Zaprosio je preko telefona, na svadbu stigao u trapericama, a posljednja želja bila mu je da joj čuje glas

Nije tajna da je kantautor Đorđe Balašević mnoge stihove posvetio svojoj supruzi Oliveri Savić Balašević (61), ženi s kojom je u braku proveo 40 godina, a upoznali su se krajem sedamdesetih. Olivera je u to vrijeme bila studentica, a Đorđe je iza sebe već imao dva albuma s grupama "Žetva" i "Rani mraz". Fatalan susret dogodio se 1979. na novosadskoj plaži Štrand. 

- Imala je perfidan plan da me zamoli da idem s njom u vodu, a ako odbijem, da mi uvali da joj čuvam šnale. Kako nisam pošao, dala mi je da joj čuvam sitnice, zbog čega sam morao sjediti u pijesku i čekati da ona ispliva, a samim time da odgledam i cijelu njenu predstavu: ulazak u vodu i druge poglede koji su je pratili. Zvali su je stjuardesa jer je izgledala kao da je izašla iz reklame za nekog avioprijevoznika. Skočila je u vodu i napravila salto nakon kojeg nijedan normalan hetero muškarac ne bi ostao indiferentan, pa ni ja, koji nisam bio normalan, ali jesam hetero. Bio je to trenutak u kojem sam već prelomio i sve shvatio - rekao je Đorđe. U to je vrijeme, kazao je sam pjevač, bio razmaženi dečko koji je vozio auto, potjecao iz dobrostojeće obitelji, imao roditelje koji su otišli raditi u inozemstvo, a njega s osamnaest godina i popularnog ostavili samog kod kuće. 

Olivera je, pak, u tom trenutku bila siromašna studentica iz studentskog doma, reprezentativka u gimnastici. Prije studija živjela je s majkom u Zrenjaninu. U Novom Sadu, u koji je stigla s malom stipendijom, jedva je preživljavala. Trebala je otići na Olimpijske igre 1980. godine u Moskvi, no ostala je trudna. Đorđu je potpuno pomutila razum pa joj je već tada počeo pisati pjesme. Tako je nastala pjesma "Provincijalka" u kojoj Đorđe opisuje kako se zaljubio u djevojku iz Zrenjanina stihovima ''Rekli su mi da je došla iz provincije, strpavši u kofer snove i ambicije...''

Od prvog susreta nisu bili odvojeni dulje od dva dana, osim kad bi on imao koncerte daleko od grada u kojem su živjeli. Upravo ga je i kratka razdvojenost navela na to da zaprosi Oliveru. Naime, otputovao je na nekoliko dana u Pulu i shvatio koliko mu nedostaje. Nazvao je Oliveru na telefon u jedan u noći, iza njega su svirali tamburaši, a kada se javila, on je pitao: 'Vidi, bi li se ti udala za mene?'. Umjesto odgovora dobio je osmijeh.

U prosincu 1980. rodila im se prva kćerka Jovana i to u Budimpešti jer je u Novom Sadu vladao meningitis. Vjenčali su se u svibnju iduće godine, kada se Đorđe vratio iz vojske i to vrlo neformalno - navodno je pjevač na svadbi bio u trapericama i prsluku. Osim Jovane, ovaj par još ima kći Jelenu i sina Aleksa. Dobili su i unuke, njihova kćerka Jovana i zet Aleksandar Jovanović imaju dvije ćerke.

Osim što joj je posvetio nekoliko pjesama, o svojoj supruzi u javnosti Balašević je uvijek govorio s puno nježnosti, a 2001. objavio je album 'Dnevnik starog momka' posvećen Oliveri. Ona se, pak, tijekom njegove dugogodišnje karijere nije previše eksponirala u javnosti, sve do konca 2019. kada se priključila društvenim mrežama i izdala roman 'Planeta dvorište'. 

- Putem kojim sam išao nikada se ne ide. Samo sam imao puno sreće što sam na tom putu našao svog anđela koji usput i izgleda kao anđeo - govorio je novosadski pjevač. Preminuo je danas u 67. godini, tri mjeseca prije 68. rođendana, a prije odlaska na odjel intenzivne njege u bolnici, kažu svjedoci, tražio je samo jedno - da čuje svoju Olju! 

Iza sebe ostavio je brojne stihove. Najemotivnije sada zvuče oni iz pjesme 'Kad odem' koji kao da su pisani Oliveri kada kucne zadnji čas:  

''Kad odem, kad u prozor staviš prvu hrizantemu, i kad popucaju divlji kesteni, ne pali uzalud fenjer na tremu, kad me otmu magle jedne jeseni - Hej, budi jaka ti, najlakše je plakati. To nam samo gospod svira Jesenju sonatu.''