Ne može u nas ništa proći normalno – i gotovo. Najveći državni blagdan treću godinu slavimo 30. svibnja, a taman smo se bili naviknuli na 25. lipnja, za što su nam trebale godine, i godine. Zato današnji dan, kada službeno obilježavamo trideset godina državnosti jer smo 1992. primljeni u UN, i dalje prate blesave ankete s pitanjem: "Znate li što slavimo?"
A slavimo dan kada je 1990. konstituiran prvi višestranački Sabor, a Hrvatska na simbolički način raskinula sa starim političkim sustavom, a ne dan koji bi, kao 25. lipnja, imao izravne veze s neovisnošću i izlaskom naše zemlje iz Jugoslavije. I zato kritičari ovog politički iskonstruiranog državnog blagdana, kažu da je to praznik HDZ-a, a ne cijele nacije; dapače, dan kada "zajedničari" Hrvatsku pokušavaju izjednačiti s jednom partijom, što je nedopustivo makar bilo i na simboličnoj razini.
Istinabog, 30. svibnja donesena je važna odluka kojom se, kako se tada naglašavalo, "raskidaju državnopravne sveze s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ". Izglasan je i Božićni Ustav te donesena Ustavna odluku o suverenosti i samostalnosti, no sve je to do 25. lipnja bilo mrtvo slovo na papiru. Tek toga dana stupili su na snagu pravni i politički dokumenti o nastanku države Hrvatske: Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske i Deklaracija o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske
Ima li onda smisla, kad HDZ ode s vlasti, zakonom mijenjati svečane datume i podsjećati da je upravo 25. lipnja dan koji bi zlatnim slovima trebao biti upisan u našu povjesnicu, a kako je to svojedobno sve podsjetio zastupnik HSLS-a pokojni Ivo Škrabalo pa i formalno pokrenuo inicijativu za njegovo obilježavanje? Nema, jer blagdani su stvar navike, a sad će nam se vremenom opet taj famozni trideseti svibnja uvući pod kožu i tko će onda opet objašnjavati zašto falsificiramo čak i noviju povijest, kad smo naviknuli da se ona starijeg datuma mijenja kako kome odgovara.
Znači, od 2001. godine, odlukom tadašnje koalicijske vlasti premijera Ivice Račana, Dan državnosti slavio se 25. lipnja, a 30. svibnja postao je Dan Hrvatskog sabora, radni dan i spomendan, no to se nije baš udaralo na sva zvona, pa je pao u drugi plan. Tko to više pamti? I zašto smo neozbiljni čak i kad su najznačajniji državni blagdani u pitanju?