Petak je i ustajem rano, imam zakazanu važnu Skype konferenciju s inozemnim ulagačima. Doručkujem, ali ako ciljaš na zobene pahuljice s voćem ili smoothie u hodu, prevario bi se. Moj doručak danas je mikrodoza psilocibina.
Ovako svoju ispovijest novinaru Jutarnjeg lista počinje direktor jedne naše tehnološke kompanije.
Razgovaramo o mikrodoziranju, sve raširenijem svjetskom trendu oko kojeg se lome koplja. Moj je sugovornik iz generacije milenijalaca i iako još nije spreman otkriti svoj identitet, o ovoj temi priča mi otvoreno, konkretno, vrlo detaljno i bez predrasuda.
- S psilocibinom eksperimentiram punih godinu dana, ali naravno ne svaki dan - priznaje mi odmah na početku.
Svoje gljive s tom supstancom drži u ladici u kuhinji, na suhom i tamnom mjestu, tamo gdje obično ljudi drže začine za hranu. U ruke uzima škarice, izreže mali komadičak osušenog klobuka te ga stavlja na preciznu digitalnu vagu, baždarenu na mikrokoličine.
Želi, kaže, biti siguran u dozu.
Uzima točno 0,2 grama po dozi, jednu dnevno. Gljive stavlja u usta i dobro prožvače, a neugodan okus ispire cijeđenim sokom od naranče ili jogurtom, bilo čime što će ga ubiti.
Imam dva pitanja za njega odmah na početku.
Prvo, nije li ga strah utjecaja na govor ili ponašanje uoči važnog poziva jer kako mi je najavio, s druge strane linije su ulagači s kojima će odrediti smjer dovršavanja svog novog proizvoda.
- Ne, riječ je o mikrodozi, ovo je nešto što mi pomaže brže i bolje razmišljati i odgovara mi. I nije slučajno da se ovaj trend širi najbrže među ljudima iz tech i startup svijeta.
Jobs i LSD
Tražim ga da mi pojasni.
- Riječ je o trendu koji se u Silicijskoj dolini događa već dugo. Uostalom, i Steve Jobs je otvoreno govorio o uzimanju LSD-ja i činjenici kako mu je to iskustvo promijenilo život. Tako da ne bih rekao da je to novi trend, samo se o tome očito počelo govoriti - tvrdi.
Moje je drugo pitanje: zašto uopće uzimati psilocibin, LSD?
- Pa, zato što su to supstance koje utječu na neurogenezu, odnosno stvaranje novih neurona, a pritom ti stišavaju ego. Dakle, dobivaš jednu drugačiju perspektivu na svoj rad, na svoj produkt. O.K., investitori stalno žele veći rast, više profita, a onda i ti to želiš jer to traže od tebe. Manjak ega ti, pak, može dati drugu perspektivu na tvoj brend i viziju, počneš razmišljati manje o zaradi i investitoru, a više o tome što krajnji korisnik dobije tvojim produktom i kako se on osjeća koristeći ga.
Na kraju to može djelovati itekako blagotvorno na tvoj rad. Dakle, ne radi se o tome da ti uzmeš psilocibin ili LSD i sad si najpametniji i znaš sva tehnološka rješenja. Ne, radi se samo o drugoj perspektivi, određenom odmaku, a iz kojeg onda možeš puno izvući - smatra moj sugovornik.
Upozorava, ipak, kako s korištenjem navedenih droga treba biti vrlo oprezan.
- To nije nešto što ima smirujući učinak. Neki ljudi krivim korištenjem droga mogu pomiješati realnost i nikad izaći iz tog mentalnog loopa u koji upadnu. Sve može rezultirati jako štetno, pa i da osoba završi u ludnici. Ne možeš više razlikovati stvarno od nestvarnog. Za takve droge, bilo da je riječ o mikrodoziranju ili “normalnom” uzimanju, treba biti jako dobar sam sa sobom. Također, treba puno proučavati materiju i svjesno donijeti odluku što ti kao osoba možeš podnijeti, a što ne. Ja ne bih nikome preporučio da to uzima tek tako - upozorava CEO kompanije pa nastavlja o učincima LSD-ja i psilocibina na bolesti PTSP-a.
- Američki FDA, Agencija za hranu i lijekove, sad je odobrio korištenje psilocibina za liječenje PTSP-a. Žrtva kroz takve tretmane može izliječiti PTSP jer dobije drugačiju perspektivu svoje traume i može je riješiti sama sa sobom - tvrdi pa dodaje kako psilocibin ne stvara ovisnost.
