Dvije trećine smještaja u Hrvatskoj "drže" privatni iznajmljivači, i oni su, u odnosu na konkurenciju, u svojoj kategoriji usluge najbolji na Mediteranu! Zapravo, naši su rentijeri, kako ih se ponekad zlurado naziva, najvitalniji dio CRO kapitalizma. Manje-više svi ti ljudi cijeli posao oko iznajmljivanja iznesu sami. Nema tu priča o sumnjivom prvom milijunu ili lopovskoj pretvorbi i privatizaciji; mnogi su, ta i sami to znate, kuće za iznajmljivanje gradili i nadograđivali i više od trideset godina, nerijetko se odričući koječega da bi ostavili imovinu generacijama koje dolaze.
Bez privatnih iznajmljivača ovako bi strukturirana ekonomija – stala. Svi ti saloni namještaja, trgovine građevnim materijalom, pokućstvom, sanitarijama, trgovački centri, restorani, kafići, diskoteke, prijevoznici i dostavljači, i sva sila majstora svih vela..., nitko ne bi imao što raditi bez armije iznajmljivača od Umaga do Prevlake i Iloka. Nije se, naime, samo Jadran sveo na Zimmer Frei, posljednjih godina taj je fenomen zaživio i u našem glavnom gradu, u kojem se turizam prakticira cijelu godinu. I svi smo ovisni o uspješnosti tercijarnog sektora jer je proizvodnja u ovoj zemlji svedena na simboličnu razinu.
Dalje; da nije privatnih iznajmljivača, socijalni mir došao bi pod znak pitanja. Vjerujte vi meni, da nije to "malo litine", valjale bi se ulice, bilo bi kao u Srbiji, jer se s ovakvim plaćama i mirovinama ne da živjeti. To je jasno i brucošu ekonomije.
Računa se da je posredno oko milijun građana ovisno o ovoj vrsti biznisa, jer, opetujem, trgovci mogu staviti ključ u bravu ako već sutra to iznajmljivanje u domaćinstvu, pod pritiskom novih poreznih nameta ili zbog hajke koja se svako malo protiv njih podigne – stane. A nismo daleko od tog scenarija. Kao da se radi sve da se i taj dio gospodarstva, koji dobro funkcionira, uništi na ovaj ili onaj način.
Na društvenim mrežama privatni se iznajmljivači, redovito u paketu s ugostiteljima, sve češće proglašavaju ovovjekovnim "kulacima", a znamo kakva je bila njihova sudbina. Takvima se oduzimala imovina, a oni gore sreće lišeni su slobode, a pojedinci i života. Iznajmljivače se, bez suda i pravice, proglašava krivima za horde pijanih Engleza koji divljaju u Splitu, na Hvaru, Dubrovniku ili Zrću. Zbog njih su, čitamo i to, porasle cijene nekretnina, pa mladi ne mogu do stana. Općenito, život je strašno poskupio otkad su ti "kulaci", kafedžije i rentijeri, podignuli cijene pa pogone inflaciju više od rata u Ukrajini i energetske krize. Zato, "obračunajmo" s njima.
Tek što smo stvorili jedan segment ponude koji na ovaj ili onaj način hrani sigurno četvrtinu građana Hrvatske, granu na kojoj sjede treba odrezati. Je li u pitanju poznati hrvatski jal? Hm; ima i toga sigurno. Jer dok je dio zasukao rukave pa od proljeća do jeseni gleda zaraditi što se zaraditi da, drugi, kojima baš i nije do posla na plus trideset i rintanja svecom i petkom, snimaju svaku zvizdariju pa je dijele po svim mogućim platformama. Tako podgrijavaju atmosferu koja se sažima u grafitima koji su već osvanuli i po našim zidovima: "Tourist go home". Pitanje je dana kad će na tom valu zaigrati i neka populistička stranka, pa povući za sobom glasače kojima se "turisti gade". Da takvih ima, osvijestili smo u vrijeme pandemije. Ta sjetite se brojnih korisnika društvenih mreža koji su doživljavali ekstazu snimajući prazne pjace i kalete.
Ne zaustavi li se hajka na turizam i na one koji ga čine, a tu su najviše na udaru privatni iznajmljivači i ugostitelji, i uruši li se i ta vrsta ekonomije, a nismo daleko od tog scenarija, bit ćemo "kruva gladni".
Doveli smo se u situaciju da su nam usluge koje pružamo fureštima jedini spas od siromaštva. Ajme ti ga nama ako to propadne zbog bezočnih napada na one koji sami privređuju, jer će onda stradati i ostali koji zobaju s jasli: stotine tisuća državnih i javnih djelatnika i umirovljenika.