- Tako je, Boss. Šarmantno će to reći mlada djevojka mekanog naglaska svojoj šefici, Ivani Ceković, vlasnici lokala Ceki u Selima kod Siska. Izgleda kao djevojčica. Visoka je tek 155, sitna je, lijepog držanja i beskrajno draga.
Barsha Gurung hit je na Tik Toku i ovih dana zvijezda hrvatskih medija. Dovoljno je u tražilicu ukucati "Nepalka", "tik tok" i cijeli niz duž ekrana otvarat će naslove o djevojci koja je iz rodnog Katmandua stigla u Hrvatsku kako bi ovdje zaradila novac za pristojan život svoje obitelji u Nepalu.
Jednog se dana, kao i svakog prethodnog, kad je manje posla, Barsha igrala na Tik Toku, sljedećeg je postala prava zvijezda hrvatskih portala.
- Apsolutno neočekivano. Nikad to ne bih, nikad, očekivala. U Hrvatskoj. U Europi – zrači dok govori, piše Jutarnji list.
Neočekivana popularnost ju je sasvim smela. Drago joj je i smiješno. Svaki njezin video ima i do 300.000 pregleda, jednako se gledaju u Hrvatskoj i Nepalu. Zapravo je Barsha prava influencerica. Ne reklamira kozmetičke proizvode, frizere, odjeću, gazirana pića ili hranu… Prava je promotorica Hrvatske.
Kad vide tu krasoticu kako s osmijehom na licu bijelom krpom polira čaše u hrvatskom Sisku, njezine sugrađanke u Nepalu i same požele doći u tu obećanu zemlju, kako ju ona predstavlja. Činimo se i bogatima. "Baš gledam ljude, kako u jednom satu potroše moju tjednu plaću", napisala je uz jedan video. Ako smo na početku Barsinih 15 minuta slave i mislili da cura ne misli zaista tako, nego konobarenje u Selima namjerno prikazuje ljepšim nego to jest, brzo nas je razuvjerila.
U Nepalu tri puta manja plaća
- Jako volim Hrvatsku. Još u Nepalu sam puno na internetu pretraživala o Hrvatskoj i zaljubila se. Baš sam, ali baš, zahvalna i sretna što sam ovdje. Sviđa mi se i jer je ovdje puno Nepalaca. Često smo u Nepalu od njih slušali o Hrvatskoj. Pritom je u Europi o kojoj sam uvijek maštala. I tako, jedno po jedno i zaključila sam da moram u Hrvatsku. I eto me ovdje – govori Barsha.
Gleda ravno u oči dok govori na hrvatskom, s vrlo mekim "s". Za nekoga tko je prije manje od godinu dana preletio pola zemljine kugle i došao u zemlju čiji jezik ima sedam padeža, i jedna se stvar naziva s barem tri imena, sjajno govori. Muči je Nikšićko pivo, nikako da ga uspije izgovoriti. Ipak prelazimo na engleski jer tako, kaže, lakše izražava svoje misli.
Da bi lani u prosincu došla u Hrvatsku, agenciji je ukupno dužna 7000 eura kredita s kamatama. Omjer kredita i kamata je pola-pola. Kod kuće je radila u IT kompaniji i restoranu kao blagajnica, za trostruko manju plaću. Završila je tri semestra studija, osnove biznisa i administracije, ali dvoje djece, ona i brat, sa samohranom majkom nisu mogli naprijed. Došla je s 46 kilograma, danas ima 52. Hrvatska je prva zemlja koju je vidjela osim svoje.
- Siromašno smo živjeli, pokušala sam sve da ostanem s obitelji, ali nije bilo opcija za bolji život i odlučila sam otići kako bih dala sve od sebe da njima kod kuće bude dobro. Ispalo je bolje nego što sam mogla misliti da će biti. Šef i šefica su doslovno sjajni, imam baš sve što trebam, zaista. Kud god želim ili trebam, odvedu me. Nekoliko sam puta bila u Zagrebu. Želim znati sve o vašoj kulturi i tradiciji, zaista poštujem vašu zemlju – ponavlja. I opet djeluje vrlo iskreno.
Život od napojnica i od ljubavi
Voljela bi, kaže, ostati zauvijek ovdje, ali bez obitelji joj život nema smisla. Vrlo su vezani, pokušava i brata dovesti u Hrvatsku. Cijelu svoju plaću šalje za kredit i svojima, za samu sebe dovoljno ima od napojnica. Lijepo je sređena, njegovana. Nokti su joj vrlo dugački, nalakirani ljubičastim lakom.
– Moji su, sve na sebi radim sama, ne idem na manikuru, kozmetičaru ni frizeru, kaže.
