Znate ih sigurno, ima ih toliko da svak u Hrvatskoj vjerojatno poznaje poneku takvu osobu. Zovemo ih „antivakseri” – to su ljudi koji se odbijaju cijepiti.
Ugrubo se dijele u dvije skupine. Jednu čine oni koji pandemiju nazivaju „plandemijom” – za njih je čitava priča oko koronavirusa izmišljena baš kako bi se ljudima uvalilo cjepivo od kojeg će ili umrijeti (u sklopu „podlog plana elita” da smanje populaciju na Zemlji), ili će im se DNK tako promijeniti da će se pretvoriti u krokodile, ili će ih Bill Gates prisluškivati preko čipa ugrađenog u cjepivo.
To su ljudi na koje argumenti ne djeluju, a dobar dio ih odbija svako cjepivo. Ako im kažete da su cjepiva za čovječanstvo dragocjena jer su eliminirala niz zaraznih i drugih bolesti – od dječje paralize do ospica – gledat će vas superiorno i sažaljivo. Ne trebaju njima nikakve knjige i znanstvene studije – imaju oni svoje izvore na Facebooku i YouTubeu iz kojih su sve shvatili.
Drugu skupinu čine oni koji shvaćaju da koronavirus nije prevara, ali strahuju od cjepiva koja su proizvedena prebrzo i bez dovoljno testiranja, pa ne žele riskirati, kako im se ne bi dogodilo ponešto iz prethodnog pasusa.
I dok je prva skupina beznadežna - takvi ljudi će vas još i uvjeravati da ste ovce koje su „popušile priču” zlih farmaceutskih pastira, dok su oni sami mudro prozreli prevaru odmah na početku – antivaksere iz druge skupine teoretski možemo razumjeti, jer cjepiva su doista proizvedena u rekordnom roku. No već je teže razumjeti njihovo odbijanje elementarne statistike.
Liječnici vs. sestre
Uzmimo najosporavanije cjepivo, ono AstraZenecino. Već smo pisali da se nuspojava stvaranja krvnih ugrušaka nakon tog cjepiva događa jednom na 153.000 slučajeva, dok smrtnost zaraženih u Hrvatskoj trenutno iznosi 2,2 posto, što znači da će svaki 45. oboljeli umrijeti.
Drugim riječima, šansa da od AstraZenece dobijete tromobozu točno je 3400 puta manja od šanse da zaraženi umrete. Odnosno, ako ste zaraženi, rizik od smrti vam je 3400 puta veći od rizika da ćete cijepljenjem dobiti trombozu. Ne tri puta, nego 3400 puta.
Taj omjer štete i koristi razumiju hrvatski liječnici, kojih se cijepilo već 74 posto. No taj omjer ne razumiju već ni medicinske sestre, kojih se u Hrvatskoj cijepilo tek 38 posto.
Ako znamo da je za procijepljenost populacije, što je jedini način za postizanje kolektivnog imuniteta, nužno da se cijepi bar 70 posto ljudi, vidimo dubinu ponora između naših liječnika i naših medicinskih sestara.
Da svi ljudi u Hrvatskoj razmišljaju kao hrvatski liječnici – pod zasad neispunjenim uvjetom da cjepiva ima dovoljno – pandemija bi brzo završila i svi bismo se mogli vratiti normalnom životu. Kao što to upravo čine građani Izraela i Gibraltara, gdje je već procijepljeno više od pola populacije.
No, ako građani Hrvatske razmišljaju kao naše medicinske sestre, živjet ćemo vječnu pandemiju, s trajnim epidemiološkim mjerama.
Svijet može podnijeti 20-25 posto ljudi koji se ne žele cijepiti. Ako ih je više, ovome nikad neće biti kraja.