekao Emil Novosad, triatlonac zagrebačkog „Maksimira“. Na „I. Virskom triatlonu“ bio je brončani u juniorskoj konkurenciji, sada se u Zagreb vraća s dva zlata: kao najbolji među mlađim juniorima te kao ukupni pobjednik. Vrijeme je bilo 40:52.
„Prošle godine sam tek počeo kao triatlonac, pa nisam imao neka velika očekivanja. Na zimu sam puno radio pa sam sada ipak došao s puno više optimizma. Na kraju sam uspio, ovo je moja prva pobjeda u apsolutnom poretku“, govori Emil. Stazu je vidio dva puta, više nego dovoljno da nam ponudi dojam?
„Meni odgovara jer je brdovita, pa ne možeš koristiti zavjetrine i šlepati se uz druge“, zaključio je. Trčala se još utrka na 5 kilometara na kojoj su pobijedili Silvije Tomac (15:21) iz „Maksimira“ i Maja Negovanović iz splitskog „Marjana“ (21:31), dok je u štafetnom izdanju supersprint triatlona pobijedila momčad „TNT“ iz Zadra (43:36) u sastavu: Luka Čirjak, Zvonko Škorić i Marin Skoblar.
„II. Virski triatlon“ održao se 7. i 8. listopada na otoku Viru s organizacijom Triatlon kluba „Split“ i destinacijske menadžment kompanije „Vir turizam“. Generalni sponzor bila je Općina Vir, a sponzorski je sudjelovala i kompanija „Dukat“, dok je pokrovitelj triatlonske manifestacije bio Hrvatski triatlon savez. Dvodnevni sportski događaj koji se bodovao za Kup Hrvatske suorganizacijski su pomogli virska komunalna poduzeća „Vir održavanje“, „Čisti otok“, „Vir zaštita“ te restoran „Kotarina“ koji je za sve sudionike nakon utrka pripremio „Pašta party“.