Voli Tik Tok. Objavljivala je u Nepalu, objavljuje i u Hrvatskoj. – Nadopunjuje praznine. Ako sam tužna, snimim video i to me razveseli. Kad nema ljudi u lokalu, iskoristim priliku. U Nepalu je Tik Tok vrlo popularan. Prije tri mjeseca mi se preko Tik Toka javio neki čovjek, navodno iz modne agencije za snimanje fotografija, ali odbila sam ga. Kako da znam da nije prevarant? Ne treba mi to, sretna sam i ovako – kaže.
Da je postala popularna nije, kaže, imala pojma dok joj to nisu rekli njezini azijski prijatelji. Ona ne voli Facebook i rijetko je na mreži, oni su na Facebooku vidjeli tekstove o njoj objavljene u hrvatskim medijima. Netko je objavio, bio je to žar koji je uskoro prerastao u plamen i među njezinim prijateljima kod kuće. Drago joj je što se to dogodilo.
– Zaista sam sretna, zašto ne? Jesam – smije se. Sretna je i jer su joj poslodavci rekli da u siječnju može uzeti godišnji i otići u posjet doma.
Cijela Hrvatska i regija zna i da je za njom u Nepalu ostala ljubav.
– Zajedno smo četiri godine, vjerujem da ćemo se i vjenčati jednog dana. Zaista mi nedostaje i često neki video snimim zbog njega. Mislim da će se možda osjećati bolje ako vidi gdje sam, što radim…, na trenutak se rastužila.
Momak je student i uskoro će studij nastaviti u Engleskoj.
– Bit će bliže, moći ćemo se viđati – trenutak tuge je prošao, entuzijazam se vratio. Udvarača ne manjka, "ali uvijek im kažem da imam dečka u Nepalu". Prijeđe li netko granicu, vlasnik Zlatko Ceković - Ceki ga isprati iz lokala. Vrlo je rigorozan po pitanju odnosa gostiju prema svojim radnicama.
Dva jezika i dvije majke
Vlasnicima lokala koji su preko oglasa tražili radnice, jer bi se one koje bi došle zadržavale kratko i otišle u grad, posrednička je agencija ponudila dolazak dvije mlade žene iz Nepala. Od trenutka dogovora do realizacije prošli su mjeseci.
– Mislila sam da od svega neće biti ništa. U srpnju smo se čuli s agencijom, u rujnu su one dobile dokumente u Nepalu, ali dok je to došlo k nama pa opet birokracija…. Od rujna do prosinca je bio apsolutni tajac da bi nas 19. prosinca zvali i rekli da cure sutradan dolaze na aerodrom i možemo li doći po njih. Suprug ne zna engleski, nisam ga ni ja učila, ali imamo dvije mlade kćeri koje ga govore pa sam i ja uz njih nešto polovila. Mlađa kći išla je sa suprugom na aerodrom kako bi se sporazumjeli s djevojkama. Ali evo, sad smo OK. Meni sve bolje ide engleski, njoj hrvatski. Nije ni nama bilo svejedno tko će doći, ništa nismo znali o curama, a ipak će živjeti kod nas. Međutim, ispalo je da bolje ne može. S Barshom je došla i Maya, koja ima 33 godine. Kamo god trebaju, ja ih vozim. Liječniku, zubaru, u kupovinu... Uvijek mislim kako bi bilo mojim kćerima da odu nekud tako daleko, kako bi im bilo da nemaju oslonac – kaže Ivana Ceković, simpatična, ugodna žena. I njihova je kuća bila oštećena u potresu, obnovili su je.
Gospođa Ivana Barshu doživljava kao svoju treću kćer, a i djevojci nedostaje majka pa joj takav oslonac jako dobro dođe. Vrlo je vezana uz svoju majku.
- Mama je 24 godine teško radila u tvornici i sretna sam da sada ne mora raditi jer ja zarađujem dovoljno. Želim da bude sretna i dajem najbolje od sebe da je usrećim. Jer podigla me na noge i brinula se o meni 23 godine, sada se ja želim brinuti za nju. Nemam nikakvu vezu s ocem, vidjela sam ga jednom u životu i ne znam gdje je. Beskrajno sam zahvalna mami na svemu, puno se za nas naradila, Barsha zvuči znatno odraslije od svoje 23 godine. Ivana okreće glavu, ove su ju riječi rasplakale.
Barsha priznaje da je i nju, uz sav entuzijazam koji je donijela sa sobom, bilo strah i hoće li zbog jezične barijere i bez obitelji uspjeti "opstati u Hrvatskoj".
– Odmah poslije sam si rekla "ja to mogu". Programirala sam svoj mozak da mislim samo pozitivno, da dam sve od sebe tu gdje jesam i da će sve biti dobro, piše Jutarnji list.