- Ovisnost stvaraju šećer, kofein, nikotin, ali ne i psilocibin. Neko vrijeme sam mikrodozirao, neko drugo vrijeme sam radio tako da sam u dva mjeseca odrađivao po jedan trip koji bi me vozio desetak sati, a onda ništa jer sam tako odlučio. I nemam ovisnički moment - govori i zaključuje kako smatra da bi psilocibin trebao biti legalan, uz određen impuls medicinske pratnje i uputa.
Legalno i ilegalno
- Istraživao sam i LSD i DMT. Psilocibin ima sličnu molekulu u svim tim strukturama, uz male preinake. Važno je reći, prema psilocibinu se razne države postavljaju na drugačije načine. Negdje su, recimo, psilocibinske gljive potpuno legalne, bez ograničenja. Negdje su dekriminalizirane, a negdje potpuno ilegalne. Uglavnom, ja nisam htio da moje mišljenje o supstanci ovisi o needuciranom zakonodavcu. Zakoni su uvijek jako spori i ovise o industriji.
Potpuno je jasno da farmaceutska industrija ne može prodavati nešto što raste svuda, a država ne može na to staviti porez i zato je supstanca dovedena u status ilegale - smatra naš sugovornik koji nam otkriva i kako je eksperimentiranje psihodelicima, konsenzusno zabranjenim od gotovo svih zakonodavstava i religija svijeta, odavno prisutno u Silicijskoj dolini, poznatoj IT oazi gdje nastaju neka od najrelevantnijih visokotehnoloških rješenja u svijetu.Huffington Post je sredinom 2018. godine objavio opsežan članak vezan uz temu, s posebnim fokusom na mikrodoziranje LSD-ja. Prema njihovu pisanju, u Silicijskoj dolini je zamijećen trend upravo mikrodoziranja te supstance.
Riječ je o uzimanju vrlo malih doza LSD-ja na dnevnoj bazi, a navodni benefiti su, navodi novinarka koja je razgovarala s akterima iz industrije, “povećan fokus, produktivnosti kreativnost, kao i psihološko te emotivno blagostanje”. Bitno je navesti kako znanost, s druge strane, u ovom trenutku nema čistu sliku oko toga kako na čovjeka utječe uzimanje vrlo malih količina psihoaktivnih droga na dnevnoj bazi, unatoč tome što znanstveni interes za temu svakim danom raste. Bilo kako bilo, insajderi iz IT industrije sa središtem u Silicijskoj dolini navodno toliko uzimaju droge upravo na ovaj način da je u tom miljeu mikrodoziranje odavno proglašeno “life hackom”.
- Kod nas nitko iz industrije ne uzima droge tako, koliko mi je poznato. Psihodelici se kod nas i dalje u najvećoj mjeri vežu uz party industriju - komentira.
Internetski vodiči
Gdje se informira o ovoj temi koja je i dalje rubna jer nije do kraja znanstveno istraženo?
- Postoji neprofitna organizacija The Third Wave, na svojoj internetskoj stranici objavljuju sva istraživanja vezana uz mikrodoziranje, kao i metode uzimanja, gramaže i ostalo. Mikrodoziranje nije ništa drugo nego uzimanje droge tako da su u biti cijelo vrijeme “na tripu”, ali tako da si na granici tog tripa, da ti nije narušen realni svijet. Teško je postići taj moment, I za neke ljude može biti opasno ako promaše. Nema još posve usuglašenih normi, gramaža, ali otprilike se zna da je O.K. uzimati 0,2 grama LSD-ja, recimo, svaki treći dan. Ali, opet kažem, to ovisi od osobe do osobe i treba biti jako, jako oprezan - upozorava. Uvjeren je kako će sve droge, pa i psilocibin i ostali psihodelici, vrlo skoro u budućnosti biti posve legalne svugdje u svijetu.
- To je jasno. Trava već tijekom 15 godina. Kužiš koliko je to suludo. Altria, vlasnik Marlbora, upravo ulaže milijarde u biznis s travom. A kod nas poneki ljudi i dalje leže u zatvoru zbog nje. Svijet se mijenja u smjeru liberalizacije droga, naravno, sve je upogonjeno biznisom i željom za profitom. Isto će se dogoditi i sa psilocibinom- zaključuje naš sugovornik.
