Žena koja je provela godinu dana na Južnom polu ispričala je svoje nevjerojatno iskustvo koje se događa jednom u životu, a koje je uključivalo temperature od minus 77 stupnjeva i trčanje kroz sve 24 vremenske zone na ruti od samo pet kilometara.
Michelle Endo je cijelu prošlu godinu provela radeći kao koordinatorica u Amundsen-Scott Research Station, bazi najbližoj Južnom polu, gdje sunce zalazi i izlazi samo jednom godišnje, piše blic.rs.
Michelle je od San Francisca do Južnog pola putovala točno tjedan dana, a samo putni troškovi koštali su je gotovo 60.000 dolara! Postala je jedna od samo 261 žene koje su boravile na Južnom polu tijekom hladnih, mračnih mjeseci od svibnja do kolovoza.
"Naravno da je hladno, ali je hladnije od hladnoće kakvu poznajemo. Najhladniji dan koji sam imao bio je krajem lipnja, a bilo je minus 77 s hladnoćom vjetra od oko minus 100. Što je još više, iznenađujuće je kako se tijelo prilagođava i odjednom se osjećate kao da je minus 80 normalna temperatura. Teško je to opisati", kaže 32-godišnjakinja.
Vanjska temperatura na Južnom polu redovito doseže više od tri puta nižu nego u, recimo, komercijalnom zamrzivaču koji radi na oko minus 20. To znači da bi se na takvim temperaturama hrana smrznula za nekoliko sekundi ako je jednostavno ostavite vani.
Michelle kaže da problem nije samo ledena hladnoća, već i nadmorska visina - trebalo joj je najmanje tjedan dana da se navikne na 2885 metara. “Mijenja se i visina atmosferskog tlaka, pa možete zaspati na 3000 metara, ali se onda probuditi na 3500 metara”, dodaje ona.
Također je objasnila da u biti "živite na svemirskom brodu" dok ste na Južnom polu. "Kad posljednji let krene sredinom veljače, bit ćeš tamo do kraja listopada. Svi radimo i živimo zajedno u istoj zgradi, tako da dok si u stvarnom svijetu, možeš završiti posao za taj dan i otići kući, to nije slučaj na Južnom polu", objašnjava.
Ova regija ima nekoliko sunčanih mjeseci između studenog i veljače u razdoblju poznatom kao "australijsko ljeto". Nakon nekoliko mjeseci sumraka, 10. svibnja ova polarna regija upada u 24-satnu tamu na oko šest mjeseci.
To može dovesti do stanja poznatog kao "zimski mozak", a Michelle još uvijek osjeća posljedice iako je njen rad na Južnom polu završio sredinom studenog.
"Nismo mentalno oštri kao kad smo prvi put stigli na Južni pol i živjeli u normalnim uvjetima kod kuće. Čak i sada, tjedan dana nakon povratka, mučim se obraditi neke od najosnovnijih komunikacija.
Primjerice, prije nekoliko dana kada sam "Kada sam naručivala čaj u kafiću, morala sam konobaricu tri puta zamoliti da ponovi ono što je rekla, jer sam čula riječi koje je govorila, ali ih nisam mogla razumjeti", ističe ova hrabra mlada žena.
Jedan od luksuza koji je Michelle najviše nedostajao bila je mogućnost dugotrajnog tuširanja vrućom vodom - na Južnom polu tuširanje je dopušteno samo dva puta tjedno po dvije minute.
Unatoč izazovima i poteškoćama, Michelle je uživala u jedinstvenim i nevjerojatnim iskustvima koja Južni pol nudi - uključujući posebnu božićnu tradiciju i nevjerojatne prizore aurore asutralis. „Ujutro na Božić u našoj stanici radimo zabavnu utrku pod nazivom „Utrka oko svijeta“.
Riječ je o utrci od pet kilometara koja obilazi Južni pol kako bi sudionici mogli trčati „oko svijeta“, odnosno proći sve 24 vremenske zone. Neki sudionici to shvaćaju ozbiljno, dok se drugi oblače u zabavne kostime ili kombinezone tijekom utrke", kaže ona.