Mile naši jaki muškići iz zagrebačkog klubića sve jedan po jedan na svjetlo javnosti, sve nekako sramežljivo, a u špurtilu potegnutom iz dubine sve riba krupnija od krupnije: političari, visoki časnici, direturi, ministri, novinari, poduzetnici... Zajedničko im je da su visoko, da su ugledni, da su moćni i da se razlikuju od ostalih pozemljara.
Zadnji je izišao Zoran Šprajc, a među prvima predsjednik Zoran Milanović. Crven i ljut kao škrpina, pa bode na sve strane.
Već je uobičajeno da se razdoblje "lockdowna" u našem žargonu počelo nazivati "korona". Kaže se: "znaš ono – u koroni".
Misli se na ono bizarno doba kad smo živjeli pedesetak dana zarobljeni kao grdelini u ćibama, kad su na ulicu izlazili najhrabriji zaobilazeći susjede, kad je odlazak do dućana nalikovao na ulazak u černobilsku nuklearku, kad su se dezinficijensima polijevale cipele i namirnice, kad se tariguz stavljao u dvodnevnu karantenu, kad su starci u domovima čamili čekajući poznata lica, a prodori virusa u ustanove za umirovljenike bilježili kao masovna i sigurna smrtilišta, kad su dvije – već legendarna je priča – splitske građanke, od kojih je jedna naša kolegica, pred hotelom "Park" uhapšene jer su šetale, kad smo se tajno nalazili na kavama po okućnicama susjeda, kad se nije moglo u crkvu, u kafiće, kina, vježbališta, šetališta uz mora.
Kad smo, sjećate se, bili stisnuti i preplašeni, posvađani s najbližima koji bi se usudili promoliti nos iz kuće da bi protegli noge ili izveli pseto na pišanje. Kad nismo mogli izmijeniti riječ s prijateljima i rodbinom ni u zatvorenom ni na otvorenom.
Teferić kod Dragana
I kad je, saznajemo s pola godine kašnjenja, oveća grupa muških elitista, za razliku od svih ostalih "bezjaka" opušteno igrala belu, pijuckala skupe žestice i plemenita vina, sladila se bilom ribom, dogovarala poslove ili svraćala na ćakulu u već opjevani ilegalni klub Dragana Kovačevića, zbog korupcije uhićenog direktora Janafa u zagrebačkoj Slovenskoj ulici. Da, to je bilo upravo u trenucima dok su svi ostali građani s drhtavicom osluškivali simptome i slagali se pred televizorima u dva popodne kako bi čuli najnovije crne izvještaje Stožera.
A u klubu – veselo. Opušteno. Bez distance i maske, bez rukovanja laktovima, bez prskanja talijanskih cipela i skupih veštita. Čin-čin i probaj ovu ribu, jutros je došla iz Splita. Da se ne baci. A ako se i baci – pa šta. Doći će nova. Imaš para, ne znaš koliko? Nema problema, eno ti brojač za novce iza šanka, pa ubaci. Hoćemo li belu ili trešetu? Presice stožera ovdje su zabranjene. Ni riječ o koroni, pokvarit ćeš nam teferić kod Dragana. Ohoho, a tko je ovo nama došao...
A tko, stotinu ti korona, tamo nije došao?! Pa izgleda da nema uglednog muškardina iz hrvatskog javnog života i politike koji se nije očešao o Kovačevićev klubić!
Evo, zadnji se outao, izišao iz ormara (iz mračnog klubića) ugledni RTL-ov urednik Zoran Šprajc, a da je "i on taj" priznao je, gle simbolike, upravo pred Radom Borić, dugogodišnjom borkinjom za prava manjina i odnedavno saborskom zastupnicom.
Pretpostavljao je valjda, kako ona ima razumijevanja za manjine, pa će pokazati sućut i prema muškoj gomilici koja se od totalnog "lockdowna" skrivala u ormaru u Slovenskoj ulici iz kojeg sad jedan po jedan izlaze.
– I ja sam bio u toj točionici, evo moram to sada priznati. Zašto bi bilo sporno da se ljudi nalaze u nekom zatvorenom privatnom prostoru – djetinje naivno je zaključio Šprajc, ne naslućujući da je upravo u tome problem. Nalaze se u zatvorenom privatnom klubu dok su svi ostali građani u kućnim pritvorima.
Preuzimanje odgovornosti
Primjedbu da tamo dolaze ljudi koji imaju moć i usput se donose milijuni novca od mita, Šprajc je nazvao naknadnom pameću zbog koje je i predsjednik ljut. Može biti da je prije riječ o kratkoj pameti s kratkim nogama, jer nije valjda da je tek naknadno o ljudikanju u ilegalnom klubu za vrijeme karantene došlo do pameti svima koji su se tamo redali.
U klub muških srdaca navraćali su mnogi naši budžovani: od predsjednika Milanovića u pratnji načelnika Glavnog stožera Hranja, suca Turudića, bivšeg predsjednika Mesića, muža bivše predsjednice Kitarovića, i što je najstrašnije, tri aktualna ministra u Plenkovićevoj vladi, od kojih jedan, Ćorić, izravno može utjecati na izbor direktora Janafa.
On, kao i ostala dvojica, Butković i Aladrović, čini se nisu zabrinuti za rasplet situacije, iako su kao kruške padali dužnosnici europskih zemalja koji su i za manje prekršaje za vrijeme "lockdowna" bili primorani odstupiti.
Novozelandski ministar zdravstva David Clark je biciklirao pa se išao kupati i u srpnju je dao ostavku. Još u svibnju funkciju je napustio savjetnik britanske vlade za korona-epidemiju Niall Ferguson jer je kršio mjere, a "pala" je i glavna škotska vladina savjetnica za zdravstvo Catherine Calderwood jer je skoknula do vikendice.
Zbog večera u povodu pedesete obljetnice parlamentarnog golf-kluba na kojoj je bilo više od pedeset ljudi ostavku je podnio europski povjerenik za trgovinu Phil Hogan, a za njim i irski ministar poljoprivrede Dara Calleary.
Upravo ovaj zadnji navedeni izrekao je rečenicu koju bi trebalo očekivati (očito uzalud, reklo bi se s obzirom na našu situaciju) i od hrvatskih dužnosnika:
– Pogriješio sam. Nisam smio otići na taj događaj. Nisam htio iznevjeriti ljude i preuzimam punu odgovornost za tu pogrešku...