- Dugo sam smatrao da je neka supstanca štetna ako je javnost ili institucije kategoriziraju kao drogu. Onda sam počeo čitati autobiografije uspješnih ljudi iz područja umjetnosti i biznisa. Mnogi od njih su pisali o tome kako su eksperimentirali psilocibinom. Krenuo sam se zanimati za to, jako me interesiralo zašto su oni to uzimali. To me dovelo do nekih novih spoznaja o toj supstanci i počeo sam drugačije razmišljati - kaže naš sugovornik, CEO tvrtke, koji sa psilocibinom eksperimentira posljednjih godinu dana.
- Postoje supstance koje ljudsko tijelo može i ne može probaviti. Recimo, ne možemo probaviti zlato. Naravno, to nitko neće uzimati. No, od onih drugih stvari, koje možemo probaviti i kakvih je jako puno, postoje one koje pozitivno djeluju na nečije tijelo, kao i one koje djeluju negativno. To je na pojedincu da otkrije. Recimo, kofein na mene djeluje negativno. Psilocibin, s druge strane, djeluje super - zaključuje naš sugovornik.
Redovita konzumacija uzrokuje oštećenje srca, eksperimentiranje s doziranjem šteti psihi
Iako psilocibin, kao i ostale psihodelične droge, ne uzrokuje fizičku ovisnost, stvarnost je daleko od toga da redovita konzumacija neće ostaviti posljedice na zdravlje. Glavna briga vezana uz ovu temu je nedovoljno informacija o tome što često mikrodoziranje čini tijelu. Uvođenje bilo koje supstance u tjelesni sustav na kronični način nesumnjivo će uzrokovati promjene u fiziologiji tijela, a neke od tih promjena mogu biti štetne. Tako, recimo, često uzimanje doza MDMA može imati kumulativni učinak na kardiovaskularno zdravlje. Iako MDMA ne spada pod psihodelične droge, rizik za oštećenje srca povezan je s 5-HT2B receptorom, kojeg aktiviraju psilocibin, LSD i slične droge, tako da se može pretpostaviti da i one ostavljaju slične posljedice.
Osim konkretnih fizičkih posljedica, jedna od najvećih opasnosti kod mikrodoziranja je šansa da se ono može pretvoriti u makrodoziranje, pogotovo ako niste sigurni u kojem omjeru i s čim je pomiješana droga koju uzimate. “Iako se s laboratorijski dobivenim, čistim LSD-jem može dobiti određena doza pouzdanosti, LSD nabavljen “na ulici” može sadržavati nepredvidljive sastojke i učinke. Čak i s čistim LSD-jem ljudi mogu doživjeti loš trip - strah, zbunjenost, anksioznost i paranoju, koja zna potrajati satima i katkada uzrokovati nesreće o kakvima ste već mogli čuti”, napisao je na tu temu Robert Glatter, jedan od Forbesovih najpoznatijih stručnjaka za zdravlje, pa dodao da “iskusniji konzumenti LSD-ja jednostavno prihvate loš trip kao nuspojavu promijenjene percepcije i rada mozga”.
Opasnosti mikrodoziranja, čini se, puno su veće kada se govori o posljedicama na psihu nego na tijelo. Iako psihodelične droge nemaju svojstva koja stvaraju fizičku ovisnost, čovjek može stvoriti psihičku ovisnost o raznim vrstama ponašanja, među kojima je i ponašanje pod utjecajem droga. Mikrodoziranje je aktivnost koja kod mnogih ljudi rezultira stanjima povišene svijesti, tako da je apsolutno moguće zanijeti se tom praksom i početi težiti tome da se (pre)često nađete u tome stanju.
Mikrodoziranje kod pojedinaca može i povećati razinu anksioznosti, ponekad i do mjere koja ostavlja posljedice na fizičko zdravlje, recimo, na obrasce spavanja i probavu. Psihodelici mogu prouzročiti i maniju, privremenu psihozu ili slične epizode anksioznosti, osobito ako korisnik nije dovoljno precizan tijekom doziranja. Rizik je tim veći za osobe koje i inače imaju sličnih problema, a velika je šansa da će ih upotreba droga potencirati. Psiholog James Fadiman, koji je većinu karijere posvetio istraživanju mikrodoziranja, objasnio je to na idući način: “Još ne znamo jesu li droge krive za povećanje anksioznosti ili su ljudi jednostavno više svjesni svoje anksioznosti. U svakom slučaju, mikrodoziranje ne pomaže”. (T.Šarčević)