Korona je mnogima pomrsila račune u planiranju ovogodišnjeg ljetovanja, ali ne i Brođaninu Domagoju Ivanagiću, 35-godišnjem kineziologu koji predaje tjelesni odgoj u dvije osnovne škole, 'Sibinjskih žrtava' u Sibinju i 'Antun Mihanović' u Slavonskom Brodu. Dapače, ostvario mu se san...
Strastvenom planinaru i biciklistu, ujedno i velikom ljubitelju životinja, sport i putovanja su sve. Još je tijekom školovanja, u predasima od fakultetskih obaveza, znao u Brodu sjesti na bicikl i uputiti se na Jadransku obalu i otoke, a na njegovim ga je putovanjima obavezno pratila ljubimica Isla, pasmine border collie. Zajedno su kampirali i odsjedali u apartmanima koji su blagonaklono gledali na kućne ljubimce. Kad se Domagoj zaposlio, nije više bilo toliko slobodnog vremena za dugotrajne putešestvije. Godišnji odmor traje puno kraće negoli su bila studentska ljeta, pa se prebacio na četiri kotača. Ali nije to bilo to. Oduvijek je maštao o vlastitoj pokretnoj kućici...
Nikud bez Isle
S Islom Domagoj i ovoga ljeta planira na put. No, ovom prigodom u kamperu, koji je vlastitim rukama uredio nakon što je u studenome od jednog zidara za svega 5000 kuna kupio polovni kombi Volkswagen T4, proizveden 1994. godine. Upravo u jeku koronavirusa u Hrvatskoj Domagoj je do tada radno vozilo pretvorio u kuću putujuću, u kojoj u srpnju s prijateljicom i Islom namjerava 'potegnuti' do Barcelone, nakon što odradi testni đir po hrvatskoj obali i otocima. Sve je u njegovu interijeru radio sam, ništa prije toga nije znao o stolariji, jedino mu je otac Tomislav dao ruke, postavivši laminat.
- Kombi je bio... A što reći?! Još uvijek mislim da ću negdje u unutrašnjosti, u pukotinama, naći komadiće maltera – smije se Domagoj, prisjećajući se podviga s kojim se suočio kupivši rabljeno transportno vozilo. Namjerno je htio kombi, zbog mogućnosti parkiranja i zaustavljanja na putovanjima. S kombijem je ipak sve dostupnije, a što nije nimalo zanemarivo, i jeftinije.
- Budući da je prešao 400.000 kilometara, najprije sam ga odveo u servis i napravio generalku na motoru. Ne znam koliko je koštalo... Dobro, možda sam otprilike uložio još toliko novca za koliko sam ga kupio. Malo sam sredio i limariju, a onda krenuo u uređenje interijera – priča sam svoj majstor iz Slavonskog Broda. Cijeli koncept interijera nosi Domagojev potpis, iako je po internetu nalazio inspiraciju u idejama drugih ljudi koji su radili slične stvari. Zahvalan im je i na savjetima...
- Dobivao sam ih od ljudi koje u stvari ni ne poznajem, našao bi ih na Facebooku i kontaktirao. Većinom su to bili zaljubljenici u ovakve stvari iz Njemačke, jer u Hrvatskoj baš i nema nekoga tko se ovim bavi. Nakon servisa najprije sam očistio unutrašnjost i uveo cijelu struju.
Stavio na krov solarni panel, ugradio mini kuhalo, vodu... U sudoperu su dva kanistra od po 20 l, jedan za čistu, drugi za prljavu vodu. Ležaj se može rastaviti, preko dana je to mali dnevni boravak, a noću krevet. Sam sam ga osmislio i napravio, jedino sam našoj krojačici u Sibinju dao sašiti navlake za spužve. Ispod njega su kutije, zapravo spremnici za stvari...
Stakla su zatamnjena, a stavit ću i zavjese, tako da nema ometanja dok se unutra bude spavalo. Sad baš montiram i mali LCD televizor s antenom... Još ću izvana nalijepiti crnu šumu, već sam naručio naljepnicu i to će biti to - opisuje Domagoj, koji je unutrašnjost kombija 'skucao' u mjesec dana.
Tijekom jutra bio je posvećen online nastavi, a svako poslijepodne bavio se uređenjem interijera. Sve je izrađivao od jelovine, čak i unutarnju oblogu i 'terasu' na kombiju, koju je ovih dana testirao s prijateljima u drive-in kinu. Lagano je to, kaže, i podatno drvo za obradu, iako mu je bilo prilično nezgodno raditi sam jer se prvi put susreo sa stolarijom.
Knjiga predbilježbi
- Nisam znao predvidjeti neke stvari. Tek sad sam shvatio koliko je znanja potrebno za ovo. Dogodilo bi mi se da nešto 'iskrojim', ali nisam razmišljao o onome što slijedi poslije toga, pa stvari ne bi 'legle' kako treba. Bilo je i bacanja, pa sam neke stvari radio ponovno – ne krije Domagoj.
Sada, kad mu je preostalo još samo završno ušminkavanje vlastite kuće putujuće, doduše bez sanitarnog čvora, još mu samo nedostaje njezino ime.
- Svi me to pitaju, ali nisam razmišljao o tome – Domagoju je već dovoljan osjećaj ponosa na vlastitih ruku djelo. A slobodno može otvoriti i knjigu predbilježbi za putovanja, jer kandidata je među prijateljima sve više.
- Kombi je registiran za troje... Ali za prvo putovanje 10. srpnja u Barcelonu već sam se dogovorio s prijateljicom, koja je učiteljica u Švicarskoj. I Isla putuje sto posto. Naravno, ako bude sve u redu s granicama... Valjda će do tada biti – vjeruje Domagoj.
Još jedino nije siguran hoće li im društvo praviti i njegova druga ljubimica - zaigrana Jessi, pasmine njemački kratkodlaki ptičar.
